Foto: N1info.baKod spomenika i kosturnice u selu Zalazje danas je obeležena 31 godina od stradanja 69 srpskih civila i vojnika na Petrovdan 1992. godine u srebreničkim selima Sase i Zalazje i bratunačkim Biljača i Zagoni, javlja sarajevski N1.
Radivoju Zekiću ubijena su tri brata.
žednog nikada nije pronašao.
On i njegova supruga Mileva, iako su stari, planiraju otići iz BiH.
„Nema života ovde“, poručuju.
Radivoju je ubijeno 10-ak članova porodice.
Neke je pronašao, neke još nije.
Kako kaže njegova supruga Mileva, ubijeni su u selima u zasedi, a neki na Petrovdan.
“Nemamo nikakva sećanja, nema života ni za ove koji su ostali živi. Ode nam omladina na stranu. Stara sam, ići ću i ja. Nema života”, kazala je Mileva.
Radivoje kaže kako za njegove ubijene nema pravde i da nema nade da će je doživeti.
“Nemamo nade ni da ćemo kosti naći. Trojica braće (od oca i strica, op.a.) su mi ubijena Ilija, Marko i Radovan. Marko nikada nije nađen”, kazao je pokazujući na groblja.
Iako nikada nije nađen, Markovo ime se nalazi na spomeniku kako bi mu barem na ovom mjestu zapalili sveću i pomolili se.
Branimir Kojić, predsednik Skupštine organizacije porodica zarobljenih i nestalih civila RS kazao je kako svake godine ponavljaju isto: “Ovo je zločin bez kazne.”
“Ako imamo podatak da su za zločine u Podrinju osuđena četiri lica na 29 godina, za Bratunac nula godina zatvora, za Srebrenicu jedno lice na tri godine – to vam jasno pokazuje da Sud i Tužilaštvo ne rade ništa. Vređa nas što niko od međunarodnih zvaničnika ne dolazi ovde. Da dođu, ne bismo ni znali kako da se ponašamo nema ih 31 godinu”, kazao je Kojić.
Deset zarobljenih na Petrovdan 1992. godine još se vode kao nestali, dok ih je deset slučajno pronađeno i ekshumirano 2011.godine na Zalazju prilikom traženja nastradalih Bošnjaka.
Dvoje nestalih pronađeno je na drugim lokacijama.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
