U Poljskoj znamo sve o borbi protiv neliberalnih režima: Ovo je recept za Trampovo doba 1Foto: EPA/RAFAL GUZ POLAND OUT

Godine 2016, godinu dana nakon što je desničarska populistička stranka Pravda i Pravda (PiS) osvojila apsolutnu većinu u Poljskoj, neko je pokucao na vrata.

Majka mladog novinara otvorila je vrata i zatekla bezbednosne službe koje su tražile njenog sina. Nisu pružili nikakve detalje.

Tako je počela neformalna kampanja vlasti protiv medija i civilnog društva u Poljskoj, koja je uključivala i našu Kultura Liberalna, pišu u analizi za Gardijan Jaroslav Kuisz, glavni urednik poljskog nedeljnika Liberalna kultura i autor knjige „Nova politika Poljske: slučaj posttraumatskog suvereniteta“ i Karolina Vigura, poljska istoričarka i koautorka knjige „Posttraumatski suverenitet: Esej (Zašto je mentalitet istočne Evrope drugačiji)“.

Nakon što smo čuli vest o novinaru, pozvali smo Aleksandra Smolara. Legendarni antisistemski disident, koji je vodio nevladinu organizaciju, rekao je da bezbednosne službe pokušavaju da organizuju “neformalne” sastanke sa njegovim osobljem.

Smolar nas je utešio: “Ne brinite, mi već imamo plan za ovakve situacije još od 1960-ih.”

U tom trenutku, činilo se kao da smo se vratili u prošlost. Razgovarali smo o tome kako da odgovorimo na ovaj novi režim kao da ponovo živimo pod komunizmom.

Ono što se izdvaja u retrospektivi je koliko smo prirodno znali šta da radimo. Naša istočnoevropska politička kultura, oblikovana kroz vekovne istorijske katastrofe, razvila je određenu otpornost na represivnu vlast.

Tokom istorije, država je često nestajala sa mape ili bila okupirana od strane stranih agresora. I iz tih nedaća često je izrastao inicijativa.

Dakle, koji nam je savet dao bivši disident? Prvo smo počeli da govorimo javno o tome šta se dešava. Drugo, zahtevali smo da službenici službe bezbednosti svoje postupke iznesu pismeno i sa zakonskim opravdanjem. Kao rezultat toga, kampanja je nestala isto brzo kao što se i pojavila.

Ali političko uznemiravanje nastavilo se u drugim oblicima. Što su vlasti postajale smelije, to je stigmatizacija ideoloških protivnika postajala složenija (ili grublja).

Ubrzo je postalo jasno: kao i pod komunizmom, političko ratište bilo je svuda. Dodirivalo je svaki segment javnog života. Osnivajući naš think-tank nikada nismo mogli da zamislimo da ćemo se suočiti s političkom inspekcijom što je bilo naivno.

Naša borba nije završila pobedom poljske liberalne opozicije 2023. Štaviše, politički napadi sada uzimaju transatlantski oblik. Kao što je američki potpredsednik Džej Di Vens jasno naveo u svom govoru u Minhenu u februaru, u kojem je napao evropske lidere, američki desničarski populizam ima globalne ambicije.

Evo nekoliko sugestija za Amerikance i druge koji se čine zbunjeni i preplavljeni.

Prvo: idite dalje od digitalnog aktivizma. Talas protesta protiv Trampa nedavno je preplavio SAD. U doba društvenih mreža, to se možda čini kao zastarela ili sekundarna taktika. Ali nije. U vreme lakšeg komuniciranja i online peticija, fizički rad ima dvostruko veći značaj.

On šalje neverbalnu poruku hitnosti i žrtve i što je još važnije signalizira poziv sugrađanima da se pridruže.

Ovi protesti treba da budu redovni i dizajnirani za dugoročnu borbu. Trebalo bi da budu vođeni od strane građana. U početku su se fleksibilne horizontalne strukture, spremne za brzu reakciju, u praksi pokazale kao efikasnije u našem iskustvu.

Drugo: nema ageizma. Kao što naša istorija pokazuje, suprotstavljanje populizmu na vlasti moguće je samo ako se ostvaruje međugeneracijska solidarnost.

Čuli smo novinara koji je podsmešljivo primetio da je protiv-Trampovski protest u Njujorku bio „star“. Tako je bilo i kod nas u Poljskoj! Ipak, vremenom su se mlađi ljudi pridružili kako su tereti populizma postajali ličniji.

Opet – raznolikost je najvažnija. Ne samo u komunikacionim alatima, već i u socijalnom sastavu protestnog pokreta.

Treće: uvek je to ustav. Jedna od karakteristika autoritarizma je erozija ustavnog prava. Nije reč o apstraktnim pravnim teorijama – radi se o promeni pravila države bez formalnog odobrenja.

Razmišljanja Donalda Trampa o mogućem trećem mandatu su očigledan primer. Američki ustav to jasno zabranjuje. Ali samo pominjanje toga signalizira spremnost da se deluje izvan pravnog poretka. Poljski populisti su odmah nakon dolaska na vlast prekršili ustav.

Posledice toga su još uvek prisutne. Ono što je pomoglo bilo je vođenje detaljnog zapisnika o ključnim pravnim prekršajima.

Jednako važno je bilo i dokumentovanje represije nad civilnim društvom – poput primera kojim je ovaj članak započeo. U doba kratkog raspona pažnje, civilno društvo mora arhivirati nezakonitost populizma – za brzu i efikasnu odgovornost nakon toga. Ustav je teren bojnog polja.

Četvrto: ne odlazite. Populisti na vlasti pokušavaju da uvere neutralne zvaničnike, kao što su javni tužioci, da se povuku sa svojih vladinih pozicija. Idealno, žele da oteraju političke protivnike iz zemlje. Ali nemojte da vas primoraju na izgnanstvo, ako možete da pomognete; otpor na terenu biće ključan, baš kao što je to bilo za ličnosti u antikomunističkoj opoziciji u istočnoj Evropi pre 1989. godine.

Peto: planirajte unapred. Možda je psihološki najteži zadatak pružiti ruku onima sa kojima imate političke nesuglasice.

Činjenice je teško ignorisati: u demokratijama, populisti pobeđuju putem izbora. Tvrdolinijaši se neće promeniti, ali 10-20 odsto neopredeljenih birača u centru može biti odlučujuće.

Povratak na vlast je moguć, ali zahteva dvostruki pristup. Koristite društvene mreže da oblikujete političke narative.

Ali, takođe, isključite ih. Prebacite se u politički „aeroplanski“ režim. Razmišljajte dugoročno. Nemojte da se uhvatite u zamku ciklusa vesti ili da budete zatrpani „preplavljivanjem zone“ lavinom apsurdnosti koju populisti koriste da iscrpe svoje kritičare.

Planirajte za sledeće predsedničke izbore. Nije dovoljno obećati pravdu i institucionalnu popravku. Takođe vam je potrebna ubedljiva vizija – pozitivna, praktična alternativa populističkom programu.

Bez nje, gorivo će nestati čak i ako pobedite na izborima. I imajte strpljenja. Na kraju, borba za demokratiju nikada nije samo zbog jednih izbora.

Populizam je postojao čak i u Periklovoj Atini. Zato borba za liberalnu demokratiju zahteva toplo srce i hladnu glavu. Ovo je srž anti-autoritarnog priručnika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari