Jovo Bakić: Mafija je zarobila našu državu 1Foto: Miroslav Dragojević

Očigledno je da nema javne kritike Aleksandra Vučića na televizijama s nacionalnom frekvencijom. A to je najbitnije, jer 60 odsto građana Srbije se obaveštava o politici isključivo njihovim posredstvom.

 Internet se, nažalost, u najvećoj meri koristi za igranje igrica, a ne za političko obaveštavanje i stručno usavršavanje. Vučić ima punu kontrolu nad tim televizijama a očigledno je da će uskoro imati kontrolu nad još jednom koja počinje sa radom – televizijom Nova, u vlasništvu Bogoljuba Karića. Kada je reč o štampanim medijima, tu je situacija nešto bolja. Ozbiljni listovi, poput Danasa i Politike, nisu pod njegovom kontrolom – ocenjuje za Danas Jovo Bakić, docent na Filozofskom fakultetu u Beogradu, na odseku za sociologiju, upitan da li je Vučić dobio medijski rat sa kritičarima njegove vlasti.

Politika nije pod Vučićevom kontrolom?

– Objavljujem jednom mesečno kolumnu u tom listu i nikada mi, bez savetovanja sa mnom, nijedno slovo nije promenjeno. Takođe, ima još ljudi koji se ne slažu s Vučićem i pišu za taj list.
Tabloidi su, s druge strane, užasan problem. Informer, Pinkov analogon među novinama, posebno je otrovno glasilo koje se može porediti s najgorima iz devedesetih, možda je u nekim stvarima i rđaviji. Vučić je, dakle, dobio medijski rat, bar na prvi pogled. Pa ipak, nikada ne možete da ostvarite apsolutnu kontrolu nad sredstvima informisanja, to je kao voda koja nalazi svoj put. Pitanje je trenutka kada će istina početi da izbija kroz sve veće rupe. Što rezultati njegove politike budu više u nesaglasju s onim što govori, to će građanima dolaziti više do svesti da ga moraju menjati.

Istraživanja javnog mnjenja pokazuju nešto drugačiju sliku. O toj granici se govori odavno, ali čini se da se nije stiglo do nje.

– Da, nismo još na toj granici. Problem je što malo ljudi vidi alternativu. Nema Vučić toliku podršku, to je jedna zabluda. On ima istu podršku kao 2012. godine, a to je nekih 25 odsto građana Srbije, što znači da postoji tri četvrtine onih koji nisu njegovi aktivni podržavaoci. Problem je što građani u opoziciji ne vide realnu zamenu za njega. On je razbio opoziciju, a kontroliše i deo stranaka koje se smatraju opozicijom. Ucenjuje njihove vođe. Tu mislim na SRS i LDP, kao i na SPS, kao njegovog koalicionog partnera. Najgora je stvar kada se deo opozicione javnosti uzda da će socijalisti biti glavna opozicija, sigurno ste to čuli do sada…

Da, imamo, recimo, taj fenomen – Branko Ružić.

– Pogledajte kad se on javlja. Ćutao je godinu dana, i sad kad se govori o izborima, kaže nešto protiv Vučića, jer to je sjajan povod da se fingira sukob između SNS i SPS, koji zapravo ne postoji. To se uradi kako bi se našao izgovor da se ide na izbore.

Međutim, i ako ne budu SNS i SPS imali dovoljno glasova, tu su opozicionari koji sede na Vučićevoj klupi za rezerve, željni lova na plen. SRS će davati podršku manjinskoj vladi, ili će LDP i LSV, možda i DSS, ući u vladu. Tako se razbija podela na vlast i opoziciju. Dok se ta stvar ne raščisti, Vučićeva pozicija je sigurna. Da bi se stvar raščistila, birači moraju neke stranke da ostave ispod cenzusa. Situacija u formalnom, ne u suštinskom smislu, podseća na devedesete. Vojislav Šešelj i Vuk Drašković su tada bili opozicija na Miloševićevoj klupi za rezerve. Ipak, razlika je suštinska, jer se Milošević zamerio SAD-u i EU. Pritom, imali smo sankcije UN za koje je i Rusija glasala. Sada imamo relativnu dobru spoljnu politiku, ali je to dodatni razlog za brigu. Ako je vlast saradljiva, na primer oko Kosova, onda se negira deficit demokratičnosti u unutrašnjoj politici. U tom smislu, ne znate šta je gore.

Vučić je nedavno prihvatio vojni poklon paket iz Rusije. Koja je cena tog poklona?

– Mi smo čuli da je ruska strana nezadovoljna jer je Srbija imala mnogostruko više vojnih vežbi sa NATO nego sa Rusijom. Ako smo već neutralni, to bi trebalo uravnotežiti. Takođe, ako vojnici NATO imaju imunitet da mogu da ubiju i ne odgovaraju na teritoriji Srbije, zašto i da Rusi nemaju isti taj status – da mogu da ubiju a da ne odgovaraju? Problem je što je NATO to dobio. Da se pitam, ukinuo bih im to pravo; a svakako ga ne bih ni Rusima dao. Dakle, cena poklona je da i Rusi dobiju isti taj imunitet, a platiće se i par miliona evra za remont rashodovanog poklona. Tu će biti i više vojnih vežbi, ali će se intenzitet saradnje s NATO takođe nastaviti, što je vrlo rđava stvar.

Da li je to održivo?

– To ne znamo u ovom trenutku. Nije u interesu Srbije da se sada odluči za jednu stranu. Da ulazimo sada u EU, pa u redu. No, sigurno je da do 2025. nećemo ući, a ko zna šta se dotad s EU može dogodti.

Međutim, Rusija za to vreme povećava prisustvo, traži da se izađe u susret njenim zahtevima. Dakle, to nije statičan proces. Kako se izvući iz toga kada se Srbija nađe na pragu EU?

– Rusija je značajno pojačala svoju propagandu u Srbiji. Danas imate dosta ruskih medija, kao i portala, koji su srpsko-ruski, gde se srpski nacionalisti i desničari druže sa ruskim i propagiraju Vladimira Putina kao idealnog vođu za Srbiju. Pitanje je gde je tu mesto Vučića. Veliko je pitanje kako će se stvari dalje odvijati. Rusija je pojačala prisustvo ali i zapad je tu. Bolje je da nas obe strane hoće nego da puzimo da nas barem jedna prihvati.

Šta to znači da nas obe strane hoće? Imamo sukob te dve strane u svetu, pojačano naoružavanje u regionu. Da li se stvara atmosfera koja bi mogla da bude nebezbedna i ratna?

– To ne zavisi samo od nas. No, iskustvo nas nesumnjivo uči da smo dovoljno glupi da se pokoljemo, samo ako ima stranog interesa za to. Evropu čekaju teška vremena i tu Rusi imaju ogromnu ulogu. Rusija ulaže mnogo više novca u propagiranje svoje politike u državama EU nego u Srbiji. Nacionalni front u Francuskoj dobio je 2014. godine 11 miliona evra kredita od ruskih banaka, a početkom 2016. zatražio je 27 miliona evra za izbore u 2017. godini. Taj novac ne bi mogao da dođe bez jasne političke podrške. Nacionalni front Francuske, Alternativa za Nemačku, Slobodarska partija Austrije – sve su to zagovornici dobrih odnosa s Rusijom. Marin Le Pen je prvi francuski političar posle 1945. koja je jasno rekla nešto protiv Nemačke. Kazala je da evro smatra nemačkom monetom, u nemačkom interesu, i da to nije u interesu Francuske. Ona će raspisati referendum o izlasku Francuske iz evrozone, ako ne i iz EU. To dalje znači ogromna previranja, kako privredna tako politička. Očekuju nas teški izazovi. Kao što vidite, hrvatski nacionalisti su potpuno van kontrole. Kad se u Srbiji javi nacionalizam odmah se reaguje u Hrvatskoj, i obrnuto. To su povezane stvari o kojima svedoče i najnovije nabavke naoružanja u obe zemlje. Strahovito je to opasna situacija.

Kad dodamo tome Milorada Dodika koji imaju podršku Rusije za rušenje države BiH?

– Sve je jako rovito. U BiH, po pravilu, igraju dva prema jedan. Pitanje je ko će se udružiti protiv onog trećeg. Kad god se tu ravnoteža izgubi, kao što je bilo prilikom razbijanja Jugoslavije, tamo budu, nažalost, najgora razaranja i žrtve. I sada, ako dođe do rasturanja EU, biće opet najgore u BiH. I to je muka velika, jer su nacionalisti na prostoru bivše Jugoslavije oruđe u rukama velikih sila koje ih lako instrumentalizuju jedne protiv drugih. Zar je moguće da mržnja prema komšiji bude veća od uviđanja sopstvenog interesa?

Možda to ima veze sa siromaštvom, kontrolom medija i nacionalističkom retorikom…

– Verovatno ima i toga. No, neki ljudi vole da mrze. Ima ih koji uživaju u mržnji prema drugom i drugačijem, a naročito prema komšiji. To je opasno, jer nisu dostupni za argument, već samo čekaju povoljnu priliku da udare.

Nazvali ste nedavno Srbiju mafijaškom državom, nakon pronalaska oružja u Jajincima, u blizini porodične kuće premijera. Istraga o tome još nije okončana.

– Neće ni biti okončana istraga o oružju u Jajincima. Postoje dve mogućnosti – da su neki debili hteli da ubiju Vučića, i onda su na neverovatan način ostavili tamo oružje. Ako se to desilo, onda je ministar unutrašnjih poslova još nedostatnijih umnih sposobnosti…

Tužiće vas…

– Kažem, ako se to dogodilo… Jer, normalno je da sačekate te koji su to oružje ostavili i da ne obaveštavate javnost o tome, dok se oni tu ponovo ne pojave, a vi ih ne pohapsite. Umesto toga, pred kamerama su objavili rat mafiji. Tako ih, pod uslovom da stvarno postoje, nikada neće uhvatiti. Zbog toga bi ministar policije trebalo da bude smenjen. Pošto nije smenjen, sumnjam da atentatori ne postoje, nego da je vlast sama ostavila oružje. Potom su izašli s pričom kojom apeluju na osećanja naroda – eto, hoće da nam ubiju predsednika vlade.

Prethodno je ubijen „vođa navijačke grupe“, koji nije izdržao zatvorsku kaznu od pet godina zbog trgovine drogom. Osuđen je 2013. godine, a ubijen 2016. Tri godine je bio na slobodi s presudom od pet godina robije. Šta je to? To je mafija, a ne država, osim ukoliko nije sprdačina. Svakako je ironija i pravosuđa i policije i, naročito, predsednika Vlade. To su klovnovi pred kamerama koji ne rade svoj posao. Kažu da su tog mafijaša ubili pripadnici crnogorske mafije. Onda se digne halabuka zbog toga što je crnogorski mafijaš ubio srbijanskog. Predsednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova smatraju to povodom da objave rat mafiji. Kao da „normalna i pristojna država“ objavljuje rat mafiji zbog ubistva mafijaša? Pa ona ga, valjda, vodi bez objave. Ili, možda, treba mafijaše upozoriti da se sakriju, pa je zato predsednik Vlade policajcima poručio da se više ne druže s mafijašima? Prethodno je uporno godinama ponavljao da sve može da reši, samo ne probleme u fudbalu.

Demantovao je da je to rekao.

-Ima citata, ne može da demantuje ono što je u više navrata izjavljivao. U tom smislu, on je čovek koji ne uliva poverenje, jer negira lako dokazive izjave. Ove izjave predsednika Vlade stavljaju pod sumnju za veze s mafijom. U tom smislu, država je deo mafijaške strukture odnosno mafija je zarobila našu državu.

Navijači su se ranije koristili da izazivaju nerede ogromnih razmera – zbog Kosova, hapšenja haških optuženika, da uguše seksualne i slobode, ugrožavaju osnovna ljudska prava…

– Navijači služe kao pokriće. Taj nesrećnik koji je ubijen je prvo bio „vođa navijača“ Crvene Zvezde a potom Partizana. To nigde na svetu nema. Običan sam navijač CZ, doduše ne tako vatreni kao što sam nekada bio, jer više nema fudbala na terenu a ima kriminala, i ne mogu zamisliti da navijam za Partizan. Možda zbog toga nikada nisam bio ni „vođa navijača“ ni član uprave CZ? Činjenica da vođ navijača bez problema menja klub i postaje član uprave rivalskog kluba pokazuje da navijanje služi kao smokvin list za prikrivanje kriminala. Mafijaši sede u upravama klubova i među navijačima. Trebalo bi da poverujemo u njihovu tvrdnju: „Zato što smo navijači – nismo ubice i trgovci drogom“. Ne, oni nisu navijači, već upravo ubice i trgovci drogom, povezani s najmoćnijim političarima u zemlji.

Postoje tumačenja u vezi sa prethodnim pitanjem, da Vučić drži pod kontrolom nacionaliste, koji bi, recimo, mogli da zapale Beograd zbog potpisivanja i sprovođenja Briselskog sporazuma.

– Da, sigurno da je to jedna simbioza. Vučić i ja smo generacija. On je išao u Zemunsku, a ja u Trinaestu gimnaziju. Znam ljude koji su ga u gimnaziji dobro poznavali i jednom ružnom rečju zvali. Tada nije izbijao s utakmica i družio se s ljudima koji su danas vođe navijača odnosno kriminalci. Zato kažem da su to mafijaške strukture. Pogledajte samo, Miša Vacić iz 1389 je postao jedan od ljudi u državnom aparatu koji se bavi Kosovom.

Ulazimo u još jednu izbornu godinu. Mislite li da će biti i parlamentarnih opet?

– Po svemu sudeći – da. Mada, mislim da Vučić još nije doneo konačnu odluku. Ta odluka zavisi i od toga ko će sve da trči trku za predsednika Srbije od opozicionara.

Ko bi mogao da ga ugrozi Vučićevog kandidata?

– Pojavio se Saša Janković, pitanje je da li će i Vuk Jeremić. Tu je i Boško Obradović, pa i psuedoopozicioni kandidati SRS-a, DSS-a i LDP-a… Ako se svi pojave, rasuće se glasovi opozicije, pa je vrlo verovatno da u drugi krug ulaze Tomislav Nikolić i Vojislav Šešelj. Šešelj će onda u drugom krugu tući Nikolića. Ako bude duela između njih dvojice, to će biti brisanje poda. To je jedna varijanta.

Na osnovu onoga što ste rekli o Šešelju kao lažnom opozicionaru, onda je on praktično i Vučićev kandidat za predsednika?

– Šešelj je na neki način rezervni Vučićev kandidat. Ne zaboravite da njemu uvek možete pokrasti glasove, kao što se već jednom dogodilo 1990-ih, jer EU zbog toga zacelo neće praviti pitanje, radikali nemaju snage za proteste, a drugi opozicionari im neće priteći u pomoć. To je druga varijanta.

Ne bi plakao ako bi Šešelj pobedio?

– Ne bi, pod uslovom da ga ne pokrade, ali on vrlo dobro zna da je pozicija predsednika strašno opasna. I da bi njegova pozicija najmoćnijeg čoveka u zemlji bila potkopana. To je ono što ga muči, iako u ovom trenutku, oni uspešno sarađuju. Otuda ne treba isključiti ni Vučićevu kandidaturu za predsednika, iako mislim da će, pošto je izvesno da će doći do rasipanja opozicionih glasova, naposletku snažno podržati Nikolića.

Jeremić nema šanse da pobedi Nikolića?

– Da su se opozicionari dogovorili da trči samo Jeremić, onda bi mogao, ali vidimo da to nije realno.

Da on bude i ispred DS?

– Podrška Dragana Šutanovca više škodi no što koristi donosi. To šta su napravili članovi DS glasanjem za njega, samo pokazuje koliko su ti ljudi izgubili svaki kontakt sa stvarnošću. I zato su tu gde jesu. Janković je, pak, za razliku od Jeremića, nepoznat van beogradskog kruga dvojke, osim po blaćenju kroz koje prolazi, a neće moći da se predstavi javnosti zbog medijske blokade. Šteta je što u Beogradu ne trči protiv Siniše Malog, kao slabe tačke SNS. Imao bi velike izglede da ga pobedi, ali sada je dockan za takva promišljanja.

Ako budu i lokalni izbori. Postoje tumačenja da bi na taj način Vučić mogao da skloni sa strane aferu Savamala, silaskom Siniše Malog sa funkcije.

– Odnosno, da ne reši tu aferu, kao što je nikako ni neće rešiti, što je strahovita bruka, svedočanstvo o bezakonju i spremnosti ove vlasti na različita nepočinstva protiv građana, jer znaju da za njih neće biti kažnjeni.

Da li Dačić sme da se kandiduje?

– Ne sme. Osim ako se s Vučićem ne dogovori drugačije. On mora da radi ono što mu se kaže. Ucenjeni ljudi nemaju slobodu delanja.

Premijer okružen tupavim klomaglivcima koji ga uveravaju da je genijalan

Da li je Vučić, prema vašem mišljenju, proevropski, proruski, ili, kako on sam za sebe kaže – prosrpski političar?

– Meni se čini da on tu lavira. Kada je spoljna politika u pitanju, opet kažem, tu ga ne bih napadao. Verovatno je da bih radio vrlo slično njemu, uz neke nijanse. Naprimer, svakako, ne bih kupovao „poklonjene“ rashodovane MIG-ove. Nećete moći ni da ih podignete, ako vas npr. NATO napadne. Ako ste ih kupili da se suprotstavite agresiji, nećete uspeti. Da li smo Ruse zamolili da nam poklone raketni protivvazdušni sistem S-300? Da li bi hteli to bez ulaska u Evroazijsku uniju?

Kada je reč o tom suprostavljanju, visoki funkcioner SNS Milovan Drecun se zaneo, pa je čak govorio o tenkovima koji bi mogli da uđu duboko u hrvatsku teritoriju…

– Drecunovske gluposti.

Mislim da je politika dosledne neutralnosti najbolja. Nikako ne u NATO, nikako ne u Evroazijsku uniju. Morate biti dobri i sa jednima i sa drugima. Šta ako nam Rusija zavrne gas? To su vrlo ozbiljna pitanja i tu nema mesta osećanjima. Vidite, obično čovek koji ima dobru unutrašnju politiku, ima i dobru spoljnu politiku. Kod Vučića je interesantan taj paradoks. Spoljna politika nije loša, a unutrašnja je katastrofalna. U spoljnoj politici nema puno opcija, a unutrašnjoj ima. Autoritarac sluša one iznad, Merkelovu na prvom mestu, a okružio se tupavim klimoglavcima koji ga uveravaju da je genijalan, i on im, srećan, veruje, dok ih, uzgred, ponižava. Obiće mu se to o glavu, ali će morati dosta vremena da prođe…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari