VOA: Da li je ideja o ekonomskoj normalizaciji imalo relaksirala političke odnose Srbije i Kosova? 1Foto: EPA-EFE/ ANDREJ CUKIĆ; Foto: EPA-EFE/ VALDRIN XHEMAJ

Odnosi između Beograda i Prištine nisu normalizovani, ali nije se ni očekivalo da će do toga doći posle Vašingtonskog sporazuma, koji se odnosi samo na ekonomsku normalizaciju, dok je politička komponenta bila prateća, izjavio je za Glas Amerike Milan Krstić sa Fakulteta političkih nauka.

Glas Amerike je potražio odgovor na pitanje da li je ideja ekonomske normalizacije, koja je u biti dogovora iz Vašingtona, godinu dana kasnije doprinela relaksiranju političkih odnosa Beograda i Prištine, dok dijalog u Briselu stoji u mestu.

„Treba imati na umu da se taj sporazum, koji je ustvari bio jedna vrsta dogovora, u polovini tačaka odnosio na stvari koje uopšte nemaju veze sa odnosima Beograda i Prištine. Ti papiri su nosili ambiciozan naslov ‘ekonomska normalizacija’, ali na osnovu njihovog sadržaja nije bilo za očekivati da će se desiti neka suštinska ekonomska normalizacija sa pratećom političkom“, rekao je Krstić.

Diplomata u penziji Zoran Milivojević ocenio je da u dijalogu nema ničeg novog, da svaka strana stoji na svojoj poziciji i da „u ovakvim okolnostima i ambijentu teško da može doći do bilo kakvog napretka“.

Dijalog je počeo 2011. godine i 2013. je postignut Briselski sporazum iz kojeg nije sve dogovoreno i ispunjeno, poput formiranja Zajednice srpskih opština. Veća pauza u razgovorima usledila je 2018. godine kada je Priština uvela takse na robu iz Srbije, da bi pregovori bili nastavljeni u julu 2020, sa manjim ili većim prekidima.

Glas Amerike je potražio odgovor na pitanje da li je ideja ekonomske normalizacije, koja je u biti dogovora iz Vašingtona, godinu dana kasnije doprinela relaksiranju političkih odnosa Beograda i Prištine, dok dijalog u Briselu stoji u mestu.

Diplomata u penziji Zoran Milivojević ocenio je da u dijalogu nema ničeg novog, da svaka strana stoji na svojoj poziciji i da „u ovakvim okolnostima i ambijentu teško da može doći do bilo kakvog napretka“.

Dijalog je počeo 2011. godine i 2013. je postignut Briselski sporazum iz kojeg nije sve dogovoreno i ispunjeno, poput formiranja Zajednice srpskih opština. Veća pauza u razgovorima usledila je 2018. godine kada je Priština uvela takse na robu iz Srbije, da bi pregovori bili nastavljeni u julu 2020, sa manjim ili većim prekidima.

Najavljeno je da će uskoro u Briselu biti organizovan sastanak na tehničkom nivou, ali je nepoznato kada će biti održan susret glavnih pregovarača, predsednika Srbije Aleksandra Vučića i premijera Kosova Aljbina Kurtija. Njihov sastanak je sredinom juna završen bez dogovora i uz oštru obostranu retoriku.

„Očigledno da strane, naročito prištinska strana gde je došlo do velike promene, gde je Kurti očigledno glavni politički akter i politički lider, nemaju toliko želje da nastave sa dijalogom. Beogradskoj strani to na neki način i odgovara, jer je pritisak spoljnih aktera na Vladu Sribje i predsednika manji nego što je to bilo kada je bilo konstruktivnosti u Prištini“, komentariše Krstić.

Milivojević ističe da je sada sasvim očigledno da Evropska unija „nema kapacitet da odlučujće deluje na liniji onoga što je njen mandat, a to je da posreduje na aktivan način“ i konstatuje da „ceo proces zavisi od Vašingtona“.

„Vašington tu može da ima presudnu ulogu i odlučujući uticaj na obe strane. I u meri u kojoj Vašington bude imao interesa da se na energičniji način angažuje, u toj meri ćemo imati i proboj i napredak. Inače i (za) ovaj budući sastanak koji je najavljen, bliži je scenario da se ponovi isto što je bilo i na prethodna dva“, zaključuje Milivojević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari