Srebro i inspiracija i lekcija 1Odbojkašice Srbije (Photo by Pedja Milosavljevic/STARSPORT)

Ponosne mogu biti na sve što su uradile ovog prenapornog leta. Porazom u finalu Evropskog prvenstva od Italije (3:1) naše gracije su se na pobedničko postolje u Beogradskoj areni popele kao srebrine i time završile, možda, i ne samo jedan ciklus, već i fantastično poglavlje u istoriji srpske ženske odbojkaške reprezentacije.

One su trenutno jedina evropska reprezentacija koja je vlasnik odličja sa Olimpijskih igara i kontinentalnog šampionata.

One su u Tokiju osvojile bronzu, a na tek završenom Evropskom prvenstvu srebrno odličje kojim su nastavile fantastičan kontinuitet osvajanja medalja sa prvenstva Starog kontinenta.

Od poslednjih osam održanih, izabranice selektora Terzića čak šest završavale su na pobedničkom postolju.

Poraz od Italije bio je prvi posle 24 uzastopne pobede, što je drugi najduži niz trijumfa u istoriji evropskih prvenstava.

Dubok naklon i višeminutni aplauz zaslužile su naše odbojkašice, nakon što su četvoromesečni ciklus priprema za dva velika takmičenja (Olimpijske igre i Evropsko prvenstvo) završile osvojenom srebrnom medaljom pred više od 20 hiljada navijača, koji su se potajno nadali da bi možda mogle da se izbore sa hroničnim umorom i vrhunskom reprezentacijom Italije.

Prethodni prenaporan meč sa Turskom u polufinalu ostavio je, ipak, evidentne posledice.

Videlo se to, možda i najbolje, u snazi servisa Tijane Bošković, koja je bila toliko umorna u finalu da je umesto, za nju karakterističnih, smeč servisa uglavnom koristila flot ili servis sa zemlje.

– Ja bih samo da kažem da sam i pored poraza izuzetno ponosna na sve nas. Četiri meseca smo proveli zajedno, prošli smo kroz mnogo toga i drago mi je što nijednog trenutka nismo odustali. Mislim da smo napravili izuzetno veliki uspeh – prvo bronza na Olimpijskim igrama, pa sad srebro. Sigurno da smo razočarani, ali ovo je sport, mora nekad i da se izgubi. Ali zaista sam srećna što sam deo ove grupe – poručila je fenomenalna Tijana Bošković, koja u finalu, osim sa umorom, nije mogla da se izbori i sa odličnim blokom Italijanki.

Bile su naše odbojkašice pre finala u seriji od sedam pobeda nad Italijankama.

Definitivni odlazak u reprezentativnu penziju Milene Rašić; najavljena pauza Maje Ognjenović koja se i pre Pariza može završiti takođe penzionisanjem, uz upitan dalji nastup Brankice Mihailović, dovešće do delimične smene generacija,  koja u ovom trenutku za Ognjenovićevu i Mihailovićevu nema adekvatne naslednice.

Terzić će možda za Rašićevu pronaći kvalitetnog srednjeg blokera, međutim i u 37. godini života Maja je još uvek jedan od najboljih tehničara na svetu i u domaćoj konkurenciji joj nema ravne.

Takođe, Italijanke su maksimalno eksploatisale Bušu i Lazovićevu na prijemu, svesne da je naš napad sa četvorke hronično nedovoljno efikasan.

Brankica je primač servisa izvanrednog napada iz četvorke i da je kojim slučajem bila zdrava „drukčija bi se pesma pevala“. Problem je veći ako se zna da nijedan naš primač nema napad ni približne snage i tehnike nalik Mihailovićevoj.

– Iskreno, možda smo bile i na ivici snage. Želje nije manjkalo, ali kada igrate protiv reprezentacije koja je jedna od najboljih u Evropi i u svetu, teško je. Nismo nezadovoljni srebrom, ali ostaje gorak utisak zbog ovog fantastičnog ambijenta i zbog toga što nismo uspele da podignemo pehar u našem glavnom gradu. Bronza sa OI i srebro sa EP – ne verujem da to bilo ko smatra neuspehom. Završila se i ova godina, zahvaljujem se svim saigračicama, stručnom štabu i svima u Areni što su nas podržali – rekla je Ognjenovićeva.

Dubok naklon za Rašićevu

Prvu medalju sa reprezentacijom Srbije osovjila je sa svega 19 godina na Univerzijadi, a reprezentativnu karijeru u 31. godini odlučila je da završi  posle finala Evropskog prvenstva 2021. Sjajna Milena Rašić od naredne godine bodriće svoje drugarice tokom nastupa za reprezentaciju kao neko ko je u najdražem dresu osvojio fenomenalnih 16 medalja.

„Nažalost, ovo jeste moja poslednja utakmica. Od sledećeg leta ću biti njihov navijač broj jedan, to je sigurno. Njihova najveća podrška i bodriću ih na svakom prvenstvu. Mnogo bi bilo lepše da smo danas završile sa zlatom. Ali, sa druge strane, za tih 12 godina koliko sam u reprezentaciji, osvojili smo mnogo toga i mogu samo da budem ponosna. Ne bih ništa specijalno izdvajala, mislim da ću biti ponosna na svaki trenutak proveden sa ovim devojakama i celim stručnim štabom i svim ljudima iz Saveza“, potvrdila je Rašićeva odluku koju je donela još tokom prošle godine. Osim za Rašićevu, odbojkaška reprezentacija moraće da pronađe alternaciju i za još jednog srednjeg blokera, s obzirom na to da je Stefana Veljković Lisinac generalno zavšila igračku karijeru posle finalnog susreta sa Italijankama.

AF

Oboren svetski rekord

Finalni meč u Beogradskoj areni posmatralo je čak 20.565 gledalaca. Na zvaničnom sajtu Evropskog prvenstva objavljen je podatak  da je tako  postavljen novi rekord po broju navijača na jednoj utakmici ženske odbojke u hali. Pre toga, najbolju posetu je imao meč NCAA finala u Kanzas Sitiju 2017. godine kada je u hali bilo 18.516 navijača. To je bio duel između Univerziteta Nebraska i Univerziteta Florida.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari