Radoslav Lale Pavlović: Urolani direktor 1Foto: FoNet/ Darko Cvetanović

Prošlogodišnji pariski skandal u kome je direktor Srpskog kulturnog centra u francuskoj prestonici Radoslav Lale Pavlović, zbog neslaganja sa tadašnjim ambasadorom Srbije u Francuskoj Rajkom Ristićem oko zapošljavanja u Centru, navodno koristio i fizičku silu, pao je u senku aktuelnog vanserijskog gafa kakav je privremeno uklanjanje izložbe Istorijskog muzeja povodom 20. godišnjice NATO bombardovanja zbog skupa vojnih atašea istim povodom.

Ako je prošlogodišnji međusrpski diplomatski „obračun“ uveseljavao Pariz, poslednja svinjarija gotovo da nema premca u analima ne samo srpske diplomatije. Posle oglašavanja centrale u Beogradu, u kome se pominje kao „saučenik“, Pavlović je za jedan dan ipak „aterirao“ od tvrdnje da izložba nije sklonjena do priznanja da je, ipak, nešto bilo „zarolano“.

Pre nego što je ušao u politiku kao savetnik za kulturu bivšeg predsednika Srbije Tomislava Nikolića, a potom i u diplomatiju, Radoslav Pavlović je bio više nego uspešan pisac scenarija za TV serije i filmove koji su imali milionsku gledanost. Prema podacima sa Vikipedije, 8. septembra napuniće 65. godina. Rođen je u Aleksandrovcu, iz kog su se njegovi roditelji preselili u Beograd, gde je završio Drugu beogradsku gimnaziju i dramaturgiju na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju. Već sa prvom dramom „Savremenik“, koja je 1979. izvedena na Sterijinom pozorju, stekao je status najperspektivnijeg mladog dramskog pisca. Sledeća je bila „Šovinistička farsa“ sa Predragom Ejdusom i Josifom Tatićem u glavnim ulogama, koja je imala četiri nastavka i bila izvedena 1.800 puta širom SFRJ.

Drame je pisao za beogradska pozorišta: „Muke po Živojinu“, „Braća po oružju“, „Život Jovanov“, „Moja draga“, „Čaruga“, „Mala“ koja je odmah 1990. dobila i filmsku verziju. Autor je scenarija za filmove: „Piknik u Topoli“, „Stepenice u nebo“, „Živeti kao sav normalan svet“, treći deo filmskog ciklusa Fahrete Jahrić – Lepe Brene „Hajde da se volimo“, „Balkanska pravila“, „Volim te najviše na svetu“, kao i za TV seriju „Moj rođak sa sela“ koja je imala gledanost od tri miliona po epizodi.

U SNS se učlanio 2008, a na mesto savetnika Tomislava Nikolića došao je 2012. sa položaja glavnog i odgovornog urednika Kulturno-obrazovnog programa RTS. Bio je član UO Narodnog pozorišta u Beogradu, gde je, kako tvrde „zli jezici“ svog sina ubacio u Operu, za čijeg je direktora postavio sinovljevu profesorku pevanja. Ipak, nije uspeo da izađe na kraj sa tadašnjim v.d upravnikom NP Dejanom Savićem, pa je dao ostavku na članstvo u UO nacionalnog teatra. Za direktora Srpskog kulturnog centra u Parizu imenovan je u septembru 2017. i kao malo ko upeo je da protiv sebe ujedini dijasporu ne samo zato što, kako se priča, natuca francuski, nego i zbog načina rada Srpskog kulturnog centra.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari