Tek prvi korak u pravom smeru 1foto (BETAPHOTO/DRAGAN GOJIĆ/MO)

I ovi izbori potvrdili su staro pravilo da, pošto građani glasaju kako i zašto već glasaju, na scenu stupaju politički lideri i njihovi mentori da od zadatih brojeva glasova i mandata skroje nacionalne i lokalne vlasti.

Prethodno, i u ovoj kratkoj kampanji pod senkom rata u Ukrajini i njegovih efekata po poziciju Srbije, opstali su strukturni pritisci na biračko telo.

Sem direktnog uslovljavanja ovoga puta radilo se i o predizbornoj pomoći kao vidu kupovine brojnih socijalnih grupa, uključujući i mlade.

Uostalom kao medijska neravnopravnost koju nije uspelo da promeni ni praktički dvonedeljno prisustvo opozicionara na medijima sa nacionalnom frekvencijom, pre svega na javnom servisu. Vlast je dakle zadržala većinsku kontrolu nad poslovima, parama i publicitetom.

Naoko paradoksalno, u korist opozicije najviše je išlo smanjivanje izbornog cenzusa na tri odsto – pravilo koje je izmenila sama vlast vodeći se trenutnom kalkulacijom u vreme bojkota prethodnih izbora, kad je to učinio veći deo opozicije. Taktički gledano, nešto je postignuto i nešto boljom opozicionom kontrolom izbornog procesa, nenapadanjem i, videće se koliko dugo, nesaradnjom sa režimom nakon izbora.

Ocena da je Srbija skrenula dalje (nacional populistički i suverenistički) udesno je tačna ali prenaglašena, posebno iz ugla od režima u međuvremenu formiranog proruskog raspoloženja. Naslonjenog na živo sećanje na sankcije i bombardovanje iz 1999. godine, ali i dominantno viđenje Zapada kao licemernog i prema poziciji Srbije u regionu, ali i zbog narativa o Srbima kao malim Rusima, podozrivog držanja.

Kad je o samim izbornim rezultatima reč njih treba interpretirati i iz ugla mogućih efekata, pre svega po poziciju Srbije kao kandidata za članstvo u EU. Primera radi, u tom ključu dvocifreni rezultat proruskog Dačića i SPS i njihov doprinos pobedi Vučića u prvom krugu mogu im se vratiti kao bumerang. Tanka većina sa manjinama u nacionalnom parlementu nije poželjna opcija a tendencija da se u vlast, indirektno i na kratak rok do brzih narednih izbora, uvuče još neko iz proevropskog ili bar evroskeptičnog opozicionog bloka je već nagoveštena. Posebno je pitanje što se istovremeno zbog pat pozicije u Beogradu ne može izaći iz veze sa SPS.

Kao i nakon prethodnih izbora formiranje Vlade i vlasti će potrajati ali će ona unapred biti vremenski oročena. Jedini modernizacijski novum je parlamentarni status zeleno leve koalicije Moramo. Najveća postizborna nepoznanica ostaje kome će po drugi put u prvom krugu izabrani predsednik Srbije Aleksandar Vučić poveriti mandat za sastav Vlade i kome će i kada ostaviti neprofilirani i vidno oslabljeni SNS.

Građanke i građani će ostati manje ili više razočarani jer će promene doneti tek izvesno poboljšanje u odnosu na nepodnošljivo prethodno stanje. A nama treba promena sistema a ne tek garniture na vlasti. Jedini prihvatljiv politički izbor je od građana i njihovih autonomnih inicijativa, udruženja, pokreta i sindikata, kontrolisanana i nadgledana, podruštvljena predstavnička demokratija. Demokratija koja nam ostavlja alatke da na politiku i političare utičemo i van izbornog dana.

Sistem u kome izbor i karijere izabranih predstavnika zavise od volje građana bar koliko i od partijskih vrhuški i njihovih mentora i finansijera. Kurta se ne menja jednako neodgovornim i takođe nekompetentnim Murtom.

Snažne institucije, kompetentne i odgovorne elite, podeljena i kontrolisana vlast i zainteresovani i aktivni građani koji ljubomorno brane svoja prava su dobitna kombinacija. Izborna odluka – obavešten, na argumentima zasnovan i promišljen, odnosno dobro shvaćen, uravnoteženi lični i društveni interes, korak je tek u pravom smeru.

Autor je profesor Fakulteta političkih nauka

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari