Kad čitalac sam stvara likove 1

Zašto dolazite pred učenike s knjigom? Da li je to promocija? Takvo pitanje sam dobijao tokom redovnih nastupa u školama i među đacima. Naravno da ne, ovako, samo za dvadeset, trideset ljudi, promocija nije baš delatna… Nije čak ni propaganda.

Pravi roman ne može se koristiti za propagandu.

To je… deljenje priče.

Koristim mnogo fotografija, iz arhiva i drugih izvora. Pokušavam da uporedim junake svoje knjige sa ličnostima. Ovakav performans uspostavlja čudesan proces samog čitanja, kad čitalac sam stvara likove…

Imaće priču pred očima! U roku od petnaest, dvadeset minuta, učenicima bi trebalo da se sve razjasni.

Pohvala oportunizmu govori o praškoj baroknoj palati, koja je bila sedište plemićke porodice, tvrđave tokom opsade Praga, kasarne, Ministarstva spoljnih poslova i sedišta dve potpuno suprotstavljene ličnosti. Kao nacistički suveren nad okupiranom zemljom, Rajnhard Hajdrih se u njemu nastanio. Iz sveta su njegove postupke pratili prognani čehoslovački rodoljubi koji su ga likvidirali u Pragu. Posle Hajdriha, zvanog Praški kasapin, posle okupacije u palatu se uselio ministar spoljnih poslova čehoslovačke vlade u egzilu i jedan od najomiljenijih čehoslovačkih političara svog vremena, Jan Masarik. Jan Masarik, sin Tomaša Gariga Masarika, osnivača Čehoslovačke 1918. Jan Masarik, otelovljenje čehoslovačke tradicije. U isto vreme i žrtva nepoznatih ubica nedugo nakon komunističkog prevrata 1948.

Neobičan, boemski i demokratski Jan Masarik sa ličnim šarmom i velikim smislom za humor protiv arogantnog, opsednutog i okrutnog birokrate Rajnharda Hajdriha, koji je podigao teror na najviši nivo.

Obe ove ličnosti povezane su čehoslovačkom istorijom. Obojica su ostali kao dobro poznati simboli. Štaviše, oni su povezani tragičnom smrću. A tu je i prilika za razgovor sa učenicima. Možemo i moramo razmišljati o ulozi ličnosti u istoriji. Jan Masarik sigurno nije bio primer savršenog službenika. Uspeo je tamo gde je mogao upotrebiti svoje ljudske vrline. Rajnhard Hajdrih je, s druge strane, izvrsno savladao birokratsku mašineriju, kao savršen tehnokrat moći.

Možemo nastaviti i dalje da razmišljamo: Šta je bio uzrok uspeha jednog i drugog? Kakvu ulogu igra ličnost u istoriji? Šta je to – savršen političar? Kako se moć sučeljava s idealima? Šta zaista funkcioniše – demokratska saradnja ili strogo hijerarhijsko donošenje odluka? Prihvatanje vrednosti – ili oportunizam?

Sva ova pitanja su usko povezana sa istorijom moje zemlje. U stvari, uvek možemo reći da se bavimo njima u istoriji.

Rasprava o romanu sa učenicima ne može dati konačne odgovore. Niti ih treba davati. Rasprava bi trebalo da ima isto značenje kao roman, opšti – to jest, potrebno je proširiti prostor u kojem ljudi obično misle. Ponuditi više varijacija onoga što se moglo dogoditi. Uglavnom se tu iskazuje ličnost pripovedača. Sagledati događaje sa više strana. Ponuditi svoj dosledan stav iz više tačaka gledišta. Pokazati plastičnost ljudskih motiva, inhibicija, nastojanja i ideala.

I naravno, posebno u inostranstvu, treba se zapitati: da li je priča o palati Černjin i njena dva gospodara Jana Masarika i Rajnharda Hajdriha univerzalna? Ima li to samo čehoslovački ili češki značaj? Da li to znači da svi znaju za to, ili postoji nešto posebno?

Isto pitanje sam postavio nedavno francuskom prevodiocu koji živi u Pragu pre nego što sam razgovarao sa francuskim studentima na Univerzitetu Nansi. Objasnio je da Hajndrih, zlo češke istorije, nije dobro poznat u Francuskoj. Ali bilo je dovoljno da ga uporedim sa jednim iz galerije nacističkih likova u Francuskoj. I bilo je jasno. Iznenadio sam se kako su studenti odgovorili. Kao u češkoj sredini.

Priča. U njoj je sve. Priča o ljudskom biću je izuzetno ilustrativna, objašnjava istoriju. Pojedinačno nekako čudesno hvata opšte. I naravno da je idealno kada se to dogodi u romanu. Ne mogu da prosudim da li sam uspeo u svojoj pohvali oportunizma. To zavisi od čitalaca. Ali sam uveren u jedno. Priča o palati Černjin i njenim gospodarima poziva da se ispriča…

A naslov? On je takođe predmet razgovara sa učenicima. Nakon čitanja knjige – čak i nakon rasprave – biće jasno koliko je on ozbiljan i koliko je ironičan.

Beograd, Kragujevac, Valjevo

Marek Toman (1967) češki pisac, pesnik i prevodilac boraviće u Srbiji od 6 do 10. maja, kao gost ovdašnjeg izdavača, beogradske kuće Clio. Pored razgovora o specifičnosti njegovog romana Pohvala oportunizmu u bibliotekama Vuk Karadžić u Kragujevcu (7. maja od 19 sati) i LJubomir Nenadović u Valjevu (8. maja u 19 sati), posebnost ovogodišnjeg dolaska dobro znanog autora je suret sa učenicima i profesorima Valjevske (8. maja u 16 sati) i 13. beogradske gimnazije (9. maja u 13 sati).

„Pokušavam da u razgovoru sa učenicima procenim ulogu ličnosti u istoriji, a posebno ulogu ličnosti u totalitarnom režimu“, kaže Marek Toman. „Trudim se da sa njima procenim moć zla u istoriji, prikazujući njenu neobičnu privlačnost. Koristim češku istoriju kao primer, a zapravo govorim o evropskoj istoriji. Želim da promenim uobičajenu skalu percepcije istorije – iz perspektive pojedinca i perspektive književnog zaposedanja nekoliko vekova otkrijem kako se razvijaju osećanja i kako se čitaju arhivski dokumenti koji o njima svedoče…“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari