„Već dokazano moćnom, iskusnom pjesničkom Begićevu glasu možemo zahvaliti što je ova knjiga uistinu opasna, lijepo opasna, i, kao i njezin lirski subjekt, koji se „vraća iz daljine da presudi tvom uljuljanom životu“, ima poslanje da naše srce (i putničke cipele), svojim britkim, jasnim pjesničkim rečenicama, oguli od svake ustajale kože“, beleži Dorta Jagić o ovoj knjizi.

Mehmed Begić rođen je 1977. u Čapljini, živeo je neko vreme u Mostaru i Sarajevu, donedavno u Nikaragvi, a danas je već na novoj adresi u Dominikanskoj Republici. Jedan je od osnivača i urednika mostarskog književnog časopisa „Kolaps – vodič za urbane spavače“. NJegovi prevodi pesama Lenarda Koena objavljeni su u knjizi „Moj život u umjetnosti, izabrana poezija i pesme“ („Alternativni institut“, Mostar 2003). Trenutno sarađuje sa Damirom Šodanom na prevodima hispano poezije. Uvršten je u knjigu razgovora i odabrane poezije „Jer mi smo mnogi“, pesnika Marka Pogačara. Pisao je za bend „Vuneny“, kao i za Sanela Marića Maru. Kompozicije na njegovu poeziju snimio je duo „Basheskia & Edward EQ“ na albumu „Savršen metak“. Kolumnu „Pisma iz Paname“ objavljuje u online magazinu „Žurnal“. Begićevu bibliografiju čine i „Čekajući mesara“ (Alternativni institut“, 2002), „Pjesme iz sobe“ („Frakcija“, Split 2006), „Savršen metak u stomak“ (Naklada „Mlinarec & Plavić“, Zagreb 2010), „Sitni sati u Managvi“ („Vrijeme“, Zenica 2015) i „Opasan čovjek“ („Buybook“, Sarajevo/Zagreb 2016).

„Ono čime se bavim, ono što pokušavam artikulirati je moja borba protiv tih svakodnevnih prepucavanja. Bolje ne znam. I ne radi se tu samo o vijestima iz Bosne i Hercegovine, ili bivše Jugoslavije. Cijeli svijet trese slična groznica, i jedini način da se oduprem je rad na onome u čemu sam dobar, dati od sebe najviše moguće, ignorisati budale do trenutka njihove konačne eliminacije. Biti bolji od njih. Podjele koje su njima sve na svijetu, za mene ne postoje“, kaže Begić u jednom intervjuu.