
Mogao je da u miru provodi “penzionerske” dane posle vrlo uspešne košarkaške karijere, ali se odlučio za borbu. Žestoku.
Nekadašnji reprezentativac Srbije Vladimir Štimac je duže vreme jedan od najupornijih aktivista, borac za pravdu i poštovanje osnovnih ljudskih prava. Čovek koji se bez pardona suprotstavio vlasti uverava u intervjuu za Danas da će istrajati u bici za zdravije društvo.
– Ne trpim lažni autoritet i nepravdu. Neko sam ko želi da živi normalno i ko voli da i drugi ljudi iskažu svoje mišljenje, a da ih zbog toga niko ne targetira i ne razvlači po medijima.
Godinama sam se bavio profesionalnim sportom, stekao sam i neku reputaciju da ne moram da ćutim i da mogu da zaštitim ljude koji su u problemu zbog onih koji rade protiv interesa svoje države. Naravno, mislim na aktuelni režim.
Srećan sam što mogu da pomognem ljudima u borbi za normalno društvo i pravnu državu. Isti sam danas kao nekad na terenu, dajem sve od sebe. U dubini duše znam da ću da pobedim i u ovoj utakmici koja je sve, samo ne fer-plej.
Da li ste mogli da pretpostavite da ćete naići na ovako “zagađeno tlo” kada ste se upustili u borbu?
– Ovaj sistem je doveo do totalnog “brejkdauna” na svim poljima. Sistem vrednosti u zemlji je srozan.Ne razumem priču “ako nisi bio u zatvoru, nisi čovek”. Šta to znači? Katastrofa! Rekao sam sebi da to neću pustiti niz vodu, jer volim svoju državu, igrao sam preko sto puta za nju, slušao himnu i neću sigurno dozvoliti da je uruše oni koji samo sebi žele korist.
Ljudi su posle 12 godina strahovlade i gebelsovskog narativa očvrsli. Žao mi je da je jedan čovek toliko podelio društvo i napravio prvu Srbiju, drugu Srbiju i treću Srbiju. Neverovatno.

Vidite li izlaz iz ove društveno-političke krize?
– Poznati smo kao narod koji je ujedinjen kada je najteže. Ovo što vlast trenutno radi nije dobro i, iskreno, plašim se. Potezi koje vlast vuče iz dana u dan su totalno nesmotreni, rizični i opasni po narod Srbije.
Sa druge strane, studenti su uradili nešto što se nije desilo poslednjih 30 godina. Napravili su ozbiljnu organizaciju sa jasnim zahtevima i traže da budu ispunjeni. Maksimalno podržavam, ne samo njih, nego i prosvetare i sve ljude koji su odlučili da izađu na ulicu i kažu “ne“ diktaturi. Treba da budemo uz njih, da im pomognemo, pošto vidim da je strah praktično nestao. Radim na svim političkim frontovima, a vlast voli da zastrašuje ljude svojom mašinerijom. Kod mene takav vid pritiska “ne radi”.
Očekivali ste ovakvu odlučnost studenata i građana u nameri da se ispune studentski zahtevi posle tragedije u Novom Sadu?
– Naš narod je odličan, ali su pogrešni i “prljavi” ljudi koji ga vode. Kada se setim tragedije u Novom Sadu meni nije dobro. To je jedna od najvećih tragedija koja nas je zadesila – 15 nevinih života je ugašeno jer je režim hteo da strpa sebi nešto u džep. Zbog korupcije, kriminala i određenih stvari koje su se desile da ta nadstrešnica padne, nesrećni, nevini ljudi su izgubili živote. Ti ljudi moraju da dobiju pravdu. Mora da se zna šta se desilo, kako se desilo, zbog koga, ko je kriv, sve moramo da znamo. Ukoliko ne budemo znali, bićemo jedno izgubljeno društvo. I sad i nadalje.
Vlast je posle nesreće pokrenula neke spinove, što je katastrofalno i neljudski, ali to je tako. Oni očigledno ne znaju drugačije da rade, svi znamo njihov “modus operandi”. Posle ove nesreće ljudi su se ohrabrili i ne žele više da žive u državi gde u svakom trenutku može nešto da ti padne na glavu.
Da li verujete da uskoro može da dođe do promena?
– Da se vratim nekoliko dana unazad. Šta se dogodilo u Čačku… Napadnut je profesor koji je bio za štrajk i ovi iz vlasti nisu razmišljali o posledicama. Znate vrlo dobro kakav je Čačak i šta iz Čačka sve dolazi. U tom trenutku se u gradu koji ima 80-90 hiljada stanovnika, pojavilo za tren 10 i više hiljada ljudi na ulicama. Nepromišljeni potezi, agresivni, diktatorski, iz dana u dan… Oni moraju da shvate da narod ne želi više da živi više ovako, slika na ulicama je to pokazala.
Mi kao narod dobijamo dosta kritika sa svih strana da smo malo agresivni. A ja kažem da narod nijedne države u svetu ne bi trpeo toliko, koliko su trpeli ljudi u Srbiji.
Da se ovo dešava u nekoj drugoj državi, verujem da bi već bile drugačije scene. Kao što smo videli u Francuskoj. Imamo najdemokratskiji narod na svetu i ljudi sa strane nas možda ne vide u pravom svetlu, baš zato što imamo režim kakav imamo već 30 godina, čast nekim izuzecima.
Štimac o pokretu „Nacionalna snaga“ i Kosovu i Metohiji
Nedavno ste osnovali pokret “Nacionalna snaga”. Nameravate li da pokušate da uđete i u državne institucije?
– Definitivno mi je to plan, ali svoje planove sam trenutno ostavio po strani. Ego mi je jako nizak, uvek saosećam sa mojim narodom, sa studentima. Doći će vreme i za to. Pokret će definitivno politički delovati, trenutno imamo oko 250 članova. Polako pravim strukturu i to sa mladim, obrazovanim ljudima, koji imaju ozbiljne namere. Meni nije presudna diploma, važno mi je da su ljudi radni, pošteni, da imaju čast i obraz. To je ono što će ovaj pokret da gura. Sa časnim i poštenim ljudima mogu da sarađujem, zna se sa kim neću.
Na kojim temama će insistirati Vaš politički pokret?
– Želim da naglasim da se borim za ciljeve, a ne protiv ljudi. Međutim, imamo određene ljude na vlasti koji su sve uništili. Mi smo kao pokret desni centar, ali bih pre rekao da smo građanska, patriotska desnica. U programu sam naveo razne oblasti delovanja – od građanskih prava, ekoloških pitanja, ali i pitanja Kosova i Metohije od koga mnogi beže. Da sad ne nabrajam šta je sve štetno i neustavno urađeno u ovih 13 godina povodom Kosova i Metohije i šta je sve potpisano.
Oni koji su učestvovali u tome treba da budu procesuirani od strane Ustavnog suda jer ti ugovori i potpisi su neustavni. Pričam za “Briselski sporazum”, za “Vašingtonski sporazum”, za “Francusko-nemački” i “Ohridski sporazum”. Uvek kada predsednik države priča o Kosovu, kako on “neće ovo, neće ono”, stalno se nešto desi. Gvorio je “ne dam Gazivode, ne dam lične karte, ne dam tablice”. I… Sve to se desilo. Preko svojih medija gura priču kako čuvaju baštine Kosova, a od toga u praksi nema ništa. Jedini obavezujući akt ili rezolucija koju smo mi kao država potpisali i pravno je važeća je “Rezolucija 1244” Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija.I to je jedino validno prema Ustavu u kojem piše da je Kosovo i Metohija neodvojiv deo Republike Srbije.
To je jako bolna tema za Srbe, Kosovo i Metohija je zemlja od neba kupljena. Koliko Srba je “dole” izgubilo život, tu se desilo nešto što je jako važno za sve Srbe. Ja od toga ne bežim i ne želim da odustanem od Kosova i Metohije. Kroz svoj program i delovanje nastaviću da se borim i za naše ljude koji žive tamo u očajnim uslovima.
Aktivni ste i na polju ekologije…
– Bićemo zastupljeni i po tom pitanju. Iz vlasti kažu da ne mogu da se razumem u sve oblasti, ali mogu da saslušam ili da uradim studiju i da shvatim šta se dešava.Tako sam ušao u priču ekologije i što se tiče Rio Tinta i litijuma “zakopao” sam duboko i pozvao ljude koji vrlo dobro poznaju tu materiju. Meni je sve bilo jasno kada sam pogledao tok reka, gde se koja uliva. Jasno je da ekosistem Srbije može da bude ugružen i da može sve da izumre ako Rio Tinto bude počeo da kopa u dolini Jadra. Videli smo šta se dešavalo u drugim državama gde se to radilo. I oko toga ćemo da se borimo. Onda i još jedna vrlo važna tema, imamo sigurno jedan od najzagađenijih vazduha u svetu. Potrebno nam je 3 milijarde evra koliko košta aerosistem koji može da prečisti vazduh. Srbija nije teritorijalno velika, taj novac je dovoljan da se napravi kvalitetan aerosistem koji bi prečistio vazduh, da ljudi dišu normalno.
Umesto da ulažemo novac u projekte od javnog značaja, mi dajemo ne znam koje pare za “Nacionalni stadion”. Zemljišta koja su kupovana za određenu cifru, sada su pet puta skuplja. Jasno se vidi da neko tu pere novac, da nije čista namera…

I pored čiste sportske biografije prošli ste više puta kroz “medijskog toplog zeca” tabloida.
– Hajde da ne pričamo samo o meni. Kroz tu njihovu režimsku hobotnicu su provučene i legende poput Nemanja Vidić ili Dejana Bodiroge. Sve što se pisalo o mojoj navodnoj nelegalnoj gradnji je aposlutna laž. Iz tog razloga sam pravno pokrenuo određene stvari, pa o tome ne mogu da pričam. Nemam šta da krijem, čist sam čovek na skali od nula do sto. Ne plašim se nikoga osim Boga, a oni iz vlasti na Boga ne misle. Zato su i takvi kakvi jesu, zato nam je država propala.
Učestvovali ste na lokalnim izborima 2023. godine na listi koalicije NADA. Kako iz današnjeg ugla gledate na prvo političko iskustvo?
– Politički sam vrlo brzo odrastao u godinu dana. Shvatio sam neke stvari, kako treba biti oprezan i sagledati situaciju iz svih uglova. Ono što mi je prioritet je da moj narod lepo živi. U politici sam duže od godinu dana, funkcioneri i političari su tu da rade za narod, a ne narod za političku elitu kao u poslednjih 12 i više godina. To sve želim da izmenim, jer običan čovek treba da živi normalno. Narod je taj koji treba da se pita. Narod je država, a ne nabeđeni pojedinci. Uvek ću forsirati tu ideju.
Da li imate podršku za političko delovanje od strane bivših saigrača i drugih sportista koji se nisu javno deklarisali?
– Iskreno, podržavaju me svi iz nekog kućnog ambijenta, ali nisu aktivni. Ne želim da ih stavljam u nezgodnu situaciju, to su moji prijatelji. Rekao sam im da kada budu želeli da se priključe, tu sam. Sportski život je jako zahtevan, tokom karijere poored brojnih treninga, putovanja i utakmica nemaš vremena da se precizno informišeš.
Mi sportisti smo, sa druge strane, živeli u nekom zlatnom kavezu, gde su ozbiljne mesečne plate. Živiš nešto što može da živi do pet odsto ljudi. Znamo vrlo dobro kakav je narativ kod nas, medijska hobotnica te prigrli i dok si aktivan sportista nemaš realnu predstavu o stvarnosti i problemima. Razumem svoje kolege koji žele da ostanu po strani, ali javljaju se, podržavaju studente i ostale ljude na razne načine.
Kako stoje stvari, digli ste ruke od košarke?
– Košarka ostaje kao plan za neku dalju budućnost. Neću odustati od nje, ali situacija u zemlji i ovo što moj narod doživljava nije me ostavilo ravnodušnjim. Sada samo želim da pomognem. Nisam zaboravio da je i mene narod čekao tri puta na “balkonu”. Nikada neću otići iz Srbije i kada se radi nešto pogrešno, prvi ću izaći i dići glas protiv te vlasti. Ne želim da ćutim, ne plašim se bukvalno nikoga, jer znam da sam u životu sve radio srcem, iskreno i čisto – zaključio je Vladimir Štimac.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.