Preispitivanje identiteta i društveni angažman 1

U osnovi ovog projekta je ideja da se čitaoci u Srbiji upoznaju sa aktuelnim tokovima u evropskoj književnosti kroz prevod i promociju devet dela raznorodnih žanrova i književnih stilova (romana i zbirki) napisanih na devet evropskih jezika (rumunski, češki, švedski, poljski, portugalski, engleski, francuski, nemački i španski).

To kaže za “Danas” Katarina Ješić, urednica u izdavačkoj kući “Heliks”. Prema njenim rečima „odabrana su dela autora mlađe generacije, koji dosad nisu objavljivani na srpskom jeziku, uz izuzetak rumunske autorke Jane Prvulesku čiji je roman “Budućnost počinje u ponedeljak”, koji je s rumunskog preveo Đura Miočinović, objavljen u ovoj ediciji.

Evropske integracije su u ovdašnjoj javnosti “dežurna tema”, ali malo se govori o kulturnim raznolikostima Starog kontinenta i onome što evropski autori imaju da kažu. Može se slobodno reći da izbor knjiga odražava izobilje tematskih tendencija i lingvističku i stilsku raznovrsnost savremene evropske književnosti. Jasno i glasno je otvoreno pitanje identiteta. Ono se posmatra kroz prizmu lične ili kolektivne istorije. Primer za to je roman “Mora da sam jednom hodala po mekoj travi” austrijske književnice Karoline Šuti. Ali i delo češke autorke Radke Denemarkove “Novac od Hitlera”. Neizvesnoj budućnosti posvećen je roman Portugalca Davida Mašada “Prosečna vrednost sreće”, koji je s portugalskog prevela Vesna Stamenković. Kroz tri muška junaka autor prikazuje tri urušene sudbine koje je obeležila ekonomska kriza u Portugalu 2010. godine. Pripovedač Danijel ostaje bez posla i porodice, Almodovar zbog krađe završi u zatvoru, dok Šavijer usled kliničke depresije ne izlazi iz kuće već dvanaest godina.

Ko voli da uživa u lepom jeziku i preplitanju globalnog i lokalnog uživaće u odličnom romanu Irca Donala Rajana “Srce na kapiji”, koji je s engleskog preveo Vladimir D. Janković. Mnogo toga u ovom romanu od dvestotinak stranica možemo da prepoznamo. Bespomoćni i frustrirani likovi ovog romana opisuju mračnu i depresivnu stvarnost koja ih je zadesila. Finansijsko urušavanje Irske najsnažnije je potresao provincijske gradove, pa tako i ovaj neimenovani grad. Građevinska kompanija u kojoj je mnoštvo stanovnika bilo zaposleno bankrotirala je, a vlasnik je pobegao iz grada i ostavio radnike bez prihoda i sa gomilom dugova. Nemaština i beznađe posebno su pogodili Bobija, čiju sudbinu čitalac prati kroz dvadeset različitih perspektiva i otkriva da je ruralni mentalitet muža i oca, kao i njegov moralni nazor konačno pobeđen. Moralni kolaps stanovnika prati finansijsku propast čitave države.

Ne treba zaboraviti ni zbirku priča švedske književnice Mirja Unge “Bata je sit”, koju je sa švedskog prevela Milena Podoršak. Donekle bizarni i savremenom dobu svojstveni događaji, ispripovedani su hiperrealističnim stilom koji zastrašujuće podražava kontaminiranu stvarnost koju živimo. Silovanje, zlostavljanja, zanemarivanje, pedofilija, ekonomske prevare, izdaje i šizofrenija: sve je otelotvoreno je u tekstu ove zbirke. Ne govoreći nikada direktno, već samo nagoveštavajući zbivanja posredstvom redukovanog modusa toka svesti, autorka izaziva kod čitalaca spektar emocija koje sežu od besa do sažaljevanja.

Vladimir D. Janković zaslužan je za još jedan odličan prevod u ovoj ediciji. Reč je o rukopisu Gael Žos. “Poslednji čuvar ostrva Elis” bolna je i potresna priča o izgnanstvu, siromaštvu, ljubavi i strasti, bolestima i ubistvima, o drami imigranata koji su proterani iz svojih domovina iz političkih razloga ili su došli u nadi za boljom budućnošću; ovo je priča o Američkom snu koji zavisi od čuvenih 29 pitanja. Zasnovan na istorijskim činjenicama, roman Gael Žos je stilski uobličen kao dnevnički zapis čuvara Džona Mičela koji kroz devet dana pokušava da rekapitulira svoje najupečatljivije uspomene, mahom one o svojoj rano preminuloj ženi Liz, i italijanki Neli Kazarini koju je zavoleo na prvi pogled i koja ga je sudbonosno proklela. Treba se prisetiti da je “Centar za imigraciju” na ostrvu Elis u periodu od 1892. do 1954. primio više od 12 miliona imigranata. O njihovim sudbinama odlučivao je, između ostalih, fikcionalni lik Džon Mičel, direktor “Centra”. Dirljivo i sugestivno, pisano u tonu lične ispovesti, delo Gael Žos možemo čitati kao istinu ili fikciju, oštro i snažno napisanu pripovest o intimnoj i kolektivnoj sudbini imigranata koji su bili u potrazi za boljim sutra. Roman španskog autora Hesusa Karaska “Žega”, u prevodu Vesne Stamenković, govori o o dečaku čije ime se nikad ne pominje, ali kojeg upoznajemo do najdubljih slojeva duše. To je zastrašujuća priča o distopijskoj viziji odbeglog dečaka koji koji luta kroz opustošene i sušne španske predele. Pobegao od nasilja i zlostavljanja, dečak se suočava sa još jačim silama – silama prirode kao što su glad, žeđ, hladnoća, strah, usamljenost, strepnja, neizvesnost.

Ovaj projekat – “Spajanje: književna potraga za zajedničkim kulturni iskustvom”, realizuje se u okviru “EACEA” programa “Kreativna Evropa” čiji cilj je intenziviranje književne razmene između različitih evropskih koordinata, s posebnim akcentom na kulture manje vidljive u evropskim okvirima.

Srpska iskustva

Ovakve inicijative korisne su na više nivoa: autori dobijaju priliku da se afirmišu van granica svoje zemlje, čitaoci da prodube svoje poznavanje književnosti zemalja koje nisu dominantno prisutne na srpskom tržištu, a što se nas kao izdavača tiče, ovo je prilika da obogatimo izdavački program novim, aktuelnim delima na raznim jezicima i mrežu saradnje prevashodno s domaćim prevodiocima, kritičarima, medijima i ljudima iz kulture u Srbiji i van nje, doprinoseći, svi zajedno, razvoju kulturne scene Srbije – kaže za “Danas” Katarina Ješić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari