Dijalog, protesti, pa izbori 1Foto: FoNet7 Nenad Đorđević

Prema analizama Demostata, jezgro „bojkot opozicije“ čine Stranka sloboda i pravde Dragana Đilasa, Narodna stranka Vuka Jeremića, Dveri Boška Obradovića i Demokratska stranka Zorana Lutovca, te intelektualci okupljeni u Skupštinu slobodne Srbije.

TRI KOLONE

Zajednički imenitelj navedenim političkim opcijama je neučestvovanje na parlamentarnim izborima održanim u junu 2020, kao i bojkot dijaloga sa vlašću uz posredovanje evroparlamentaraca, vođen u jesen i zimu 2019/2020.   

Kao što je dobro poznato, ovaj blok je jedno vreme nastupao kao Savez za Srbiju, a zatim je, uz određene formacijske promene (pre svega  političko distanciranje Dveri i Zajedno za Srbiju Nebojše Zelenovića) promenio ime u Udružena opozicija Srbije, pa je, usled velikog zahlađenja odnosa na liniji Jeremić-Đilas, koje je označilo kraj UOPS-a, došlo do pregrupisavanja, tako da je trenutno najtešna saradnja između Đilasa, Lutovca, kao i Pokreta slobodnih građana.

PSG je učestvovao na pomenutim izborima, na kojima nije uspeo da pređe ni „sniženi“ cenzus od tri odsto, ali se posle promene na liderskoj poziciji (Pavle Grbović je jesenas preuzeo „kormilo“ od Sergeja Trifunovića, koji je ostao aktivan kao član Predsedništva PSG), vratio u tabor Dragana Đilasa.

Kako se tvrdi u političkim kuloarima, PSG je „okajao grehe“ koje je počinio odlukom da ne bojkotuje junsko glasanje, i ponovo je uspostavljeno poverenje na liniji Đilas-Grbović.

U ovoj koloni nekada se nalazio i pomenuti Nebojša Zelenović, koji je „izdao“ principe bojkota kada je odlučio da pokuša da učešćem na izborima zadrži funkciju gradonačelnika Šacpca, ali je bio neuspešan u toj „trci“.

U međuvremenu, on je uspostavio bliske odnose sa nekoliko pokreta, pre svega sa Ne davimo Beograd.

Stožer druge opozicione kolone je Tadićeva Socijaldemokratska stranka, koja sarađuje sa desetak partija i pokreta, uključujući Jedan od pet miliona i Novu stranku, sa čijeg čela se prošle godine povukao Zoran Živković, a zamenio ga je Aris Movsesijan, te Nova Srbija Velimira Ilića.

Ova grupacija je delimično ili u potpunosti učestvovala na junskim izborima, a prošlog meseca predala i predlog svoje platforme za nastavak dijaloga vlasti i opozicije pod okriljem Evropskog parlamenta Narodnoj skupštini Srbije.

Takođe, poznata je njihova inicijativa o „otvaranju javnih servisa“ za kritičare režima, koja je, smatra se, delimično urodila plodom. Ilustracije radi, obnovljena je debatna emisija na RTS-u „Reč na reč“, u kojoj učestvuju i predstavnici vlasti i opozicije, mada se smatra da bi se glas kritičara režima daleko više čuo ukoliko bi se „vratili“ TV dueli „jedan na jedan“.

U ovu grupu može se svrstati i Dosta je bilo Saše Radulovića, koji ne sarađuje sa Tadićevim taborom, ali podjednako oštro kritikuje režim Aleksandra Vučića.

Iako se spekulisalo da je moguće da se Tadićev blok približi grupaciji oko Đilasa, čini se da to nije ostvarivo.

Najznakovitiji dokaz velike političke udaljenosti Tadića i Đilasa jeste nedavna izjava lidera Socijaldemokratske stranke i bivšeg predsednika Srbije da bi se ponovo kandidovao za tu državnu funkciju, koja je naišla na neodobravanje lidera Stranke slobode i pravde.

Đilas je, podsetimo, kazao da „ima boljih kandidata“ od Tadića, dok je lider Dveri Boško Obradović bio još oštriji, poručivši da bi podrška Borisu Tadiću na predsedničkim izborima „značila povratak na stari režim“.

Najupečatljiviji predstavnici treće kolone, koju Demostat percipira kao „prorežimsku opoziciju“, jesu Demokratska stranka Srbije Miloša Jovanovića, Pokret obnove kraljevine Srbije Žike Gojkovića, Liberalno-demokratska partija Čedomira Jovanovića, Srpska radikalna stranka Vojislava Šešelja, Liga socijaldemokrata Vojvodine Nenada Čanka, te Zdrava Srbija Milana Stamatovića.

Ovoj grupi pripadao je, do junskih izbora, i Srpski patriotski savez Aleksandra Šapića, ali su Šapić i njegovi „saborci“ (od kojih su neki i ranije bili bliži Vučiću nego lideru SPAS-a), i zvanično postali deo vlasti – u aktuelnoj, „drugoj“ Vladi Ane Brnabić dobili su i ministarsko mesto (Ratko Dmitrović postao je ministar zadužen za brigu o porodici i demografiji), a sve su veće šanse da će Aleksandar Šapić, dugogodišnji predsednik Opštine Novi Beograd, biti kandidat Srpske napredne stranke za gradonačelnika Beograda na predstojećim beogradskim izborima, ili će ga SNS naknadno podržati da sedne u „gradonačelničku fotelju“.

Sve stranke iz ove kolone učestvovale su na prošlogodišnjim izborima, uključujući koaliciju „Udružena demokratska Srbija“, koja se u međuvremenu raspala, i koja nije prešla cenzus, ali je njena predstavnica Gordana Čomić, bivša članica DS,  postala ministarka za ljudska prava, a Čankov LSV je deo vladajuće koalicije u Novom Sadu, što znači učešće u deobi značajnih budžetskih sredstava,  i ima funkcionere u aktuelnom sazivu Vlade Ane Brnabić – Nadu Lazić, savetnicu u Ministarstvu za ljudska prava, i Oleanu Papugu, koja je državna sekretarka u istom ministarstvu.

POKS, koji je u međuvremenu udružio snage sa DSS-om u koaliciju znakovitog naziva NADA (Nacionalno-demokratska alternativa), takođe je „dao“ državnog sekretara u ovoj vladi –  Mirka Čikiriza, koji je postavljen na tu funkciju u Ministarstvu pravde.

Izvori Demostata takođe tvrde da i LSV i POKS imaju svoje predstavnike u upravnim odborima „jakih“ javnih preduzeća.

Što se Demokratske stranke Srbije tiče, primetno je da se njeni predstavnici, uključujući lidera Miloša Jovanovića, uzdržavaju da oštro kritikuju Vučićevu vlast, a vidljiv  je i sličan ton u nastupima Jovanovića, kome su, stiče se utisak,  „širom otvorena vrata“ i javnih servisa i svih prorežimskih medija, i to u najudarnim terminima – jutarnjim programima i večernjim emisijama (za razliku od mnogih predstavnika opozicije iz „bojkot“ kolone i tabora Borisa Tadića), i predstavnika režima. Između ostalog, Jovanović se „obrušio“na Evropski parlament zbog najnovije Rezolucije o Srbiji, i to dan nakon što je to javno učinio Vučić.

Koloni prorežimske opozicije pridružio se i Milan Stamatović, iako je bio jedan od osnivača Saveza za Srbiju.

Stamatović, predsednik Opštine Čajetina, počeo je da se približava Vučićevom režimu kada je dobio dozvolu za izgradnju ski-gondole na Zlatiboru. Njihov prećutni savez i zvanično je obelodanjen kada je pre dva meseca lično Vučić došao na otvaranje te gondole.

„FLASTER“ ZA KRITIČARE REŽIMA

Kao podgrupa  kolone „prorežimske opozicije“ naći će se, veruje se, i takozvani „antivakseri“ – protivnici vakcinacije protiv kovida-19.

„Antivakseri“ bi, prema analizama Demostata, mogli da privuku nemali broj glasača na predstojećim pre svega parlamentarnim i predsedničkim izborima, pa će ih Vučić iskoristiti kao takozvani „flaster“, odnosno oni će „odvući“ deo glasova pre svega pokretu Dosta je bilo.

Po principu „flastera“ deluju i ostali delovi prorežimske opozicije. Primera radi, DSS i radikali će, smatra se, i na narednim izborima privući deo pristalica istinski nacionalno orijentisane opozicije, poput pristalica Dveri i Narodne stranke, a „hibridi“ na levici, poput Čankovog LSV i LDP-a Čedomira Jovanovića, kao i pojedini intektualci koji su nekada bili u LDP-u, „odlomiće od“ rezultata građanskih stranaka leve orijentacije.

MOGUĆI UDARAC ZA VLAST

Demostat prognozira da će najveći deo stranaka sve tri navedene kolone učestvovati u narednoj fazi dijaloga vlasti i opozicije, pod okriljem evroparlamentaraca, koji bi, prema najavama iz Brisela i Beograda, trebalo da počne u narednih desetak dana, onlajn sastancima sa evroparlamentarcima.

Prema procenama našeg portala, glavni zahtevi opozicionara iz kolona „bojkot opozicije“ i „Tadićevog tabora“, biće efikasnija kontrola izbornog procesa, sprečavanje korišćenja državnih resursa u kampanji (takozvana „funkcionerska kampanja“), davanje istinskog prostora kritičarima režima u javnim servisima (TV dueli i slični formati u udarnim terminima), te razdvajanje izbora.

Pojedini izvori Demostata tvrde da i dalje postoji šansa da parlamentarni izbori budu održani u decembru ove godine, jer je, podsetimo, Vučić jasno „oročio“ mandat ovom sazivu Vlade i parlamenta na najviše godinu i po dana, što je bilo, pre svega motivisano činjenicom da aktuelni saziv i izvršne i zakonodavne vlasti nema legitimitet u očima Zapada, uključujući Evropsku uniju.

Tvrdi se da je SNS već uveliko počela da „zbija redove“ na terenu, kako bi se što efikasnije pripremila za to glasanje, a da je isto naloženo i „prorežimskoj opoziciji“.

Smatra se, takođe, da bi u slučaju da parlamentarni izbori budu u decembru 2020, lokalni i predsednički bili održani početkom aprila 2021. Kako objašnjavaju poznavaoci političkih prilika, „ne postoji nikakvo zakonsko ograničenje da se to desi u tako kratkom vremenskom razmaku“.

Prema procenama Demostata, najveći udarac za Aleksandra Vučića, koji priželjkuje da dobije preko 60 odsto podrške birača u novoj predsedničkoj „trci“ bio bi ponovno odbijanje „bojkot opozicije“ da učestvuje na predstojećim parlamentarnim izborima.

U tom kontekstu, moguć je scenario po kojem se „bojkot opozicija“, ali i „Tadićeva kolona“ povlači iz dijaloga sa vlašću pod okriljem EP, jer su nezadovoljni ustupcima koje nudi vlast. Naš portal ne isključuje ni mogućnost da na leto ili u ranu jesen ove godine opozicija započne ulične proteste, sa jasno formulisanim zahtevima i da nakon toga Vučić obelodani da je spreman da ispuni uslove koji su predočeni za njihov izlazak na izbore.

Kao primer za opozicionare u kontekstu mogućeg izlaska na ulicu mogao bi da posluži nedavno organizovani „Ekološki ustanak“, na kojem se okupio značajan broj ljudi, i čiji su organizatori (ekološki aktivisti iz različitih delova države) imali konkretizovane i koncizne poruke – digli su glas protiv zagađenja vazduha, vode i zemljišta, i stavili su akcenat na probleme iz svojih sredina, poput situacije u Boru, Smederevu, zagađenja reke Pek… Demostat, stoga, procenjuje da bi „zeleni faktor“, čiji predstavnici su mahom „sveža, nekopromitovana lica“, mogao da predstavlja jedan od važnih faktora ujedinjenja opozicije i da artikuliše nezadovoljstvo građana.

Prema našim nezvaničnim saznanjima  iz diplomatskih krugova, Aleksandar Vučić je „shvatio da više ne može da simulira demokratiju“, što bi takođe moglo da bude od koristi „bojkot opoziciji“ i „Tadićevom taboru“.

Stoga, ne  treba otpisati ni scenario po kojem, nakon propasti međustranačkog dijaloga, u kojem će, kao što se zna glavnu reč u ime vlasti voditi predsednik Narodne skupštine Ivica Dačić (bio je to Vučićev „vruć krompir“ lideru SPS i doskorašnjem šefu diplomatije), Vučić obelodaniti da je spreman da ispuni uslove, „zarad demokratije“,  kako bi što više opozicionih stranaka izašlo na parlamentarne, lokalne i predsedničke izbore.

Vučić bi se tako pokazao kao „čovek kompromisa“, a to bi išlo naruku i „bojkot opoziciji“, pre svega Đilasu, jer bi se pokazalo da ona ima kapaciteta da izdejstvuje promene izbornih uslova. S druge strane, Dačić bi bio upotrebljen kao „Vučićevo žrtveno jagnje“, jer nije ispunio ulogu u međustranačkom dijalogu.

Na kraju, moguće je i da Aleksandar Vučić odustane od plana o prevremenim parlamentarnim izborima, ma koliko to u ovom trenutku delovalo nerealno. Poznato je da on odluke donosi i u skladu sa „promenama vetrova koji duvaju na međunarodnoj sceni“, a geopolitičke prilike se ubrzano menjaju dolaskom Džozefa Bajdena na funkciju predsednika SAD, odnosno obnavlja se transatlantsko partnestvo Amerike i EU, pre svega na liniji Vašongton-Berlin.

Nagoveštaj tog novog „vetra“ jeste zaoštravanje stava Zapada prema kosovskom pitanju i našem regionu, pa se očekuju pojačani pritisci na Vučića, koji bi mogao da se još više približi Rusiji i Kini, što je, takođe, nagovešteno u poslednje vreme.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari