Mađari zagledani u sopstvenu fudbalsku prošlost uspostavili vertikalu za budućnost 1Foto: Pixabay/Norbert Oriskó; Tibor Janosi Mozes

Mađarski nacionalni fudbal jedinstven je primer u istoriji. Od nekadašnje malerozne velesile Mađari su gotovo bili zbrisani sa mape fudbalske Evrope. Danas se fudbal u toj državi oporavlja, deluje osveženo, perspektivno i energično dok sanja svoj veliki povratak oslonjen u tradiciji i viziji koju pokreće strast.

U temelj stvaranja evropskog fudbala Mađari su tokom 20. veka ugradili deo sebe kao dvorstruki vicešampioni planete 1938. godine (poraz od Italije 4:2) i 1954. kada su sa jednim porazom od Zapadne Nemačke (od 0:2 do 3:2 – “Čudo u Bernu”) postali po mnogima najbolji tim koji se samo spletom nesrećnih okolnosti nije popeo na krov sveta.

Bila je to magična Laka Konjica predvođena Puškašem, Kubalom, Kočišem i Hidekutijem koje je sa klupe predvodio Gustav Šebeš. Tri puta su osvajali zlatnu olimpijsku medalju 1952. 1964. i 1968. godine i jednom bronzanu na Evropskom prvenstvu 1964.

Kao centralno-evropska sile tokom perioda hladnog rata timovi MTK Budimpešta, Ferencvaroš, Ujpešt, Fradi, Fehervar (kao Videoton finalista Kupa Uefa 1985. godine izbacio u polufinalu Željezničar) i Honved uživali su respekt i imali zapažene uloge u Kupu sajamskih gradova, Kupu pobednika Kupova i Mitropa Kupu, ali u Kupu evropskih šampiona iskorak vredan pomena napravili su MTK 1956. godine (eliminacija od Remsa u osmini finala) i Vašaš dve godine kasnije kada je u polufinalu zaustavljen od kasnijeg pobednika Reala (ukupno 4:2).

Mađarski fudbal je i dalje svetlosnu godinu daleko od onoga što je nekada predstavljao, ali postoji jasna strategija i sistem u koji su uključeni svi od Vlade, univerziteta do Saveza.

Mađari zagledani u sopstvenu fudbalsku prošlost uspostavili vertikalu za budućnost 2
Foto: Pixabay/Irén Nemess

Do pre nekoliko godina osim plasmana Videotona u Ligu Evrope i senzacionalnog prolaska Debrecina u Ligu šampiona 2009. godine malo šta u klupskom fudbalu koji je klinički bio mrtav je uopšte bilo vredno pomena.

Međutim situacija se promenila i shvatanje značaja fudbala podignuto je na ozbiljan nivo i pristupa mu se kao nekom važnom državnom cilju, dok se kao generator promena nametnuo, između ostalih aktera i predsednik te zemlje Viktor Orban koji ne krije svoju ljubav prema fudbalu.

Objavljena je i studija pod nazivom “Fudbal i nauka”. Predsednik Mađarske važi za čoveka koji poseduje enciklopedijsko znanje o fudbalu, a prlikom promocije knjige istakao je koliko fudbal znači ljudima i da mu je žao zbog toga što nije postao profesionalni fudbaler.

– Mađarima je fudbal oduvek bio uteha i zadovoljstvo. Dao bih pola života da sam ostvario svoj dečački san i postao fudbaler, ali sam se nagovor oca na prekretnici odlučio da studiram, iako sam imao mogućnost da budem šegrt u jednoj radionici i paralelno treniram fudbal. Ipak, razum oca je prevladao – kazao je Viktor Orban i dodao:

– Mađarski fudbal je u suštini priča o genijalnim pretpostavkama i inspiraciji. Fudbal je na neki način sam život kao otvorena igra koja se igra prema pravilima na terenu. Kada sam igrao fudbal u prvom i drugom okrugu opštinske lige shvatio sam da ko god poraz od slabijeg naziva sramotom taj ne poznaje suštinu fudbala. Ne postoji ekipa koju bar na jednoj od deset utakmica ne možete da pobedite koliko god da ste slabiji.

U parlamentu i medijima vodi se konstantno polemika da li je racionalno trošiti enorman novac na fudbal pored drugih problema i izazova sa kojima se ta zemlja suočava. Utisak je da se neće odustati od projekta razvoja fudbala. Tome svedoče i velika ulaganja van granica države u mestima gde je takođe i mađarsko življe kao što je slučaj u Srbiji (TSC), Slovačkoj (Dunajska Streda), Hrvatskoj (Osijek) i Rumuniji.

Feniksovo podizanje iz pepela oslikano je u primeru Ferencvaroša koji se 1996. godine takmičio u Ligi šampiona da bi kasnije bio doveden skoro do bankrotstva i morao da potraži svoju katarzu od nižeg ranga. Ozdravljenje kluba predstavljalo je veliki izazov, ali su navijači 2020. godine dočekali da se ime njihovog kluba nađe među 32 najbolje evropske ekipe. Ferencvaroš nije imao lak zadatak i do elitnog društva došao je preko Đurgardena, Seltika, zagrebačkog Dinama i Moldea.

– Zatekli smo klub u haosu kada smo došli. Stadion za koji nas vezuju lepe uspomene nije ispunjavao evropske standarde, dok su plate zaposlenih kasnile po četiri meseca…Dugovi su bili ogromni, toliko veliki da su nam isključili struju. Važno je postaviti realne ciljeve. Mi smo išli korak po korak, najpre smo želeli da se vratimo u prvu ligu, zatim da budemo prvaci, a potom tek da ostvarimo rezultat u Evrpopi. Plasirali smo se u grupnu fazu, iako smo krenuli od prvog kola kvalifikacija. Mi smo više klub za Ligu Evrope prema budžetu i biografiji, upravo zbog toga je rezultat fantastičan – izjavio je nakon istorijskog uspeha funkcioner Ferencvaroša Oros.

Ceo ambijent je dosta relaksiran i miran. Fokus je isključivo na budućnosti, tako da primedbi na regularnost takmičenja nema, kao ni međusobnih prozivki, čarki, ratova saopštenjima…

Reprezentacija igra samopouzdano posebno nakon uspeha 2016. godine kada je uspela da se nađe u osmini finala Evropskog prvenstva da bi četiri godine kasnije u “grupi smrti” kada je voljom žreba ukrštena sa supersilama Francuskom, Nemačkom i Portugalijom dva puta remizirala. Malo je nedostajalo da se nađe u baražu za plasman na Svetsko prvenstvo.

Mađari zagledani u sopstvenu fudbalsku prošlost uspostavili vertikalu za budućnost 3
Foto: Pixabay/Norbert Oriskó

Infrastruktura i marketing su na zavidnom nivou i u tom segmentu su značajno odmakli. Izgradnja multinamenske arene “Ferenc Puškaš” (kapacitet oko 60 hiljada sedećih mesta) za potrebe Evropskog prvenstva 2020. godine je bila vhunac dosadašnjih investicija, ali su tome prethodila brojna ulaganja u izgradnju novih i renoviranje postojećih objekata.

Procenjuje se da je uloženo više od 600 miliona evra za izgradnju novih stadiona u zemlji i inostranstvu. Za to vreme niklo je 18 modernih objekata, a samo u Budimpešti izgrađeno ih je šest.

Pored spomenutog nacionalnog, tu su još i stadioni Ferencvaroša (kapaciteta 22 hiljade), Honveda, MTK-a i Vašaša. Zdanja poput Mol arene na kojoj igra Fehervar i za koji navija predsednik Orban i na čijoj klupi je sedeo naš Marko Nikolić, kao i stadion Debrecina koji nosi ime Nađerde takođe izgledaju odlično.

Posebno se po atipičnosti, lepoti i atraktivnosti izdvaja mala Pančo arena na kojoj igra relativno novoformirana Puškaš akademija za koju je Orban nastupao. Nalazi se u Felkutu, rodnom selu predsednika koji stoji iza tog projekta.

Mađari zagledani u sopstvenu fudbalsku prošlost uspostavili vertikalu za budućnost 4
Foto: Pixabay/Tibor Janosi Mozes

Budući da je ime stadiona po kojem klub nosi naziv rezervisano za nacionalni zove se po nadimku koji je slavni napadač imao u Španiji.

Fudbalska javnost u Mađarskoj nije blagonaklona prema Puškaš akademiji koju porede sa modelom istanbulskog Bašakšehira koji podržava prvi čovek turske Redžep Tajip Erdogan. Akademija je trenutno druga na tabeli iza Ferencvaroša koji okuplja najveću armiju navijača.

Pravac u kojem je kompletan mađarski fudbal pošao opisuju reči predsednika Mađarske Viktora Orbana za sajt Puškaš akademije.

– Reprezentacija na prvom mestu, ekipa na drugom, a igrač na trećem. To je duh u kojem decu treba odgajati za razliku od sadašnje mode gde je igrač prvi, klub i ekipa drugi, a reprezentacija poslednja. To je pogubno i redosled mora da bude obrnut.

Politika se temelji na principima spoja kapitala, rukovođenja, edukovanih i dokazanih trenera, talentovanih i iskusnih domaćih fudbalera uz udeo kvalitetnih internacionalaca što predstavlja koncept koji u globalu treba da garantuje formulu za moderan evropski klupski fudbal, respektabilnu reprezentaciju, priključak i fudbalski ugled koji je ta zemlja nekada davno imala.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari