Erik Gordi: Predsednik Srbije uspešniji od svojih prethodnika 1Foto: Medija centar

Za mene je Srbija ista kao što je bila pre nego što je Aleksandar Vučić došao na vlast. Svi koji su došli na vlast posle Slobodana Miloševića pokušali su da urade istu stvar – a to je da naprave monopol sebi i svojoj partiji.

To je pokušao da učini Zoran Đinđić, pa Vojislav Koštunica, doduše, nije bio dobar u tome. Boris Tadić je zamalo uspeo. Svi su izgledi da je Vučić jedini uspeo – ističe u razgovoru za Danas Erik Gordi, profesor na Univerzitetskom koledžu u Londonu, stručnjak za jugoistočnu Evropu.

Kako navodi, mnogi porede Vučićevu vladavinu sa komunističkim režimom, „ali u komunističkom režimu morali ste da budete član partije ako biste hteli da imate odgovoran posao, a sada morate da budete član partije ako želite da imate bilo kakav posao“. „Uspostavljen je sistem kontrole na čijem je vrhu jedna osoba ili mala grupa ljudi, imaju svoje ljude na lokalu. Ako pristupite partiji, i vi i vaša porodica imaće koristi od toga, dovoljno je da obezbedite glasove toj partiji“, ukazuje Gordi.

* Da, ali ova vlast misli da je demokratska, a to svakako nije demokratski.

– Nije ni nedemokratski, u tome je ironija.

* Vučić je takav sistem gradio korak po korak dok nije preuzeo svu kontrolu nad društvom.

– Uspešniji je od svojih prethodnika.

* Kako je moguće da su građani to dozvolili?

– Srbija nije izuzetak u regionu. U demokratskom društvu imate razne partije, ljudi glasaju po svojim uverenjima ili interesima. Ali poenta je da u celom regionu nema ideoloških razlika između stranaka. Tako da će građani glasati za one stranke koje imaju više moći, odnosno koje mogu da im reše probleme.

* Znači, Srbija se vraća unazad umesto da ide napred.

– Mislim da se ne vraća unazad već da je ovo nešto novo. U Albaniji, u Bosni i Hercegovini je slično. Ovakvo stanje nije postojalo ni u komunizmu ni za vreme Miloševića. Znači, lokalne vlasti distribuiraju poslove svojim političkim strankama na osnovu njihovog prisustva u lokalnim skupštinama.

* Mislite li da bojkot opozicije može da doprinese promenama?

– Nisam siguran da se bojkotom može nešto postići. Međunarodna zajednica zna kakva je vlast u Srbiji, ne mora o tome da ih obaveštava opozicija. Nije ih to do sada doticalo, zašto bi ih doticalo sada?

* Ali zašto međunarodna zajednica dopušta ovakvo stanje u Srbiji? Zbog Kosova?

– Mnogi kažu da je zbog Kosova, ali da je zbog Kosova, Vučić bi im dao nešto za ovih sedam godina otkako je na vlasti. Poenta je u tome da će međunarodna zajednica tolerisati sve i svašta vlastima u regionu kada znaju s kim imaju posla. Tako će ih lakše ucenjivati. Zato je međunarodna zajednica trenutno u panici zbog izbora Aljbina Kurtija na Kosovu, jer se za njega svašta može reći, ali ne i da je korumpiran.

* Kad smo kod Kurtija, kako će izgledati budući odnos Beograda i Prištine s obzirom da će preuzeti vlast na Kosovu?

– Ja sam optimističan, jer su Hašim Tači, Ramuš Haradinaj i Vučić imali poslovne veze i nisu imali nameru da sprovedu sporazume. Vučić neće moći to da radi sa novom kosovskom vladom. Biće teško doći do bilo kakvog sporazuma, ali do onog do kojeg dođu, taj sporazum će biti ozbiljan.

* Pa, kakav onda sporazum uopšte možemo da očekujemo?

– Pregovori će biti teški. Sigurno neće doći do razmene teritorija, a i priznanje nezavisnosti Kosova je „crvena linija“ za obe zemlje. Da bi prešle tu „liniju“ moraju da dobiju nešto veoma vredno zauzvrat, a to bi moglo da bude članstvo u EU. Međutim, to se neće uskoro desiti. Srbija i Kosovo bi trebalo da naprave manje sporazume, na primer o vodi i struji, a da veliki sporazum ostave za kasnije. Uostalom, koga je briga koliko ima država, bitan je svakodnevni život građana.

* Čini se da Vučićevom režimu odgovara da drži građane pod konstantnim tenzijama.

– Da, postoji ozbiljan monopol nad informacijama i u medijima i u kulturi vladajuće većine. S druge strane, nema jake alternative. To ne znači da ne postoje ljudi koji drugačije misle i pokušavaju da promene društvo.

* Kako smo došli do toga da na vlasti u Srbiji opet budu oni koji su zagovarali ili učestvovali u ratovima?

– Delimična krivica je na međunarodnoj zajednici, koja nije prepoznala potrebu da podrži demokratske struje. Jugoslavija je imala kapacitet jake države, nijedna od nekadašnjih jugoslovenskih republika to nema. Nemaju sposobne ljude, sposobne institucije… Kada su demokrate bile na vlasti, isto su bili korumpirani, nisu izgradili demokratski sistem. Zato su se građani razočarali u njih i glasali za druge.

Krivica Tribunala i vlada

* U Srbiji imamo osuđene ratne zločince u vlasti. Postali su heroji, a ne zločinci. Zašto?

– Istorijski gledano, to što se desilo u Srbiji nije izuzetak. Države štite svoje kriminalce. Rašireno je verovanje među ljudima da su ciljevi rata bili opravdani i da suđenja nisu bila fer. Ono što mene iznenađuje je da su toliki dokazi Haškog tribunala dostupni javnosti, kao i presude i ostali materijali, ali ljudi to jednostavno ne čitaju jer je to teško čitati sav taj materijal. To je poraz i Tribunala i vlada u regionu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari