Knjiga Danas - Nedeljna preporuka za čitanje 1

Naši kritičari vam preporučuju za čitanje.

BIBLIJA U SLIKAMA

Remek-dela slikarstva od Mikelanđela do Šagala

Mnoga velika i značajna dela umetnosti nastala su nadahnućem umetnika Biblijom. Šta simbolizuje ovan pokraj Avramovog sina? Koje su ličnosti na sceni Raspeća Isusa Hrista pokraj njegovih nogu? Na osnovu kojih detalja se prepoznaje Juda na sceni Tajne večere? U knjizi Žerara Denizoa Biblija u slikama (Lambert Schneider) izabrane su biblijske parabole o kojima su nastala remek-dela svetske istorije umetnosti. Svako delo tumačeno je u njoj, i osvetljena njegova biblijska osnova ili pozadina. Uvodni tekstovi su usaglašeni sa biblijskim perikopama, otsecima iz Svetog pisma Starog i Novog Zaveta.

Biblija u slikama… Biblija kroz slike. Na početku trećeg milenijuma ovaj izbor može se nekome učiniti čudnim. U proteklih nekoliko decenija moglo se uočiti naglo opadanje religioznog vaspitanja i rastuća ignorantnost sakralnih tekstova, dok je sa druge strane interesovanje za umetnost raslo, a eksplozija širokog turizma mogla se konstatovati na sve strane. Religiozna svest i njen izraz u istoriji je ugaoni kamen naše civilizacije, te se priređivaču činilo da je naknadni pristup ovoj oblasti posredstvom dela velikih majstora slikarstva lep i smisaoni put. Biblija seže u različite oblasti: teologiju, istoriografiju, proročanstva, poeziju, učenja, Jevanđelja, poslanice, vizije i sadrži mnoge varijante i autore. Autori su je pisali na aramejskom, hebrejskom, grčkom. Blaženi Jernim ih je preveo na latinski (Vulgata), a mi ih danas čitamo na modernim jezicima. U 39 knjiga Starog Zaveta, od postanja do rođenja Isusa Hrista i 27 knjiga Novog Zaveta, koji opisuje život Spasiteljev na zemlji, njegovo stradanje, smrt i Vaskrsenje.

Autor-priređivač Žerar Denizo je istoričar umetnosti, muzikolog, pisac i publicista. On je autor mnogih dela iz oblasti istorije umetnosti i muzike. Biblija u slikama predstavlja fascinirajući kaleidoskop scena velikih dela istorije umetnosti. Nadahnuto napisani tekstovi sa izabranim citatima podsećaju na biblijske parabole. Faktične informacije, tumačenje i dešifrovanje slika prate uveličani detalji i kompetentna objašnjenja. Čarobno putovanje kroz svet istorije umetnosti sa motivima večnih istina Biblije.

Z. Andrić

 

DEVETA UMETNOST

Veliki rat kao inspiracija

U godini kada je, na više nivoa, obeleženo stotinu godina od početka Prvog svetskog rata, jednog od najsmrtonosnijih sukoba u istoriji civilizacije, te 2014. Veliki rat je inspirisao, sa većim ili manjim uspehom, sve umetničke oblike izražavanja. Izdavačka kuća System Comics iz Beograda i Francuski institut u Srbiji, zajednički snagama, započeli su, tim povodom, serijal strip-albuma Linije fronta (Prvi svetski rat 1914-1918), čiji se prvenac pojavio oktobra 2014. Ovo izdanje, realizovano je u okviru Programa obeležavanja stogodišnjice Prvog svetskog rata (Srbija) i Misije za obeležavanje stogodišnjice Prvog svetskog rata (Francuska), a svoje suprotstavljanje ratu potpisali su strip-autori iz Francuske i Srbije. Tematski, ovaj omnibus kretao se od faktografskih činjenica do mitskih predstava i legendi, što je autorima omogućilo da se precizno postave u odnosu na zadatu temu. Kvalitet radova varirao je od odličnih do vrlo dobrih i dobrih, bez ispodprosečnih i najavio je vrlo zanimljiv ulazak devete umetnosti na klizavo tle Velikog rata. Godinu dana kasnije ista izdavačka ekipa ponudila je nova dva toma ovog serijala, što je, najpre, pokazalo ozbiljnost tog projekta, a potom i kreativni potencijal desetine autora koji su potpisnici crno-belih i kolor stipova objavljenih u njima. „Ovo izdanje ima za cilj da današnjoj omladini približi veliku tragediju koja je uzdrmala 20. vek i da podseti da su upravo Srbija i Francuska u njoj procentualno imale najviše žrtava“, zabeležio je u prvom tomu Žan Pjer Verne, istoričar i scenarista jednog od najautentičnijih i inih stripova na temu ovog svetskog sukoba – Prokleti rat Žaka Tardija.

Četvrti tom Linija fronta pojavio se tokom ovogodišnjeg Beogradskog sajma knjiga, sa neskrivenom željom da se nastavi započet put. Devet autorskih priloga u ovoj knjizi, koje potpisuju Tiberiku Beka (Svinjarev sin), Branko Tarabić (Plač majke božije), Milan Stojković i Milan Konjević (Pod kamenom), Dragan Jovanović i Dasnilo Šarenac (Arčibald Rajs), Velibor Stanojević i Milenko Mišić (Veliki san), Marinko Lebović, Miodrag Ivanović i Predrag Đurić (Dobrovoljac), Nebojša Pejić i Milenko Mišić (Utopljene duše), Igor Stojanović i Milenko Mišić (Pobednik) i Aleksa Gajić i Gregor Zupanc (Gvozdeni puk, kolornih i crno-belih na četiri do deset tabli, još jednom se hvataju u koštac sa epizodama iz Velikog rata. Materijala iz ovog mračnog perioda civilizacije, očigledno je, još uvek ima u izobilju, a vidan je i neprekinuti napor izdavača da se održi narativni i grafički kvalitet objavljenih radova.

Mala preporuka uredništvu, ako će se ovaj serijal nastaviti do 2018, a nema razloga da se to ne desi, osim finansijskih, možda bi trebalo razmišljati o mogućnosti da se objave i tekstualni prilozi o samom događaju i autorima.

D. S.

 

TVRĐAVA EVROPA

O zajednici koja Drugog vidi kao pretnju

Knjiga o izbeglicama, terorizmu i drugim nevoljama sa bližnjima – Protiv dvostruke ucene Slavoja Žižeka, koja se pojavila ovih dana u izdanju Lagune, pokušava da odgovori i na pitanje: Da li je moguće očuvati evropske vrednosti i evropski način života u zajednici koja Drugog vidi kao pretnju?

Evropska unija je na prekretnici. Teroristički napadi i izbeglička kriza stavljaju je pred dilemu: da li širom otvoriti vrata izbeglicama ili srušiti svaki prilaz Tvrđavi Evropi? Žižek pokazuje zbog čega su oba rešenja loša i deo iste ideološke ucene. Jedna stvar je jasna: ni islamski terorizam ni talasi migracije nisu naprosto politički motivisani; oni su, pre svega, simptom globalnog kapitalizma i posledica nove klasne borbe. Otuda je insistiranje na redefinisanju Evrope jedini način da se u korenu zahvate najveći problemi sa kojima se ona danas suočava.

Slavoj Žižek, slovenački filozof, stekao je doktorat iz filozofije na Univerzitetu u LJubljani, a psihoanalizu je studirao na Univerzitetu Pariz VIII. Danas radi kao istraživač na Sociološkom institutu Univerziteta u LJubljani. Jedan je od najplodnijih filozofskih pisaca današnjice. Napisao je više od stotinu knjiga iz oblasti političke teorije, filmske teorije, kulturnih studija i psihoanalize.

K. L. D.

 

PRONAĐENI U PREVODU

Jedan od najprodavanijih romana u Srbiji

Roman Vladimira Pištala Tesla, portret među maskama upravo je objavljen na bugarskom jeziku, saopšteno je iz Agore. Roman je u Srbiji je ostvario nezabeležen uspeh – nakon Ninove nagrade i priznanja Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu, već sedam godina jedna je od najprodavanijih knjiga na tržištu Srbije, ušla je u čitanke za osnovnu školu i gimnaziju i objavljena sa uspehom u svim bivšim jugoslovenskim republikama. Preveden je na engleski, makedonski, slovački, mađarski, ruski, rumunski, češki, slovenački, španski, turski, a sada i bugarski jezik. Objavljen je i kao zvučna knjiga i na srpskom i na engleskom. Srpsko zvučno izdanje je pročitao glumac Petar Božović.

Vladimir Pištalo (1960) jedan je od najznačajnijih savremenih srpskih pripovedača. Među njegova najpoznatija ostvarenja spadaju poetske proze Slikovnica, Manifesti, Noći i Kraj veka, zbirke priča Vitraž u sećanju, Priče iz celog sveta i romani Milenijum u Beogradu i Tesla, portret među maskama. Pored ovih dela, Pištalo je i autor dve neobične literarno-biografske knjige – Aleksandride, bajkovite povesti o životu Aleksandra Makedonskog, i novele Korto Malteze. Živi u Americi gde predaje svetsku i američku istoriju na univerzitetu u Vusteru, Masačusets.

K. A. D.

 

BOOKA

Poigravanje očekivanjima čitalaca

Kad ekipa kritičara sajta Amazon neku knjigu proglasi za najbolju te godine to ima težinu nekih od najznačajnijih književnih nagrada. Kad tu istu knjigu, odmah potom Barak Obama navede kao najbolju koju je pročitao te iste godine to garantuje zacementiran bestseler status. A kad vodeći književni kritičari na sve to kažu da je reč o remek-delu i savremenom književnom klasiku, potvrda je da je reč o nečem veoma posebnom. Suđaje i furije Loren Grof vešto se poigrava očekivanjima čitalaca. Osim što je briljantna vivisekcija braka, ovaj roman je i portret kreativnog partnerstva iz pera jedne od najboljih spisateljica svoje generacije. Svaka priča ima dve strane. Svaka ljubavna veza ima dve vizure. I ponekad, ispostavlja se, ključ uspešnog braka nije u njegovim istinama, već u njegovim tajnama. U srži ovog raskošnog, epskog, višeslojnog romana, Loren Grof ispreda priču o jednom takvom braku u periodu od dvadeset četiri godine.

Loren Grof (1978) američka je spisateljica kratkih priča. Autorka je tri romana i jedne zbirke priča. NJen prvi roman, Čudovišta Templtona, objavila je izdavačka kuća Hiperion 2008, a knjiga se odmah našla na listi bestselera NJujork tajmsa. Loren Grof je kratke priča objavljivala u renomiranim časopisima, kao i u antologijama Najbolji novi američki glasovi 2008, Nagrada Puškart XXXII i Najbolje američke kratke priče za 2007, 2010 i 2014. godinu. NJen drugi roman, Arkadija, objavljen je 2012. Iste godine jednom od najboljih knjiga proglasili su ga eminentni listovi NJujork tajms, Vošington poust, Vog, Gloub and mejl, Krišćan sjanas monitor… Poslednji njen roman, Suđaje i furije, objavljen je u septembru 2015. godine.

K. B. D.

 

POTPUNA UMETNOST

Fantastičan roman o Potopu

Slučajno mi je došla u ruke knjiga Da li književnost misli? – i veoma me iznenadila plitkoćom naslova. Pa da li književnost može postojati a da ne misli!? Pokušajte sa sledećim prostim eksperimentom: pročitajte knjigu jednom, pa sredivši utiske – pročitajte je posle kratkog vremena ponovo. Sredite ponovo svoje misli, pa ih uporedite sa onim što ste dobili prvim čitanjem. Rezultat: prvo čitanje uglavnom vas zadržava u pretprostoru, u sferi vanjskog sjaja i stilističkih efekata. U sferi umetničkog uživanja. Drugim pak čitanjem ulazite u unutrašnji prostor slika, u zagonetke koje pisac postavlja i u njihova razrešenja: u raskoš misli, zapravo. Ukoliko ste ostali na istom nivou recepcije, budite sigurni da je delo pred vama samo ornament, samo igra bez dubljih poruka. NJegova nosivost, kako bi se reklo, ne prevazilazi granicu puke ekspresije, ili igre osećajima čitaoca.

Sa ovog gledišta posmatrana, i ovako shvaćena, knjiga koja zaslužuje pažnju čitaoca – Opsenari Aleksandra Jugovića (Albatros plus i Knjiga komerc) – vrlo je upečatljiv primer potpune umetnosti. NJen unutrašnji svet satkan je od slika i ideja što se kreću u zatvorenom krugu ličnog i društvenog debakla. Ti nesrećnici od života su očekivali više nego što mogu na svojim leđima poneti i svojom glavom osmisliti, ali ne umeju mirno prihvatiti neuspeh. No to nisu ljudi bez časti i poštenja, niti bez ambicija, ali sve ovosvetsko, pa i čast i ambicije, njima pada kao teret, katkad kao uvreda, jer je praćeno strahom od neuspeha.

Ti moderni nišči svoje poslednje pribežište nalaze u duvanskom dimu i alkoholnim isparenjima malog čačanskog bircuza uza sam odbrambeni bedem kraj Morave. Na vanjskoj ivici života i društva. „Prepušteni lomači koja ih oprlji s vremena na vreme, bez leka, sa gorkim saznanjem da neće uhvatiti korak sa drugačijom, boljom budućnošću, odustali čak i od nade, u toj ordinaciji gde se ispijaju rakija i pivo previjali su svakoga dana opekotine… zavojima opsena“.

Pisac svoje junake vodi veštim manirom do stanja kad više ne žude za povratkom, već za krajem, koji im dolazi kao spasenje kad svedu sve svoje račune, ili oposle što još treba da ne bi ostali dužni drugima ili sebi. Npr, jedan od junaka ubistvom zaustavlja svog prijatelja u osvetničkim akcijama protiv onih koje je označio kao uzročnike svoga životnog neuspeha („Beli je zauvek zaustavio svog Strahora u namerama da dalje ravna račune“), pri čemu i sam gine. Kraj i onih koji ne smeraju u pobunu nije manje tragičan. Simbolički i kataklizmični događaji – koje u fiktivnom svetu što ga u svome delu gradi pisac donosi potop Čačka – povlače u propast i ostatak družine brodolomnika u njihovom pribežištu. Sve ovo deluju snagom biblijske dramatike („Jezero je potpuno potopilo Čačak… Sve postade nemo…“).

I ovo malo teksta što smo naveli dovoljno je da se u celini prepozna vanjski izgled Jugovićevog dela. Veštim potezima, poput mozaika, autor uspeva da stvori živahan tekst, modernog tonaliteta – lektiru za obične čitaoce, a zbog velike umetničke vrednosti temu vrednu pažnje književne kritike.

Metaforika je raznovrsna i provokativna („lomača koja ih oprlji s vremena ne vreme“, „ordinacija gde se ispijaju rakija i pivo“), a realnost u njenoj pozadini tužna i ružna, humornim upadicama učinjena ipak prihvatljivom kao neminovna realnost, koju autor i direktno opisuje, naravno opet prepletenu metaforičkom mrežom asocijacija: „Ali ožiljci preživljenog nikad ne mogu potpunom iščeznuti. Iznova se rasparaju kad ih zagrebe kakva oštrica bola iz zaspalih vremena…“

Književnost ume da misli, i da nas svojim privlačnim silama prenese u svoj svet zadan piščevom fikcijom i odgonetljiv čitaočevom intuicijom. I još nešto: čitalac tumačenjem umetničkih fikcija zapravo biva osposobljen za razumevanje realnog sveta oko sebe. Jugovićeva knjiga ovo čini na način koji je pre svega svojom književnom vrednošću i izrazito snažnim pripovedanjem svesrdno preporučuje.

Radoje Simić

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari