Lazović: Spremni smo za drugačiji vid borbe 1Foto: FoNet/ Aleksandar Levajković

Prve velike demonstracije i značajnije pobune građana protiv vlasti, 15 godina posle petooktobarskih promena, organizovala je Inicijativa Ne davimo Beograd, koja ovih dana dana obeležava pet godina postojanja.

U tom periodu, afirmisali su u javnom govoru i prostoru zapostavljene pojmove poput „solidarnosti“, „socijalne pravde“, „javnog dobra“, nisu pristajali na kompromitaciju svoje organizacije koalicijama sa „potrošenim“ političarima, koji su trenutno na suprotnoj strani vlasti – u opoziciji. Kao takvi bili su još zgodnija meta vlasti da ih zastrašuje, preti im, gnusno razvlači po naslovnim stranama tabloida i na nacionalnim frekvencijama.

Kako je reč o običnim, mladim ljudima, koje je na jedno mesto i pod okrilje jedne ideje skupio snažan entuzijazam za otpor prema lošem stanju u društvu, bez vidljivog profiterstva, bogaćenja i povlastica usled takvog angažmana, povod za osvrt i prenošenje iskustva pronašli smo i u petogodišnjici postojanja ove organizacije u razgovoru sa Radomirom Lazovićem, jednim od osnivača Inicijative.

* Ovih dana obeležavate pet godina od osnivanja Ne davimo Beograd. Kako vam borba izgleda danas u odnosu na početak? Da li je teže ili je lakše, i u kom smislu?

– Iako se mnogo stvari promenilo u poslednjih pet godina, čini mi se da je intenzitet isti. I dalje istrajavamo na borbi za javni interes i borbi za Naš grad svim sredstvima, protestima, akcijama, sprečavanjem deložacija, analizama strategija, ugovora ili novih zakona i propisa, tužbama i prijavama, razgovorima u mesnim zajednicama i na ulicama, krivičnim i prekršajnim prijavama, koncertima, izložbama… Niko nije rekao da će biti lako.

* Pre pet godina ste izvodili više desetina hiljada građana na ulice da protestuje u vezi sa temama koje ste prepoznali kao javni interes. Danas to rade Dragan Đilas, Vuk Jeremić i Boško Obradović. Kako vidite takav ishod građanske pobune?

– I jedni i drugi protesti pokazali su pre svega da je nezadovoljstvo građana ogromno, da su uslovi života sve teži i da je stanje demokratije jako loše. S druge strane, protesti i generalno rad Inicijative Ne davimo Beograd pokazali su da su ljudi spremni za drugačiji vid borbe zasnovan na solidarnoj snazi građana. Ideje o očuvanju javnih i prirodnih dobara ili pravičnom razvoju grada na osnovu kojih je inicijativa organizovala proteste, svojom masovnošću mogu se porediti sa današnjim. Kada govorimo o građanskoj pobuni, trebalo bi pomenuti i veliki broj protesta koji se dešavaju svake nedelje u Beogradu. Od seče drveća na Košutnjaku ili drugim krajevima grada, izgradnje gondole, protesta za bolje uslove života i rada sindikata. Mislim da se građani bude i da nam borba tek predstoji.

* Zbog kritike vlasti bili ste izloženi konstantnom ličnu od strane režimskih medija i vlastodržaca. Koliko se danas plašite i trpite u odnosu na takve vrste neprijatnosti kada ste počinjali? Kolika je mera opasnosti suprotstavljati se vlasti danas u odnosu na pre pet godina?

– Nadam se da nikada nećemo oguglati i navići se na pritiske koji dolaze od strane vlasti. Za nas bi to bio pravi poraz, jer normalizacija vodi prihvatanju. Činjenice da vam se preti zatvorom jer ukazujete na kršenje zakona, da vas prate i proganjaju jer ste otkrili štetne poteze vlasti ili da vam se preti jer pišete odgovorno i profesionalno kao mnogim novinarima koji se usude da kritikuju poteze vlasti, nisu nešto na šta pristajemo.

* Tokom svih ovih godina delovanja kritikovani ste da nemate ozbiljnu politiku. Da ste vredni na lokalnom, komunalnom nivou, ali da niste dorasli ozbiljnom političkom promišljanju i da, stoga, iako vas ljudi podržavaju, ne zaslužujete i njihov glas.

– Mislim da i vlast i opozicija insistirajući na takozvanim velikim temama, izbegavaju svoju odgovornost za životna pitanja. Za nas jednostavno ne postoji veće i bitnije političko pitanje od toga kako živimo, gde ide novac od poreza, da li se gradi fontana ili kanalizacija, koliko dugo čekamo autobus, zašto nema mesta za našu decu u vrtiću, da li ćemo poseći zaštićenu šumu da bi gradili kafanu ili ćemo na najbitnijim kulturno istorijskim spomenicima praviti gondole. Mislim da to građani uviđaju i da u tome leži dosadašnje poverenje koje smo dobili, ali i potencijal Inicijative Ne davimo Beograd.

* Kako biste na ličnom planu opisali posledice vašeg aktivizma?

– Ne mogu da kažem da je lako uskladiti političko delovanje sa privatnim životom, a to nama najbliže osobe i najbolje znaju. Tu, za mene, verovatno leže najteže posledice aktivizma. Ali potrebno je da prelomimo u sebi da se nećemo miriti više sa sumornim okruženjem u kome živimo. Pogledajte oko sebe kako živite, pogledajte svoje prijatelje, još gore, pogledajte koliko njih ne možete da vidite jer su otišli odavde, pogledajte svoje roditelje, decu … I prelomite. Hajde da svakoga dana zajedno odvojimo deo vremena ili truda da učinimo naš grad boljim, koliko možemo i umemo, i napravimo od njega dostojanstveno mesto za život.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari