Vlast manipuliše brojem žrtava bombardovanja 1Foto: EPA/ VIKTOR VASENIN

Za razliku od Prvog svetskog rata, kada je vlast nedugo nakon primirja izašla za tačnim brojem žrtava, dvadeset godina od početka bombardovanja i dalje se spekuliše o broju ljudi koji su poginuli kao posledica NATO agresije.

Za potrebe ovog teksta Danas je poslao pitanja Vladi Srbije, Ministarstvu unutrašnjih poslova i Ministarstvu odbrane, tražeći od njih podatke o broju poginulih, ali smo ostali bez odgovora. U odsustvu zvaničnih državnih podataka, jedini ko je izašao sa preciznim brojem žrtava bio je Fond za humanitarno pravo (FHP). Oni su 2014. godine objavili listu 754 osoba koja su poginula od posledica NATO bombardovanja.

– Naravno da je država mogla da ustanovi tačan broj žrtava. Oni imaju mnogo više sredstava od nas, a mi smo uspeli da ustanovimo koliki je broj. Međutim, kada bi oni javno objavili podatke, to bi im onemogućilo da manipulišu brojem žrtava. Na taj način, lakše je uzroke rata pripisati tobožnjoj mržnji prema Srbima, i skrenuti pažnju sa teških kršenja ljudskih prava na Kosovu, kaže za Danas Ivana Žanić, direktorka pravnog programa FHP-a.

Sonja Biserko, predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, ističe da su tačni podaci o broju žrtava bili objavljeni na sajtu Ministarstva spoljnih poslova, ali da su obrisani kada su ruski interesi počeli da prodiru na Balkan.

– Rusija NATO intervenciju koristi kao temu u Srbiji, kako bi ojačali uticaj koji ostvaruju. Kod nas se u godinama nakon bombardovanja nije toliko potenciralo obeležavanje bombardovanja, ali se od 2013. godine to naglo menja i upravo Rusi rukovode tim preokretom. Oni sebi daju ulogu spasioca Srbije, a u stvari im Balkan služi za potkusurivanje, navodi Biserko, dodajući da ruski uticaj na Srbiju znači da „Balkan nikada neće biti rešen“.

Prema podacima FHP-a u NATO napadima život je izgubilo ukupno 754 ljudi, i to 454 civila i 300 pripadnika oružanih snaga. Među civilima je 207 srpske i crnogorske nacionalnosti, 219 civila Albanaca, 14 romskih civila i 14 drugih nacionalnosti. Ukupno je stradalo 274 pripadnika vojske i policije, i 26 pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova (OVK).

Na teritoriji Srbije stradalo je 260 ljudi, u Crnoj Gori 10, a 484 na Kosovu. Među poginulim pripadnicima vojske i policije 108 je bilo mlađe od 25 godina – većinom su to bili vojnici na redovnom odsluženju vojnog roka. U Srbiji je najviše civila poginulo u Surdulici (29 žrtava u dva napada); 16 radnika RTS-a u Beogradu; 19 civila u Nišu (u nekoliko napada); 15 u Aleksincu (ukupno); 15 u Grdeličkoj klisuri, kada je NATO pogodio voz u kretanju, uključujući i 3 NN žrtve.

Među žrtvama NATO napada na Kosovu je 77 albanskih civila koji su poginuli u Koriši, kada je NATO gađao bivši vojni objekat u kojem su se, po naredbi srpskih snaga, zadržali tokom noći na putu prema Albaniji; 64 Albanaca, stradalih u Bistražinu dok su, po naredbi srpskih snaga, u koloni išli prema Albaniji; i 29 Albanaca, 7 Srbina i 6 pripadnika VJ koji su stradali na mostu u selu Lužane, dok su autobusom putovali za Prištinu.

Prema podacima FHP i FHP Kosovo, u periodu od 20. marta do 14. juna 1999. godine, srpske snage su ubile 6.901 Albanca koji nisu učestvovali u neprijateljstvima. U istom periodu, pripadnici OVK su ubili 328 srpskih civila i 136 Roma i drugih nealbanaca koji nisu učestvovali u oružanom sukobu. U sukobima između VJ/MUP-a i OVK poginulo je 1.204 pripadnika OVK i 559 pripadnika VJ i MUP-a Srbije.

Jedini državni zvaničnik koji je izlazio sa konkretnim podacima, bio je nekadašnji predsednik Vlade Mirko Cvetković. On je na obeležavanju desetogodišnjice bombardovanja istakao da je za vreme bombardovanja poginulo 1.002 pripadnika vojske i policije i 2.500 civila, među kojima osamdeset devetoro dece, dok je 12.500 ranjeno i povređeno. Cvetković je istakao da se najteži napad na civile desio prilikom bombardovanja kolone albanskih izbeglica kraj Prizrena u kome je bilo 87 žrtava. Ipak, Cvetković nije precizirao poreklo podataka pa je njihovu autentičnost bilo nemoguće proveriti.

Malinović: Veterani nemaju nikakva prava

Ratni veterani nemaju u praksi gotovo nikakva prava. Jedino oni koji imaju neki vid invaliditeta dobijaju oko pedeset evra mesečno, ali to je 0.0001 posto vrednost „tetkinog stana“, kaže za Danas penzionisani general Sreto Malinović koji je ’99 učestvovao u borbama sa NATO avijacijom.

Prema njegovim rečima, jedino ko od veterana ima ikakvih prava, to su članovi udruženja veterana koji dobijaju sredstva od vlasti. Kada su u pitanju porodice žrtava, Malinović ističe da one dobijaju dobijaju naknadu, ali da je u pitanju simboličan iznos.

– Svaki put kada je bio rat država se uvek obruka – navodi Malinović. V. J.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari