Srpske gasne iluzije 1Foto: EPA/ DAREK DELMANOWICZ POLAND OUT

Srbija spada u red malog broja evropskih zemalja slabo ili nikako gasifikovanih.

Pošto nema zvaničnih podataka, prisutne su procene o stepenu gasifikacije domaćinstava i privrede između 10 i 15 odsto, uz godišnju potrošnju oko 2,5 milijardi kubnih metara gasa (domaća proizvodnja je pala na jednu petinu).

Međutim, Srbija spada u još manji krug zemalja na našem kontinentu koja je 100 odsto zavisna od ruskog gasa.

U svakom slučaju naša zemlja je jedinstvena zemlja koja je svoju naftno-gasnu industriju, gasovode, naftovode, izvore i rezerve nafte (sa tri odsto rudne rente) i gasa predala u ruske ruke, u većinsko vlasništvo ruskog Gasproma.

Skladište gasa u Banatskom Dvoru kapaciteta 450 miliona kubnih metara trebalo je dosad da se proširi na 700 miliona (govorilo se i o prerastanju Dvora u regionalno skladište), jedan je od dogovora na vrhu.

Više decenija, iz vremena SFRJ, Srbija se ruskim gasom snabdeva samo jednim pravcem, preko Ukrajine i Mađarske.

Tako je bilo donedavno, kad je pre par meseci pušten u rad gasovod Balkanski tok (preko Bugarske), kao nastavak Turskog toka ispod Crnog mora.

Bio je to drugi pravac snabdevanja Srbije ruskim gasom, koji nalaže energetska bezbednost zemlje, zbog mogućih havarija, političkih faktora, drugih nepredviđenih okolnosti, kad je samo jedan pravac snabdevanja (ovih dana upravo se dogodila havarija na trasi gasovoda kroz Bugarsku i mi smo ostali bez gasa, prinuđeni da ga kupujemo kako znamo i umemo).

Dok se govorilo, projektovalo, gradilo, niko nije ni pominjao ni govorio o mogućnosti da se zatvori dostup gasa u Srbiju preko Ukrajine i Mađarske.

A upravo se to dogodilo.

Tako je energetska gasna bezbednost Srbije ponovo na najnižem nivou.

Očito da su politički i monopolski interesi Rusije i Gasproma u odnosu na Ukrajinu prevagnuli nad interesima bezbednosti u snabdevanju Srbije gasom.

U našoj političkoj javnosti prevladavala je i iluzija da će, kad se srpski gasni kompleks nađe u ruskim rukama, baš zbog toga što je skroman, doći do njegovog naglog razvoja, da otpada briga oko daljeg snabdevanja zemlje gasom, oko cena za gas, da ćemo deliti sudbinu ruskih potrošača gasa, jer smo sastavni deo – vlasništvo – Gasproma.

Međutim, niša od toga se nije desilo, još jedna tranziciona zabluda.

Gasifikacija zemlje napreduje kako je napredovala, sporo, a sada sa visokim, enormnim cenama gasa može ponovo doći do degasifikacije, otkazivanje potrošača od gasa.

Srbiji u kratkom vremenu predstoji da u domenu energije rešava mnogo štošta da bi uhvatila korak sa promenama i dostigla ono što je propušteno ratnih 1990-ih godina.

Na prvom mestu ostaje ubrzana gasifikacija, jer ukupno gasa trošimo manje nego susedi koji uopšte troše gas (Hrvatska, Rumunija, Bugarska, čak Moldavija).

Ali gas je danas veoma skup.

Izgleda da je era jeftinog gasa iza nas.

Još ove godine Srbija Rusiji plaća gas 270 dolara za hiljadu kubnih metara (2,5 puta skuplje nego Belorusija, Jermenija plaća 170, Moldavija 180, Nemačka 250).

Na talasu eksplozije cena gasa moldavska vlada je uspela ovih dana da ugovori cene gasa sa Gaspromom od 450 dolara za hiljadu kubnih metara za 3,3 milijarde godišnjeg obima.

Pri tome je cena određena 70 odsto po naftnoj formuli, a ostatak na osnovu cena referentne berze gasa.

Srbija se u energetskom sektoru nalazi pred složenim i obimnim zadacima koje će morati izvoditi istovremeno.

Ona se ubrzano mora oslobađati karbonskih goriva, velike potrošnje uglja za proizvodnju električne energije (oko 80 odsto), zbog atmosferskog i transgraničnog zagađivanja, taksi koje će se plaćati na potrošnju uglja, prestanka uništavanja obradivog zemljišta.

Potrebno nam je više alternativne energije sunca i vetra, ali i energije iz novih izvora.

Bezbedna ili nuklearna energija sa generatorima od par stotina megavati čeka svoju šansu, ali mi smo tu ostali bez kadrova, obrazovanja i industrije za tu visokokvalifikovanu proizvodnju za duge godine zabrane njihove izgradnje.

Nije gas kraj istorije energije.

U otvaranju je potpuno čista energija vodonika.

Današnja eksplozija spotovih cena tečnog gasa u oktobru (2021) javila se zbog deficita na azijskom tržištu, ali je ubrzo preneta u Evropu i proširila se na celo gasno tržište.

Na to su se nadovezali politički uslovi (očekivanja) Rusije i gasnog monopoliste Gasproma (taj status mu dodeljen posebnim ruskim federalnim zakonom) da se za slanje gasa u Evropu što pre sertifikuje gasovod Severni tok 2, mimo Trećeg energetskog paketa, odnosno evropskog antimonopolskog zakonodavstva.

Situacija oko ovog gasovoda obećava da će ostati prilično problematična, bar dok se ne iscrpe svi pravni lekovi u Nemačkoj i EU.

Situacija se počela smirivati i cene gasa su počele da padaju ispod 1.000 dolara za hiljadu kubnih metara kada je Vladimir Putin naredio Gaspromu da počne da puni prazna gasna skladišta u Evropi u obimu od 62 milijarde kubnih metara gasa.

Ukoliko bi se Gasprom vratio na gasne berze, došlo bi do daljeg smirivanja tržišta i svođenja cena na realniju meru.

Moskva odbija da koristi ukrajinski gasni transportni sistem da podmiri tražnju gasa na evropskom tržištu.

Međutim, i van tog sistema postoji dovoljno prenosnih kapaciteta.

Srbija je uvek imala dugoročne ugovore sa Gaspromom i cenu gasa vezanu za cenu nafte. Sve je izmenjeno, osnovano ili ne; u svakom slučaju nije transparento.

Srpska vlada, odnosno srpski predsednik, pregovaraće sa Gaspromom, sa ruskim predsednikom, cenu gasa po kojoj će ruski monopolista isporučivati gas svojoj firmi ćerki u Srbiju, odnosno srpskim potrošačima.

Autor je bivši ambasador, član Foruma za međunarodne odnose EPUS

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari