Britanski establišment želi stvaranje Anglosfere 1Foto: Milos Mitrovic

Zaista ne znamo šta se dešava. Gospođa Mej je Parlamentu rekla da je 95 odsto pregovora gotovo.

Govori o Gibraltaru, Kipru i britanskim bazama na Kipru, pravima britanskih građana u Evropskoj uniji, ali onda kaže da postoji užasan problem sa Irskom. Kako urediti granicu između Irske i Severne Irske? Istovremeno, postoje izuzetno velike pripreme za mogućnost da dogovora uopšte ne bude. Svi pokušavaju da pogode šta se dešava. Da li je 95 odsto završeno ili ništa nije završeno? Hoće li biti odlaganja, produženja? Sve to visi u vazduhu – tako pregovore o razvodu Britanije i EU vidi Dejvid Elvud, profesor na Školi za napredne međunarodne studije u Bolonji, pri Univerzitetu DŽons Hopkins.

Sve više ljudi – policija, Nacionalni zdravstveni sistem, veliki biznis – sve dramatičnije insistiraju da dogovora mora biti, kaže Elvud koji je nedavno u Beogradu govorio na panelu o međunarodnim odnosima koji je organizovao Institut za političke studije.

* Da li je prosto reč o ispunjavanju narodne volje?

– Referendumi ne postoje kao tradicionalni deo britanske politike. Nemaju ustavni status, političari su uvek insistirali na suverenosti britanskog parlamenta. Taj suverenitet, kažu, jeste razlog što toliko ljudi ne voli EU – jer narušava suverenost parlamenta u Londonu. Referendum je dopušten pod pritiskom Partije za nezavisnost Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP) i dela Konzervativne partije kao taktički ustupak Dejvida Kamerona. On je pretpostavljao da će pobediti oni koji su bili za ostanak u EU („rimejnersi“). Sada, naravno, politikolozi, politički sociolozi, medijski i drugi stručnjaci imaju veoma preciznu ideju ko je glasao za odlazak. Pre svega siromašni i slabo obrazovani. Ekonomski siromašni i nesigurni, veoma loše obrazovani, ljudi iz malih i zapostavljenih gradova, potisnuti usled deindustrijalizacije – svi su oni glasali za odlazak.

* Mislite da je odluka bila loša?

– Svakako. Za to su glasali ljudi koji se protive imigraciji, oni koji su nostalgični prema britanskoj imperiji i sjajnoj izolaciji, koji podsećaju na Drugi svetski rat. Ne možete ni da zamislite koliko se u britanskim medijima pominju Drugi svetski rat i nacisti. Ne rat na Pacifiku, u Italiji, na Mediteranu, Balkanu – ne! Mi pobeđujemo naciste – to je veliki mit. Svake večeri na nekoj od britanskih televizija naći ćete nešto s tim u vezi – emisiju, film…

* Sugeriše li se time kako se Britanci opet bore protiv nacista?

– Ima ekstremista koji i to govore, ali u principu se govori da se vodi borba protiv nemačke hegemonije u Evropi. Tačer je bila agresivni protivnik ujedinjenja Nemačke. Postoji uverenje da Nemačka dominira Evropskom unijom, pa bi pružanje otpora EU takođe bilo suprotstavljanje Nemačkoj. Iako su anglo-nemački odnosi bili veoma dobri, Nemci izuzetno mnogo investirali u Britaniji i postoji znatna ekonomska interakcija – dolazi se do emocija.

* Da li je Bregzit reverzibilan i da li je moguć drugi referendum?

– Puno ljudi želi drugi referendum i kažu „nismo znali šta će se sve dešavati, mislili smo da će sve biti lako, niko nam nije rekao sve posledice i da će pregovori biti tako komplikovani, da ćemo imati komplikovane odnose sa Evropom u ekonomiji, obrazovanju, nauci“. Zato misle da treba organizovati drugi referendum. Lično ne mislim da bi to dobro funkcionisalo. Možda bi bila mala razlika u korist ostanka, ali to uopšte ne bi rešilo probleme. Takođe, kakvu Britaniju u Evropi bi želeli „rimejnersi“ ako pobede? Oni ne žele pridruživanje šengenu, evru, niti bankarskoj uniji ili bilo kakvom obliku tešnjeg udruživanja. O čemu se onda raspravljamo?

* Bregzit je dakle jedina opcija?

– Da, za sada. Ja zaista mislim da je to katastrofa. Ali umoran sam od tolikog gunđanja Britanaca na račun EU, delova javnog mnjenja, desničarskih medija, UKIP-a. Oni se neprestano žale. Kada se suočimo sa posledicama, ponovo će kriviti EU.

* Kako vidite odnose Vašington-London, pre i posle Trampa?

– Britanija je napravila dva nova velika nosača aviona, jedan je nedavno uplovio u njujoršku luku. Tamo su organizovali veliki prikaz anglo-američkih odnosa – obaveštajnih, biznis, bezbednosnih, odbrambenih. Izmišljeno je nešto što se zove Atlantic Future Forum. Predsedavao je ministar trgovine koji je militantni bregzitovac. On je bio domaćin čitave stvari, kongresa, festivala, proslave na ovom nosaču aviona.

* Da li se onda transatlantski odnosi žele svesti na odnos Britanije i SAD?

– To bi Britanci zapravo i voleli. Profesionalni bregzitovci veruju da je spas u Americi. Da će biti u stanju da brzo naprave bilateralni trgovinski aranžman s Amerikom iako su carine već vrlo male. Amerikanci takođe znaju da je značaj britanskih vojnih doprinosa NATO mali. Britanci imaju četiri nuklearne podmornice, dva nosača aviona. Pravi kapaciteti su redukovani. Šta ćete da radite sa nuklearnim podmornicama i nosačima aviona? Britanski establišment želi mnogo tešnji odnos s Amerikom. Govori se o Anglosferi koju bi činile još Australija, Kanada, Novi Zeland, kao globalna alternativa. Ali to je potpuni mit. Ima, međutim, važnih ljudi koji u to veruju. Tačer je u to verovala.

* Ima li Rusija bilo kakav uticaj na Bregzit?

– Ne, nikakav. Putin nesumnjivo želi destabilizaciju Evrope, transatlantskih odnosa, EU. U tom smislu Bregzit je pobeda za njega. Ali nema značajnijih naznaka da je on na to uticao. Neki tvrde da su neki militantni bregzitovci finansirani od Rusije, ali nema dokaza ozbiljnog mešanja.

* Šta će im Putin kad imaju Trampa?

– Upravo tako. Podrška Trampa je izuzetno značajna. Amerikanci su napravili integraciju Evrope. Maršalovim planom. Integracija je bila uslov za njega. Svi američki predsednici do sada su govorili o integraciji, Obama je bio za ostanak Britanije u EU. Sada imamo revoluciju.

Dinastička meka moć

Britanska vlada, što je čudna stvar, pokušava da napravi alternativnu strategiju meke moći u Evropi. Koriste kraljevsku porodicu, Vilijam i Kejt su putovali u Skandinaviju, a poznato je da su Skandinavci skeptični i da Norveška nije u EU. Dakle, pokušavaju da neguju odnose sa Skandinavijom. Princ Čarls organizovao je sastanak o Zapadnom Balkanu. Nemam predstavu šta na Balkanu može Britanija da radi. Nedavno je holandski kraljevski par bio u dinastičkoj poseti punog obima Londonu. Kraljica je održala govor u kojem je rekla da želimo novu vrstu odnosa sa Evropom, ne sa EU, nego sa Evropom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari