Crkvene i druge igre u Lipsandriji 1Foto: EPA-EFE/ ANDREJ CUKIĆ

Za samo četiri meseca i pet dana SPC je ostala je bez poglavara i trojice justinovaca: mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija (Radovića) i dvojice episkopa – smenjenog raško-prizrenskog Artemija (Radosavljevića) i umirovjenog bivšeg zahumsko-hercegovačkog Atanasija (Jevtića).

Pitanje novog srpskog patrijarha rešeno je 18. februara u zagrobnoj kripti Svetovskog hrama na beogradskog Vračaru, tako što je na tron prvog srpskog arhiepiskopa i prosvetitelja došao mitrpolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije (Perić).

Praznina koju su ostavila trojica duhovnih čeda jednog od najvećih pravoslavnih bogoslova 20. veka i srpskog svetitelja prepodobnog Justina (Popovića) neće se ni brzo, a ni lako popuniti ni na duhovnom ni na nacionalnom planu.

Jedan od razloga je i dijagnoza koju je vladika Atanasije postavio još 1992, tvrdeći u polemici sa tada viđenim opozicionarima da živimo u Lipsandriji – zemlji koja pati od bezljudice.

Patrijarh Porfirije ustoličen je pre tri nedelje i svoj patrijaraški staž, kao čovek vičan javnom nastupu i medijima, započeo je potezima koji bi trebalo da ublaže podeljenost mišljenja koja o njemu vladaju u javnosti.

Mnogi su u njegovom saučešću porodici muzičara Đorđa Balaševića, čestitanju na uspehu teniseru Novaku Đokoviću, razumevanju za regulisanja statusa istopolnih zajednica…, prepoznali novi duh u SPC, iako je bilo i onih koji su u tome videli udvaranje javnosti, pogotovo zbog spekulacija da je na čelo crkve došao kao kandidat predsednika Srbije Aleksandra Vučića.

U prvom intervjuu za RTS novi poglavar SPC uzvratio je tvrdnjom da niko ne može da utiče na izbore patrijarha i da su mediji ti koji pokušavaju da unesu podelu u crkvu.

To ne menja činjenicu da se novinarima prvi put obratio na Andrićevom vencu u Predsedništvu Srbije.

Njegove prve javne nastupe iznenada je prekinula preventivna samoizolacija u Patrijaršijskom dvoru u Beogradu zbog koje nije mogao da održi najavljeni govor na sahrani gradonačenika Zagreba Milana Bandića, niti da prošle subote u Trebinju i Tvrdošu isprati svog nekadašnjeg profesora vladiku Atanasija.

U crkvenim izvorima spekuliše se da je posle ustoličenja navodno pokušavao da dođe u kontakt sa vladikom Atanasijem dok se u Trebinjskoj bolnici lečio od posledica virusa korona, zbog kog je i novi patrijarh u samoizolaciji.

Iako kao penzioner nije bio član Sabora, posle odlaska mitropolita Amfilohija, vladika Atanasije bio je poslednji autoritet koji je mogao da se suprotstavi narastajućem uticaju i (samo)volji struje episkopa bačkog Irineja (Bulovića) iz koje je i patrijarh Porfirije.

Vladika Atanasije istovremeno je bio i najveći crkveni kritičar Vučićeve vlasti, a u pismima pokojnom patrijarhu Irineju, za preterano približavanje crkvenog vrha predsedniku Srbije sumnjičio je vladiku bačkog, poznatog po dobroj saradnji sa svim vlastima od Slobodana Miloševića do Vučića.

Iako su vladike Vučićevi kritičari na poslednjem Saboru u maju 2019. izdržali Vučićev udar na prijemu u Patrijaršiji delom orkestriran i iznutra, danas je teško zamisliti reprizu sutuacije iz 1992. kad su trojica justinovaca od tadašnjeg predsednika Srbije Miloševića tražila ostavku prilikom njegovog prvog i poslednjeg dolaska u Patrijaršiju.

Njihovom nedavnim fizičkim nestankom završila se jedna epoha u SPC, u čijem je Saboru, prema moći i uticaju, ostao usamljen vladika Irinej bački, zvanično takođe jedan od učenika oca Justina.

Sabor je počeo da gubi snagu i autoritet još posle 2010. kanonski spornim smenama petorice arhijereja, među kojima je bio i vladika Artemije.

U crkvenim krugovima mnogi misle da je kadrovska politika u episkopatu, koji je tri decenije bio u stalnoj prediznoj kampanji za belu panu, poslednjih godina više brinula o glasačkoj mašini nego o utisku da u svoje redove prima kandidate koje, što bi rekli u sestrinskoj Grčkoj crkvi, ni Bog nije pozvao, a ni narod nije izabrao.

Novi patrijarh je duhovno čedo vladike Irineja bačkog, koji je i sad i na poslednjim crkvenim izborima, kao i 2010. bio u trojnoj kandidaturi za belu panu, a od izbornog Sabora bori se sa koronom. Iako novi poglavar SPC ne krije da je na „principe u skladu sa kojim razmišlja i način na koji razumeva Jevanđelje“ najviše uticao vladika bački, to još ne mora da znači da će svom duhovnom ocu dopustiti da iz senke upravlja crkvom kao dosad.

Pojedini crkveni izvori procenjuju da je patrijarh Porfirije u diplomatskim i drugim veštinama nadmašio učitelja, ali da mu ne samo u kućnim igrama nad glavom stoje i provereni kanali predsednika Republike i njegovog šefa diplomatije koji navodno kontrolišu i crkvene finansije.

Iako su izbore za Sabor pratili razni crkveno-pravni, pa i politički presedani, uz rat u tabloidima i na društvenim mrežama, iza izbora novog patrijarha stao je ceo episkopat. Navodno zbog jedinstva crkve.

Pojedini crkveni krugovi spekulišu da se do njega došlo navodnim dogovorima, pritiskom državnih službi, pa čak i taktikom crkvene opozicije.

O kakvom je jedinstvu reč pokazaće već redovno prolećno zasedanje Sabora u maju, na kome bi trebalo da se popune upražnjene eparhije.

Jedna od ključnih majskih lakmus tema biće izbor naslednika mitropolita Amfilohija na cetinjskom tronu.

Za ovo mesto viđeno je njegovo duhovno čedo vladika budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović), administrator Mitropolije crnogorsko-promorske.

On bi mogao da se nađe i pod dodatnim političkim pritiskom ukoliko, kako se priča, predsednici Srbije i Crne Gore od Nikšića naprave drugi sever KiM.

U Nikšiću se 14. marta održavaju prvi lokalni izbori posle glasanja za crnogorski parlament u avgustu 2020, koji su podjednako važni i novoj crnogorskoj vlasti i Đukanovićevom DPS.

Vladika Joanikije uoči izbora u Nikšiću negirao je tvrdnje poznatog crnogorskog preduzetnika, političara i crkvenog dobrotvora Miodraga Dake Davidovića da iza pokušaja atentata na njih dvojicu 2019. u Beogradu stoji Vučić.

Vladika javno sumnja na crnogorski režim.

Pozivi na sabornost i svedočenje Jevanđelja, tvrde izjave o KiM, crkvi iznad stranačkih i političkih podela novom patrijarhu nisu donela poverenje Srba sa KiM, izuzev Vučićeve Srpske liste.

Nacionalno svesni opzicionari u Beogradu, poznati kao poštovaoci i saradnici justinovaca pozdravljaju izjave patrijarha Porfirija o KiM, uz naglašeno očekivanje da se potvrde i delom.

Srpska opozicija ne može da se saglasi da li da posle Vučićevog prijema kod patrijarha posle ustoličenja i patrijarhove uzvratne posete Andrićevom vencu treba da i sama traži prijem u Patrijaršiji.

Iza ove ideje navodno stoje predsednici Dveri Boško Obradović i Stranke slobode i pravde Dragan Đilas.

Njihov kolega iz Zdrave Srbije Milan Stamatović otišao je korak dalje – predlaže Vučića ili patrijarha Porfirija za posrednike u pregovorima vlasti i opozicije.

O čemu se radi – poštovanju crkvenih institucija, testiranju novog patrijarha, nemoći opozicije, čiji se nacionalni deo i dosad (pre)često sakrivao iza autoriteta mitropolita Amfilohija i vladike Atanasija, a drugosrbijanska struja (pre)ozbiljno shvatila mogućnost predsedničke kandidature episkopa diseldorfskog i nemačkog Grigorija (Durića)?

Na direktno pitanje RTS o mogućem posredovanju između vlasti i opozicije patrijarh Porfirije je već odgovorio da „nikad o tome nije razmišljao, ali da će uvek apelovati na prevazilaženje sukoba i nesporazuma“, pozivajući se na jevanđelje.

On je još u svojoj pristupnoj besedi na ustoličenju poručio da ga stranačko shvatanje politike ne zanima, a da stvaranje boljih uslova za život, kao ni rešavanje bilo koje vrste socijalnih, političkih, psiholoških i svakih drugih problema, nisu prioriteti crkve.

Uz dužno poštovanje, za opoziciju bi možda bilo poučnije da pročita tekst vladike Atanasija iz 1990, u kome povodom „prvih posleratnih slobodnih višestranačkih izbora u Srbiji“ ocenjuje: „Na žalost, kako stvari ovih dana stoje, pred ove i ovakve novavilonske izbore u Srbiji, nije potrebno biti prorok da bi se predvidelo da će opet ceo srpski narod biti pitan nepitan , hteo ne hteo, izveden doveden, svejedno jednoglasno izabrati već izabrane i po već koji put izabranog Hazjajina, jednospasavajućeg vođu, jednodemokratske partije!“

Podgorica, Beograd, Trebinje

Iako je i mitropolit Amfilohije bio javni kritičar Vučićeve kosovske politike, priča se da je Vučić (zlo)upotrebio autoritet pokojnog patrijarha Irineja da bi prisustvovao mitropolitovoj sahrani u Podgorici, mada nije imao plezir da se tamo i obrati. Vučić je u medijima farbao sliku da je sa mitropolitom izgladio odnose, a Sinod mu je tri nedelje kasnije dopustio da patrijarhovu sahranu svede na vlastodržačke i naprednjačke okvire. Niko od zvaničnika Srbije prošle subote u Trebinju nije bio na sahrani vladike Atanasija, kome nisu oprostili reči da je „gospodin Aleksandar Vučić privatizovao i nebesku i zemaljsku Srbiju, i kao svaki neokomunistički mutant proglasio se za samozvanog gospodara neba i zemlje, odreditelja i presuditelja sudbine Srbije i srpskog naroda u oba sveta i oba veka, u istoriji i metaistoriji“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari