Đinđićevi naslednici su ga sahranili bez odgovora ko ga je ubio 1

Danas deca koja postaju punoletna ne znaju ko je bio Zoran Đinđić. On ponovo umire, ponovo uzalud – primećuje u razgovoru za Danas advokat Siniša Nikolić, bivši šef kabineta Zorana Đinđića (od 1996. do 2001, a kasnije i njegov saradnik za investicije i direktor Direkcije za zemljište Grada Beograda), povodom obeležavanja 18 godina od te tragedije.

* Devet godina posle atentata, Tomislav Nikolić, koji je premijeru poručio da je i Tito pred smrt imao problema sa nogom, izabran je ni manje ni više nego za predsednika Srbije, a i dan-danas živi u predsedničkoj vili na Dedinju, o trošku građana Srbije, u iznosu od četiri hiljada evra mesečno. Kako to doživljavate?

– Zoranova smrt omogućila je dolazak opskurnih likova na vlast i to je jedino gde je Zoran pogrešio kada je pred smrt rekao: „Ako misle da će ako mene uklone, Srbija stati, varaju se.“ Ipak je stala.

* Aktuelni predsednik Srbije Vučić je jednom prilikom izjavio da se u životu samo tri puta napio, a jednom od sreće jer je ubijen Đinđić. Kako objašnjavate okolnosti koje su dovele do toga da takav čovek, inače, poznat po ratnom huškaštvu i po tome što je bio najbliži saradnik osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja, danas ima toliku podršku naroda? Ipak, danas ćete retko čuti bilo koga da ne poštuje ili da mrzi Đinđića, pa i njih same i njihove birače.

– Ako pažljivo analizirate, videćete da su u proteklih trideset godina svi politički lideri koji su imali ogromnu podršku srpskog naroda, za vreme svog vladanja umanjili teritoriju države, broj stanovnika i životni standard svojih građana. Zoran Đinđić, kao premijer, nije imao podršku više od 10 odsto naroda. Ta podrška je porasla samo na dan sahrane.

* Pokojni advokat Srđa Popović je u ime majke i sestre Đinđića podneo krivične prijave protiv Nebojše Čovića, danas predsednika Košarkaškog kluba CZ (politička funkcija), Velimira Ilića (aktivnog političara), Vojislava Koštunice, i brojnih drugih, zbog sumnji da su učestvovali u zaveri atentata na Đinđića. Kako komentarišete slučaj da ni Đinđićevi politički naslednici, poput Borisa Tadića, nisu insistirali da se otkrije politička pozadina ubistva?

– Ljudi koji su nastavili da vode Demokratsku stranku nakon smrti Zorana Đinđića nisu zaslužili tu ulogu, niti bi ih Zoran izabrao za lidere. Praveći kompromise sa političkim protivnicima, da bi nesmetano vladali, sahranili su Zorana Đinđića bez odgovora ko ga je ubio. A odgovor je bio tu, pred njima.

* Neretko se mogu čuti poređenja Aleksandra Vučića sa Zoranom Đinđićem. Kako doživljavate takve izjave?

– Neretko su se u istoriju vladari poredili sa svojim prethodnicima. To govori pre svega o veličini tih prethodnika, a manjku autoriteta vladalaca.

* One dolaze i od Đinđićevih bivših saradnika, posebno danas jednog od najlojalnijih saradnika Aleksandra Vučića – Gorana Vesića. Kako komentarišete njegovu izjavu da bi Zoran Đinđić danas bio na strani Aleksandra Vučića?

– Zoran je bio pragmatičan, energičan i socijalno orijentisan lider. On bi danas sigurno podržao napore predsednika da obezbedi vakcine za svoj narod, ali bi u mnogim drugim slučajevima bio ozbiljan protivnik. I to ne onaj protivnik koji sedi u svojoj kancelariji i jada se strancima, nego onaj koji oblepljuje gradove plakatima, drži tribine po selima, gostuje na najmanjim lokalnim radio i TV stanicama i izvodi ljude na ulice.

* Kakav je, prema Vašoj oceni, angažman Gorana Vesića, saradnika Vučića danas, u odnosu na Gorana Vesića, saradnika Đinđića?

– Goran Vesić je čovek neizmerne energije i visokog intelekta. On je tu da sprovede u delo zamisli svog šefa. Kakav šef, takva i dela.

* Kako biste ocenili aktuelne političko društvene okolnosti današnje Srbije? Slažete li se sa ocenama da su ukinute osnovne slobode da su ljudi na vlasti povezani sa mafijom, odnosno da su je stvorili, da u potpunosti kontrolišu medije, da žele da ukinu svaki kritički glas tako što ga javno izlažu linču i progonu, kao i aktuelne najteže afere poput Jovanjice, Krušika i Telekoma, koje su se našle u izveštaju EP za Srbiju?

– Danas, 18 godina od odlaska Zorana, najviše mi smeta jednoumlje i huškačka politika režimskih medija, kojih je sve više. Sav kriminal i strahote koje se u Srbiji dešavaju, nikad ne ugledaju svetlost dana, jer ih proguta mrak iz vlasti režiranih novinskih članaka i TV priloga, koje velika većina građana prati. Rekao bih da živimo u doba Matrixa.

* Posle ubistva Đinđića niste se više nikada politički angažovali. Zašto niste nastavili putem kojim je krenuo DS nakon atentata?

– Ja nikad nisam bio političar, bio sam saradnik i štitonoša političkog lidera Zorana Đinđića. Želeo sam da posle njegove smrti pomognem da našem društvu bude bolje, ali više nisam imao bazu, ona je nestala 12. marta. Dan posle, na kriznoj sednici proširenog predsedništva Demokratske stranke, pokušao sam da objasnim da nije dobro da Zoran Živković postane premijer jer nema završen fakultet, da Čedomira Jovanovića izaberu za potpredsednika vlade jer će ga pitati zašto se družio sa Zoranovim ubicama, da Borisa Tadića imenuju za ministra odbrane, jer je Zoran želeo da ga pošalje u dalek svet… Oni su me saslušali i bez reči mi okrenuli leđa. Hvala im na tome.

Opozicija je modifikovano dete roditelja na vlasti

* Vidite li u opoziciji snagu i ličnosti nenarušenog kredibiliteta koji bi mogli da suprotstave aktuelnom režimu? Vidite li novog Đinđića među nekima od njih, ili nekoga ko ne mora imati sličnosti sa njim, ali vredi da se podrži u pokušaju smene vlasti?

– Opozicija danas izgleda kao genetski modifikovano dete roditelja na vlasti. Ono je rođeno da nikad ne stasa toliko da ugrozi roditelje. Tračak nade ulivaju lideri nevladinih udruženja koji se bore za konkretne projekte od kojih će građanima biti bolje kao što je na primer Aleksandar Jovanović Ćuta iz udruženja „Odbranimo reke Stare planine“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari