CG: Svi spremni za izbore koje niko neće 1Foto: Rtcg.me, arhiva

Kad bi politički život u Crnoj Gori imao veze s mozgom, očekivalo bi se da vrlo brzo građani izađu na izbore. Formalni preduslov za to je da Skupština sama sebi izglasa skraćenje mandata. Međutim, iako sve partije govore da izbore jedva čekaju, proceduru za skraćenje mandata Skupštini još niko nije ozbiljno ni pomenuo, a kamoli pokrenuo.

Ustav Crne Gore, članom 84, propisuje da mandat Skupštini može prestati pre vremena na koje je izabrana raspuštanjem ili skraćenjem mandata, podseća se u analizi Radio-televizije Crne Gore.

„Na predlog predsednika Crne Gore, Vlade ili najmanje 25 poslanika, Skupština može skratiti mandat“, zapisano je u istom članu najvišeg pravnog akta.

U trenutnim političkim okolnostima to znači da bi, nakon što je pala i druga vlada zasnovana na rezultatima od prije dve godine, predlog za skraćenje mandata moglo da pokrene puno političkih subjekata – DPS sam, DF uz saglasnost najkrupnijih konstituenata, izborna većina iz 2020, kao i većina koja je izabrala vladu Dritana Abazovića i tako dalje…

Samo niko neće.

„Izbori su pravo rešenje“, odjekuje sa svih strana političkog spektra, a korak ka tim izborima niko neće da preduzme – to je još samo jedno od licemerja na političkoj sceni u Crnoj Gori.

Način da se ne ide na izbore je da se nađe nova većina koja bi izbarala novu vladu.

Gotovo da ne postoji mogućnost da ovaj skupštinski saziv ‘izgura’ svoj četvorogodišnji mandat, tako da je, zapravo pitanje za koliko će meseci biti izbori i ko će biti u vladi u međuvremenu.

Kalkulacije bez rešenja

I u neuporedivo demokratskijim zemljama od Crne Gore onaj ko je na vlasti ima određenu predizbornu prednost u odnosu na ostale.

U tom smislu, Dritanu Abazoviću može savršeno odgovarati što je njegova vlada pala; vladaće do izbora, ako neko ne napravi sledeću kalkulaciju – koncetracionu, predizbornu, ko zna kakvu…

Po tome što niko ne predlaže da se Skupština raspusti očito je da se na formiranje neke ‘međuvlade’ računa. Samo je teško raspoznati ko sa kim šta radi i teško je sabrati ko bi neku narednu vladu izglasao.

Nakon što je Dritan Abazović u ime Građanskog pokreta URA rekao da ga razgovori o bilo kakvoj vladi „na osnovu većine od 30. avgusta 2020.“ ne zanimaju, šuška se da bi vladu koja će pripremati naredne izbore, sa Aleksom Bečićem na čelu, mogli da naprave DPS i Demokrate.

To je većina koja je i srušila vladu Dritana Abazovića. Lijepo je biti na vlasti uoči izbora, ali nije lijepo napraviti politički harakiri, odnosno zvanično paktirati sa DPS- om. Tu dilemu, ako razmišljaju o tom modelu, moraju da reše u pariji Alekse Bečića.

Zapravo je pitanje za koliko će meseci biti izbori i ko će biti u vladi u međuvremenu

Kad god Demokrate zaborave da su nastali od mlađeg i ‘tvrđeg’ dela SNP-a, to im se vrati pravo u glavu.

Kao u Beranama, na primjer. Pored toga, oko vrata im stoji i busanje da „nikad neće sa DPS-om“. Šta im je mašna, a šta konopac za vješanje, sami neka se vide.

 

U međuvremenu, po službenoj Podgorici se šuška i o nekoj ‘veoma širokoj’, ‘ koncentracionoj’ vladi koju bi predvodila neka od nestranačkih ličnosti i čiji bi posao bio da pripremi izbore.

Prema informacijama dostupnim portalu RTCG, ta ideja ne može imati ozbiljnu većinu. A teško da takva priča ima smisla ako za nju glasa tek većina od 41 poslanika.

Ukoliko je sve to pusto nagađanje, predsednik države nema određen rok tokom kojeg mora da predloži mandatara.

Običaj je da to traje 30 dana. Onda idu tri mjeseca tokom kojih madatar smišlja vladu. Ako je ne smisli, po Ustavu se ide na izbore. Sve to može da traje oko pola godine.

Iako mogu zvučati komplikovano i nedorečeno, pravila zapisana u Ustavu i zakonima su odlična, ako imamo u vidu to koliko ih ovdašnji političari poštuju. Kao što su uradili produžavajući rokove za lokalne izbore.

Dok svi prizivaju izbore kojih se boje, što bi se moderno reklo „kao đavo od krsta“, jedino ih jedva čekaju bivši ministri iz vlade Zdravka Krivokapića, Milojko Spajić i Jakov Milatović. To je sasvim razumljivo. U političkom životu oni još postoje prevashodno zahvaljujući programu „Evropa sad“ koji je značajno pomogao građanima Crne Gore da prežive navalu visokih cijena, što realno podignutih zbog međunarodnog tržišta, što kao rezultat nezajaživosti domaćih trgovačkih lanaca.

Kad god i kako god na izbore izašli, izdaleka se vidi da suštinskih promjena nakon narednog glasanja teško može da bude. Svi znamo kojom nam je provalijom podeljeno društvo i da se to skorije neće menjati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari