proruska proputonovska propagandaFoto: EPA/YURI KOCHETKOV

Dok je jutro svitalo iznad ukrajinskog grada Hersona prošlog leta, oni koji su u sedam ujutro slušali radio mogli su da čuju ruskog voditelja koji pozdravlja novi dan svojom nadrealnom imitacijom motivacione poruke.

„Kao što je Lenjin rekao: ‘Rad nas je iskovao’. I ja sam bio orangutan u zoološkom vrtu, ali onda sam počeo naporno da radim i kupio sam automobil, izgradio sebi vilu na Krimu i čak poveća koeficijent svoje inteligencije. Radite isto tako naporno po ceo dan i bićete kao ja“, poručio je ovaj voditelj.

Kako piše Gardijan, ovo je isečak iz jednog od scenarija, rukom napisanim beleškama, koje su pronađene u sedištu ukrajinske nacionalne televizije Suspline u Hersonu.

TV studije je preuzela ruska propagandna stanica Radio Tavrija između marta i novembra prošle godine, dok je grad bio okupiran.

Beleške nude uvid u neobičan koktel sovjetske nostalgije, slabo prikrivene pretnje, navodnog humora i ekstremnog ruskog nacionalizma, što je sve servirano stanovništvu tokom okupacije.

U to vreme, sve TV i radio stanice u Hersonu su bile pod ruskom kontrolom; mobilne i internet veze su išle preko Rusije, a društvene mreže i ukrajinski novinski sajtovi su bili blokirani.

Radio Tavrija nije mogao da se čuje u Mikolajevu pošto su Ukrajinci blokirali signal.

Ciljana publika su verovatno, zapravo, bili oni u Hersonu.

„Šaljemo pozdrave u Mikolajev: mi ćemo vas osloboditi“, pisalo je u scenariju.

Čak i vremenska prognoza je sadržala mračnu navodnu šalu o „vrelini“ bombardovanja.

„Danas je 34 stepena u Hersonu, ne očekuje se kiša, a šaljemo specijalne pozdrave u grad Mikolajev, danas će biti vrelo“, glasila je poruka.

Između februara i oktobra prošle godine, u Mikolajevu je pogođeno preko 2.000 stambenih zgrada i poginulo 148 civila.

Sofija Čelijak, novinarka u kulturnoj rubrici TV Suspline u Lvivu i programska direktorka Lvivskog BukForuma, pronašla je notes sa beleškama na jednom stolu prilikom posete gradu krajem decembra.

Ona je, sa kolegama iz organizacije za ljudska prava PEN Ukrajina, isporučivala pomoć u Herson i sastajala se sa ličnostima iz sveta umetnosti i medija.

Ruski vojnici su koristili kancelarije TV Suspline u prizemlju za stanovanje.

Na spratu, gde je Čelijak pronašla notes u jednoj kutiji na stolu, videli su se znaci naglog odlaska.

Jedna prazna flaša jermenskog konjaka je ležala odbačena, pisma ruske dece vojnicima su još uvek bila zalepljena na zidovima, a na vratima je stajao ispisan moto ruske vojske „mi ne napuštamo svoje ljude“ uz slovo „Z“.

Tim Susplinea nije mogao da se vrati u studije nakon što su ukrajinske snage povratile kontrolu nad gradom.

Ruski vojnici su prilikom polačenja razneli toranj odašiljača, a sama zgrada nije bezbedna zbog obima ruskog granatiranja od kada je grad oslobođen.

Umesto toga, novinari emituju program preko interneta iz jednog skloništa i prikupljaju sredstva za podršku svom radu.

Čelijak je obišla i biblioteku Oles Hončar u gradu, koja je pre početka invazije bila veseo kulturni centar.

Zaposleni u biblioteci kažu da su tokom okupacije knjige o ukrajinskoj istoriji i Evropskoj uniji bile uklonjene sa polica.

Ovde je Čelijak pronašla još dokaza o razmerama i snazi ruske propagande u okupiranom gradu.

Između ostalog, našla je pamflet na 22 strane o istoriji Hersona, koji su okupatori objavili na leto tokom priprema za referendum u septembru kojim je region Hersona navodno zvanično postao deo Ruske Federacije.

U ovom dokumentu, koji je deljen prošlog leta pre navodnog referenduma, dominira jezik potekao iz sovjetske ere, snažan osećaj ruskog etničkog nacionalizma i do sada već poznata linija mišljenja koja ukrajinsku vladu vidi kao marionetu zapada i kao nacističku.

Takođe, u pamfletu se Ukrajina smatra istorijski neotuđivim delom Ruske Federacije.

U njemu se proglašava „jedinstvo ruske, ukrajinske, beloruske i drugih nacija u jednoj jedinstvenoj domovini… naslednici sovjetske domovine i istorijske Rusije“.

U pamfletu se period tokom kojeg je Herson bio pod ruskom i sovjetskom upravom oslikava kao „zlatno doba“, koje je „okončano sa kolapsom Sovjetskog Saveza“.

Pamflet se završava tvrdnjom da je cela oblast „neodvojivi deo veoma velike zemlje, koja nosi ponosno ime Rusija“.

„Cela stvar je veoma sovjetska. Istorijski argument je da Herson, pošto je bio deo carstva, mora da bude deo današnje Rusije. To bi takođe značilo da najveći deo Poljske, ceo Baltik i Finska takođe pripadaju Rusiji, kao i Ukrajina“, kaže Timoti Snajder, profesor istorije na Jejlu i jedan od najvećih stručnjaka za Ukrajinu na svetu, koji je pregledao pamflet.

Kako dodaje, ovi argumenti su „samo nabacani na jednom mestu“.

„To nije delo nekoga ko je veoma interesantan. Ali zato samo po sebi jeste interesantno. Propaganda je veoma loša. Oni više ne znaju ko je zapravo njihova publika“, zaključuje Snajder.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari