Dobronamerno skeniranje 1

Jedan je od nespornih klasika naučne fantastike, Filip K. Dik (1928-1982), američki je pisac čija dela većinom pripadaju tom žanru.

Dik istražuje filozofske, sociološke i političke teme u romanima u kojima dominiraju korporacije, autoritarne države i izmenjeno stanje svesti. U njegovim kasnijim radovima, Dikov tematski fokus pomera se na njegove lične preokupacije metafizikom i teologijom. Dobitnik je svih najvećih nagrada iz područja fantastike i važi za jednog od najvećih pisaca u ovoj oblasti, koji je izvršio nemerljiv uticaj na celokupan žanr.

E, taj Dik nekako nema baš puno sreće na teritoriji Srbije, zapravo u sferi, nekada srpsko-hrvatskog a danas srpskog jezika. Hvale vredan je, pri tom, višegodišnji projekat beogradske izdavačke kuće „Kontrast izdavaštvo“, koja je, počev od 2016. odlučila da „kompletira“ ovog kultnog pisca, ne samo na celokupnoj teritoriji bivše Jugoslavije, već i u svetu, makar u domenu SF žanra.

I tako, „Čovek u visokom dvorcu“ otvorio je „novo“ poglavlje u „novim prilozima“ za iščitavanje ovog autora na srpskom jeziku. Sledeće godine u junu, kao podrška, pojavio se četvrti broj preformatiranog časopisa „Književna fantastika“, čija noseća tema je stvaralaštvo Filipa K. Dika. Izdavač časopisa je isti – „Kontrast izdavaštvo“. I onda se pojavljuju, jedan za drugim, „Da li androidi sanjaju električne ovce“, „Tri stigme Palmera Eldriča“, „Suvišni izveštaj“, „Tamno skeniranje“ i „Valis“. Sasvim dovoljno za jednu godinu – 2017.

E, tu dolazimo do „malodušnosti“ koju pominjemo na početku ovog teksta. Prva tri naslova, kao prevoditeljica potpisuje Mirjana Rajković (ili Rajlović, kako je potpisana kod „Androida…“). Na žalost, njeni prevodi, vratili su nas u 1980-e godine kada se dešavao „drugi pokušaj“ da se Dikova dela „približe“ čitaocima u Srbiji. Nedovoljno dobri prevodi ponekad su u stanju da vam poremete ljubav prema određenom piscu, a ova tri, ruku na srce, spadaju u taj konglomerat. Ako tome dodamo i nedovoljno dobru korekturu, onda ima dovoljno razloga za pesimizam.

Na sreću, Konstantin Popović i, naročito, Mladen Jakovljević („Valis“) vratili su poštovaoce dela Filipa K. Dika na pravi put. Ako izdavač prihvati ovu kritiku kao dobronamernu, predložili bi da se u budućnosti, možda, pozabave reizdanjem tri pomenuta naslova u novom prevodu. I da, svakako, nastave „novom“ stazom koju su trasirali u poslednja tri naslova. Filip K. Dik, svakako, to zaslužuje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari