“Plač ispod ruševina čuo se danima pre nego što je utihno”: Zemljotres u Siriji učinio da decenija rata izgleda kao “kap u moru” 1Foto: EPA-EFE/JOAO RELVAS

Građani u gradovima na severu Sirije mislili su da su videli dovoljno razaranja u protekloj deceniji: prvo su ih zauzeli pobunjenici, bombardovale snage režima sirijskog diktatora Bašara al Asada uz oružanu podršku Rusije, granatirala Turska ciljajući položaje kurdske Radničke partije.

Humanitarna kriza je dosegla još ranije „užasavajuće razmere“, kako su ocenili iz UN.

Katastrofalni zemljotres početkom nedelje ih je dodatno razorio.

Čekaju pomoć ali je nema.

Kako piše dopisnik britanskog Tajmsa sa Bliskog istoka porodice spavaju na otvorenom, ispod stabala maslina, koje seku i pale da bi se ugrejale u ledenim noćima. Mrtvi leže zgnječeni ispod ruševina svojih kuća.

Granični prelazi iz obližnje Turske, koji bi trebalo da budu krcati kamionima koji dovoze hranu i gorivo, miruju, blokirani ruskim inatom i nesposobnošću Ujedinjenih nacija, piše Tajms.

Svetu je bilo dovoljno da ih bombarduje, ali ne i da ih spase.

“Grad Savran je prvi put pogođen iz vazduha 2012. Bio sam tamo nekoliko sati kasnije, gledajući u krater koji je ostavio projektil koji je ispalio sirijski avion, dok su tela mrtvih iznosili”, seća se Ričard Spenser, dopisnik Tajmsa iz Bejruta.

Ti dani, kaže mu danas gradonačelnik Savrana, izgledaju kao dečja igra u poređenju sa trenutkom ove nedelje kada se zemlja rascepila, a jezivi zvuk rušenja pomešanih sa ljudskim kricima ispunio je noćni vazduh.

“Sami Bog mogao je očekivati da će se ovo dogoditi 11 godina kasnije, nakon bombardovanja i svega što se dogodilo od tada“, rekao je Mohamed Vadžih. “Ipak, svo to bombardovanje i granatiranje je kap u moru u poređenju sa našim iskustvom ove nedelje”, dodaje gradonačelnik Savrana.

Dok je govorio stajao je ispred ruševine dveju kuća.

U jednoj je stradala sedmočlana porodica. Komšije su rekli da su pobegli 2018. iz Han Šejhuna, grada koji je režim gađao bombama I koji je bio porište masakra napadom zabranjenim hemijskim oružjem (gas sarin godinu ranije”, kada je ubijeno 89 ljudi.

Pored ruševina je stajao mladić po imenu Mohamed Jasem (21), izbeglica iz Damaska, gde je njegova porodična kuća bombardovana kada je bio dete. Pokušao je da ih oslobodi, ali je bilo beznadežno, rekli su komšije.

Na drugoj strani puta poginulo je devet članova porodice Ibrahima Turkija.

Turki je rekao da se probudio od ljuljanja svoje kuće, zgrabio ženu i decu i odvukao ih na čistinu baš kada se ona srušila. Ali njegov otac i majka, njegove dve sestre i njihovo petoro dece nisu uspeli da se izvuku.

“Imali smo nekoliko sekundi i to je bilo to“, rekao je.

“Plač ispod ruševina čuo se danima pre nego što je utihno”: Zemljotres u Siriji učinio da decenija rata izgleda kao “kap u moru” 2
Foto: EPA-EFE/Sem van der Wal

Porodica se okupila prethodne večeri da isprati njegovog oca. Na dan zemljotresa trebalo je da otputuje u Tursku na operaciju raka grla. Pitali su se da li će ga ponovo videti.

Broj stradalih u gradu Savranu od zemljotresa u ponedeljak – 32 osobe – smanjile su broj žrtava bilo kog pojedinačnog napada tokom rata ovde. To se, međutim, ne može reći za obližnje gradove poput Azaza, koji je kao baza pobunjeničkih snaga pretrpeo teške udare od strane Asadovih snaga.

“To je bio rat”, kaže Vadžih. Grad je znao šta može da očekuje kada je u pitanju politika – ali nisu bili spremni da politika zaseni njihovu potrebu za pomoći kada je katastrofa bila prirodna.

Grad je dobio nekoliko šatora od turskih vlasti, čije se zastave vijore širom ovog dela Sirije. Pobunjeničko vođstvo severne Sirije podržava i finansira Ankara. Ali nema ni približno dovoljno šatora.

Savran je malo naselje severno od Alepa, okruženo plantažama maslina i poljima pasulja i sočiva.

Na zapadu je Jindires, najteže pogođeni grad u čitavoj Siriji. U poređenju sa 236 oštećenih i srušenih kuća u Savranu, u Jindiresu ima 5.000 porodica beskućnika, a Turska je do sada obezbedila samo 1.000 šatora, jedinu pomoć koju je grad dobio.

Zahariah Tabah (26) je ispratio svog dvogodišnjeg sina Abdulhadija u krevet, pridružio se svojoj ženi i zaspao. Kada se probudio, bili su mrtvi, prekriveni krhotinama. “To je sve čega se sećam“, rekao je.

Lice mu je i dalje izgledalo ukočeno od šoka. „Kako sam se oslobodio i izašao iz zgrade, to uopšte ne znam.“ Nekako je uspeo da pobegne i njegov stariji sin Abdulvahab, pet godina.

Najveći deo spasilačkih radova u oblastima pod kontrolom pobunjenika izvode Beli šlemovi, dobrovoljne civilne odbrambene snage koje finansiraju zapadne vlade, uključujući Britaniju, koje koriste kopače i buldožere — od kojih su neki donirani od građevinskih firmi.

Nedostaje im tehnički sofisticirana oprema kao što su sekači betona i termovizijske kamere koje su rutinske u zapadnim zemljama, rekao je Hasan Mohamed, vođa tima u Jindiresu.

Ahmed Džamal (19), kopao je četiri metra u ono što je ostalo od stambenog bloka pored njegove kuće, čuvši glasove ispod.

Posle tri sata pronašao je četrnaestogodišnju devojčicu i izvukao je živu.

Dva sata kasnije stigao je do njenog brata i roditelja.

Bilo je i drugih glasova koji su vapili za pomoć, rekao je, ali do njih je bilo nemoguće doći.

Ne postoji logistički razlog da pomoć ne stigne, već samo praktični i politički.

Praktično jedna od država koja je najbolja za pomoć je Turska koja se i sama bori sa sopstvenom nezamislivom krizom.

Ukupno je do sada potvrđeno više od 22.500 stradalih, od kojih 19.000 u Turskoj, 2.000 u oblastima Sirije pod kontrolom pobunjenika, a ostatak u režimskim područjima.

Turci su spremni da propuste međunarodne konvoje pomoći, ali ih nema. UN su poslale samo dva, drugi je stigao neki dan – prekasno, čak i po priznanju izaslanika UN-a Geira Pedersena.

Glavna politička poteškoća je naterati UN da isporuče pomoć područjima pod kontrolom pobunjenika.

Rusija, koja ima parvo veto na Savet bezbednosti UN, pre tri godine je uvela zabranu UN da isporučuje bilo kakvu pomoć preko prelaza Bab al-Salama, 16 kilometara od Savrana.

Želi da ga isporuči njen saveznik, predsednik Asad.

Jedini preostali prelaz je kod Bab al-Have, daleko na zapadu, pod kontrolom džihadske grupe Haiat Tahrir al-Sham.

Humanitarne grupe za pružanje pomoći ga koriste, iako nerado.

Do sada je 850 tela uklonjeno iz ostatka Jindiresa.

Najmanje 200 ljudi još nije pronađeno.

Muhamed, vođa tima Belih šlemova, rekao je da je trećina njih mogla biti spaseno da se brže reagovalo.

Njihov plač se čuo danima, pre nego što su postepeno zvuci nestajali.

U četvrtak uveče, poslednji glas iz Jindiresovih betonskih krila je utihnuo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari