Rade Drainac kao filmski režiser 1

U izdanju niškog izdavača MedivestKT ovih dana objavljena je interesantna monografija Pioniri filma i fotografije juga Srbije novinara Branislava Miltojevića.

Knjiga je posvećena grupi filmskih entuzijasta, ili bolje reći, upornim i usamljenim pionirima filma ali i fotografije juga Srbije, filmskim stvaraocima – snimateljema, režiserima, glumcima, proizvođačima, distributerima i prikazivačima filmova koji su u nevremenu (između dva svetska rata) prvi shvatali moć pokretnih slika i nove, tek rođene umetnosti.

Monografiju otvara tekst Slike iz života starih Banaćana i Nišlija u striparnici i bioskopu Stevana Sremca.

Zahvaljujući zaostavštini poznatog književnika koju niški Narodni muzej čuva u Sremčevoj spomen sobi Miltojević otkriva kako je 1890, koncipirajući ep Bal u Elemiru, skicirao i obrise prvog srpskog smehotvornog prastripa, i kako kasnije, u osvitu veka filma, Jovan Skerlić u pasusima Zone Zamfirove (1903) prepoznaje elemente pravog bioskopa koji radi pred čitaočevim očima.

Zatim prati razvoj jednog od najstarijih srpskih bioskopa Ruski Car (današnji niški Vilin grad) osnovan 1908, a o čijem je repertoaru, sve do kraja Drugog svetskog rata, brinuo Tasa A. Ilić, vlasnik istoimenog hotela.

Zanimljiv je i prilog Rade Drainac u raljama nove umetnosti ili kako je „pesnik i bandit“ snimao film „Sunčani monokl“.

Miltojević istražuje kako je čuveni pesnik, posle povratka iz Pariza gde je u bioskopu Maks Linder na violini pratio projekcije, 1926, u centru Beograda, snimao „čisti film“ Sunčani monokl, „srpsku verziju“ dela Međučin slavnog francuskog avangardnog sineaste Renea Klera.

Zanimljiva je i ljubavna priča vezana za snimanje filma Rudareva sreća Josipa Novaka.

Ali ne ona koja se odvijala 1926. ispred kamere u kanjonu reke Jerme, već stvarna – koja se zbila između naočitog glumca naturščika, Piroćanca Čedomira Penčića, srpskog Ramona Navara, i beogradske starlete Ljubice Bube Veljković.

Autor prati i premijeru filma Fantom Durmitora, gostovanja slavne Ite Rine 1933. u Nišu i Leskovcu.

I to od trenutka kad se prvi put poklonila gledaocima u prvom niškom ton kinu Olimp vlasnika Nikole Miljkovića, sarača, do gostovanja u leskovačkom hotelu Pariz, odnosno čuvenom Slavujevom bioskopu.

Zanimljiva je i skica za portret niškog fotografa i jednog od prvih naših animatora Miroljuba Stošića, čoveka sa Limijerovom filmskom kamerom br. 335 iz 1896, koju je 1951. poklonio Jugoslovenskoj kinoteci, a koja danas predstavlja jedan od najznačajnijih eksponata Arhiva ove ustanove.

Na kraju, popisuju se i unikatna filmska i foto-dokumenta snimatelja i fotografa Đorđa Vasiljevića koji je 1945. snimio prve priloge za jugoslovensku Kinohroniku, odnosno Filmske novosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari