Vladimir Vuletić: Ne daju nam ni da govorimo 1Foto: Srdjan Stevanovic/Starsportphoto ©

Partizanovo fudbalsko leto i jesen 2018. dali su za pravo svima što su još u eri predsednika Dragana Đurića, krcatoj domaćim trofejima i redovnim učešćima u UEFA takmičenjima, tvrdili da će „spolja gladac, unutra jadac“ stanje u Humskoj kad-tad doći na paprenu naplatu, i(li) onima što su posle pada kluba u ruke još nesposobnijeg i bahatijeg rukovodstva naslutili levitiranje crno-belih u dubokoj senci njegovog večitog rivala Crvene zvezde.

Iz perspektive sadašnjih 15 bodova minusa u odnosu na komšije, šest koraka zaostatka za drugoplasiranim niškim Radničkim i evropskih kvalifikacija završenih u plej-ofu, prošlosezonsko proleće u Ligi Evrope i dupla kruna „maknuta“ ispred nosa već viđenog šampiona i Kup pobednika iz Ljutice Bogdana, godinu dana pre toga, deluju kao poslednji trzaj pred strmoglav pad. Pa, opet neki ljudi sa crno-bele strane Topčiderskog, poput sportskog direktora Ivice Ilieva, upravo završenu polusezonu vide kao „dobru“.

– Kao član uprave zadužen za pravna pitanja nerado dajem procene stručnog karaktera, ali mogu da konstatujem da je Partizan, kao i uvek, mogao i morao više. Međutim, moram konstatovati par stvari u vezi s tim. Sticajem okolnosti, usled nepovoljnog žreba i čudnog bodovanja pre toga, za protivnika u plej-ofu dobili smo evropskog velikana kao što je Bešiktaš. Iz tih razloga nismo ponovo igrali grupnu fazu Lige Evrope. I u prvenstvu se moglo drugačije, ali to nikako ne umanjuje „specifičnost“ ove Superlige. Postoji pitanje načina na koji su prva dva kluba na tabeli dolazili do golova i pobeda. Naše prvenstvo je bremenito raznim problemima, a poslednja tri meseca naročito primerima nečasne sudijske prakse. Epilozi mečeva često su dolazili tek nakon kardinalnih i veoma vidljivih grešaka na terenu. Umesto prevencijom bavili smo se više saniranjem posledica teških ogrešenja o pravila fudbalske igre, kada su utakmice već registrovane. Poslednji primer, meč između Partizana i Mačve po snegom zavejanoj podlozi, predstavlja sublimaciju lošeg tumačenja propozicija i pravilnika takmičenja. Ali i nestručnog, pravno neukog i polubahatog odnosa nadležnih fudbalskih organa prema Partizanu – kaže za Danas potpredsednik crno-belih Vadimir Vuletić.

* Ispada da vam nije dozvoljeno da napravite više?

– Naš klub je getoiziran u ovoj polusezoni. S jedne strane mu nije dozvoljeno da govori, budući da je poslednji put kada je to učinio kažnjen oduzimanjem dva boda i sankcionisanjem predsednika i generalnog direktora, a kada progovori onda se prema njemu odnose s podsmehom i nipodaštavanjem. Takođe, dobija značajno manje novčanih sredstava od države u odnosu na komšije. Partizan ima jedno sponzorstvo tog tipa i dobija milion evra po sezoni, za dve godine ugovora, a Zvezda samo od iste te kompanije i Gasproma preko šest miliona. Pri čemu možemo da se zapitamo kako je komercijalno orijentisana firma kao što je Gasprom, još u vreme prošlog predsednika države Borisa Tadića, imala interes da se reklamira finansirajući ekipu koja skoro 10 godina nije igrala grupnu fazu nekog UEFA takmičenja. Danas se ta saradnja može opravdati, ali pre… Možda je Zvezda baš s tim novcem ušla u Ligu šampiona. Eto vam nedavnog intrervjua njenog generalnog direktora, gde Zvezdan Terzić ne krije da „duh Aleksandra Vučića lebdi nad stadionom Crvene zvezde“, da bi u nastavku rekao kako je predsedniku države Srbija na prvom mestu i kako nikada ne bi dozvolio da se novac poreskih obveznika koristi za finansiranje jednog kluba. Onda, malo zatim, saopštava kako su mnogi poverioci odustajali od svojih potraživanja od Zvezde. Takva priča je medveđa usluga predsedniku svih građana ili je reč o mentalnom nesaglasju jednog čoveka.

* Hoćete da kažete da niko iz uprave Partizana nije blizak sa Vučićem?

– Da li neko ima lične odnose i poslovne veze s njim je tema iz drugog domena, a činjenice su činjenice. Predsednik Vučić se javno pohvalio da je lično postavio Terzića na funkciju u Zvezdi i, zato, sebi pripisao deo uspeha u Evropi. To nikada nije rekao ni za jednog funkcionera Partizana.

* Dakle, manjak para je razlog što imate prosečnu ekipu, a ona igra kako igra?

– Da, nedostatak para čini nas inferiornim u pregovorima sa mnogim igračima i njihovim klubovima. Da, naša omladinska škola, a znate da su je van Srbije proglasili drugom najboljom u Evropi, ima problem da zadrži najbolju decu, jer postoji direktiva od Zvezde za njihovo odvođenje i ne pita se koliko to košta. Ali, hajde da postavimo pitanje u kontra smeru. Od kuda Zvezdi pet miliona evra za Stoiljkovića, Kafua, Melega i Boaćija? Momke koji ne igraju ili imaju marginalne uloge u timu, a dovedeni su pre ulaska u Ligu šampiona.

* Žulja li vas i rekordan transfer vašeg Sume, od kojeg nije bilo nikakve koristi?

– Ljudi imaju pamćenje zlatne ribice. Naš sportski direktor je priznao grešku, za razliku od njegovih prethodnika, ali ljudi zaboravljaju da je njegov sektor doneo treću duplu krunu klubu, da su u njegovo i vreme ove uprave osvojena tri Kupa u nizu i posle mnogo vremena dočekano proleće u Evropi. Verujem da su i sada Iliev i saradnici zavrnuli rukave i prionuli na posao u zimskom prelaznom roku.

* Da li je sadašnja uprava smenjiva, iznutra? Da li je češljanje dokumentacije sa poslednje izborne Skupštine nagoveštaj kadrovskih promena u vrhu kluba? Da li mirno spavate?

– Spavamo snom nevinog deteta. Inspektori Uprave kriminalističke policije rade svoj posao, po nalogu Višeg javnog tužilaštva, a na osnovu krivičnih prijava gospodina Nenada Bjekovića (protivkandidata Milorada Vučelića na izborima 2016, prim. aut), kojem su se u delirium tremensu priviđali nepostojeći delegati, a Partizan im prilježno pomaže u tome. Kao u više navrata od oktobra 2016, kada su podnete prijave. Činimo to bez i malo straha, jer su sazivanje, priprema i tok pomenute sednice bili u skladu sa Zakonom o sportu i Statutom FK Partizan. Svaka uprava je smenjiva, pa i ova, ali može da odgovara samo delegatima. Ja prvi nikada neću podneti ostavku javnosti i navijačima.

* Zvučite kao da je u klubu redovno stanje. Je li baš tako?

– Jeste redovno, onoliko koliko je moguće u datim okolnostima. Parafraziraću reči Nikole Pašića, izrečene posle napada Austrougarske na Srbiju – spasa nam nema, propasti nećemo.

Mirković na tragu Đukića

Za razliku od Miroslava Đukića njegov neiskusniji kolega Zoran Mirković ne trpi prozivke navijača i medija, mada ni on nije uspeo da iscedi „suvu drenovinu“, što se pretenciozno očekivalo od njega kada je pre vremena završen drugi Đukićev mandat u Partizanu. Šta više, on sam je svako malo glasno i užasnuto govorio o izdanjima svojih pulena. Ali i bez priče o svom (ne)znanju i (ne)sposobnosti da učini nešto više s prosečnim kadrom u svlačionici, a hteo on to (sebi) da prizna ili ne, „parni valjak“ s njim nije ni u čemu bitnije napredovao. Rezultati to dokazuju.

Bez komentara Bjekovića

Pokušali smo da čujemo i potpredsednika Fudbalskog saveza Srbije Nenada Bjekovića, da nam u svom stilu potvrdi ili demantuje spekulacije da priprema novu „ofanzivu“ na Humsku 1, ali nam je bivši fudbaler, trener i sportski direktor Partizana ostao nedostupan za komentar.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari