Dan sa poslanikom Balšom Božovićem 1Foto: S.K.

Kada parlament nije centralna institucija u državi, kao što nije danas, on je samo jedna obična fasada koja služi da bi se vladajuća većina zadovoljila nekim svojim pozicijama.

Za narodnog poslanika Demokratske stranke Balšu Božovića, Narodna skupština predstavlja najvažniju političku instituciju u Srbiji, onu koja ima presudan značaj za demokratiju u jednom društvu.

Dan sa poslanikom Balšom Božovićem 2Ovaj poslanik, nakon sastanka sa stanarima hotela Bristol, stigao je u zgradu Skupštine kako bi nastavio sa poslom, a razgovor za rubriku Dan sa poslanikom imali smo u kabinetu poslaničkog kluba Demokratska stranka.

Balša Božović poslanik je od 2012. godine. U politiku ulazi kao student, a u DS-u je od 2004, jer, kako kaže, veruje je ona stranka sa najvećom demokratskom tradicijom u Srbiji, koja je mnogo toga preživela i, dodaje, mnogo dobrog uradila za zemlju.

Smatra i da je ona jedina demokratska snaga na političkoj sceni Srbije koja može da smeni režim Aleksandra Vučića, kao i da mu bude demokratska i evropska alternativa.

„To je jedan od osnovnih razloga zašto podržavam žuto-plave boje“, dodaje Božović kroz smeh.

Iako je, kao i veliki deo opozicije, stupio u bojkot sednica parlamenta, zakone redovno analizira, detaljno ih iščitava i gleda kakve su njihove posledice po život građana.

„Veoma je važno za svakog ko pokušava da shvati šta narodni poslanici rade – i dok traje bojkot naše je da budemo sa građanima, i to ne samo da budemo u ovoj zgradi, nego i u Bristolu, i sa profesorkama koje su otpuštene da bi se zaposlila vladajuća većina u medicinskoj školi u Ćupriji“, kaže on.

Dok nismo bili u bojkotu, reče pokazujući na dugački sto u kabinetu, ovde smo pred svaku sednicu imali sastanak na kojem se dogovaramo ko ima koje teme i ko će o čemu govoriti.

Dan sa poslanikom Balšom Božovićem 3„Onda uđemo u salu, tamo pokušavamo da imamo debatu sa vladajućom većinom, ako nam ne oduzmu reč ili nas ne kazne, ali dok nije bilo bojkota, borili smo se“, priča ovaj poslanik, koji je, inače, jedan od najkažnjenijih od 1990. do danas. „Kažnjavani smo zato što nismo želeli da ćutimo već smo branili interes građana. To se nije svidelo gospođi koja predsedava sednicama i ona je, zloupotrebljavajući Poslovnik, delila kazne“, kaže naš sagovornik.

Osim uobičajenih, novčanih kazni, Božović je doživeo i izbacivanje iz parlamenta na dva meseca, ali takvo njegovo vođenje, smatra on, obilo se o glavu samoj vlasti.

„Oni danas ne mogu da kažu da su demokratska vlast, s obzirom na to da ceo svet za da opozicija nije u parlamentu“, zaključuje Božović.

Što se komunikacije sa građanima tiče, oni mu se najčešće žale na probleme iz svakodnevnog života i, prema njegovom iskustvu, veoma su osetljivi na nepravdu.

„To su ili studenti ili radnici u preduzećima u kojima su dobili otkaz pa se ta preduzeća prodavala budzašto nekim stranim investitorima da bi se posle samo zatvorila, ili su nezakonito ostali bez posla, ili ne primaju plate, dakle konstantno imate određene grupe koje se pojavljuju sa svojim zahtevima, što je potpuno normalno“, objašnjava Božović.

Ono što je ključno u radu poslanika, smatra on, jeste to da se trošenje novca od strane vlasti čini transparentnijim.

„To je suština“ kaže i dodaje: „ne postoji dobra vlast, što bi rekao profesor Mićunović, nego dobro kontrolisana vlast. Mi se trudimo, koliko god možemo, da nam ne promakne nijedan dinar i, pošto nemamo većinu, ne možemo to da sprečimo, ali možemo da učinimo javnim, da građani to znaju“.

Građani mu se obraćaju telefonom, putem mejla ili sajta Skupštine, a to što im je ulazak u zgradu odnedavno zabranjen, smatra Božović, dokaz je da u Srbiji nema demokratije, jer „Narodna skupština treba da bude upravo to – narodna, a ne funkcionerska“.

„Imali smo problem da pozovemo u goste neke grupe građana koji imaju neke objektivne probleme. Generalni sekretarijat Skupštine ne dozvoljava da se ovde uopšte primaju građani“, objašnjava Božović.

Dešava se, ističe, da mu se građani obraćaju očajni jer godinama ne mogu da nađu posao, ali partijska pripadnost nije nešto na osnovu čega očekuju pomoć.

„Mislim da građani najpre razlikuju kakvi smo mi (poslanici) pojedinci, mi ne predstavljamo stranke, mi predstavljamo građane i oni uglavnom na osnovu ličnog angažmana sude o tome kakav je ko, manje gledaju ko je iz koje stranke, a često to i ne znaju“.

Veoma je važno, poručuje naš sagovornik, da svi shvatimo da je parlament institucija koja mora da se gradi i da se brani i konstantno da se nadograđuje i da, samim tim što zgrada postoji, to ne garantuje bilo kakvu podelu vlasti, već da svi građani treba da se usmerimo ka tome da čuvamo njenu nezavisnost.

https://www.instagram.com/p/B11PiaGH2mz/

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari