Nemačka je počela pomirenje 25 godina posle rata – dokle je stigao Balkan? 1foto (BETAPHOTO/HINA/SNV/EV)

Ratovi u bivšoj Jugoslaviji okončani su pre dve i po decenije, ali region još čeka političara koji će osuditi „naše zločince”.

Vladajuće političke stranke u njemačkom Bundestagu izradile su rezoluciju o Bosni i Hercegovini prema kojoj, usred rastućih tenzija i secesionističke politike, posebno zabrinjavaju „školski udžbenici istorije u kojima se ratni zločinci prikazuju kao heroji koji namjerno indoktriniraju mlade ljude i na taj način sprečavaju pomirenje“. zemlja.

Rezoluciju, čiji je primarni cilj jačanje Nemačke i upozoravanje na veće prisustvo Zapada u regionu Zapadnog Balkana, sastavili su predstavnici SPD-a, Alijanse 90/Zelenih i FDP-a.

„Komemorativne politike […] koje bi mogle mnogo da doprinesu pomirenju do sada su bile suviše retke“, rekli su poslanici.

Istorijsko izvinjenje Vilija Branta

Pomirenje u Evropi posle Drugog svetskog rata takođe je bilo prilično sporo i sa mnogo prepreka, ali bilo je političara koji su našli snage da se odreknu sopstvenih zločinaca i izgrade bolju budućnost. Čuveni je istorijski trenutak kada je Vili Brant kleknuo u Varšavi i otvorio put za pomirenje između Poljaka i Nemaca. Klečao je samo 30 sekundi, ali je taj socijaldemokrata ušao u istoriju zbog tih pola minuta decembra 1970. godine.

Nemački kancelar je najpre izazvao otpor u svojoj zemlji. Poljaci dugo nisu saznali za gest nemačke kancelarke. Fotografija nije objavljena u poljskim novinama. Partijska propaganda ni posle Brandtovog gesta nije prestala da proizvodi negativnu sliku o Nemcima. Tek dugoročno, kako je pisao nemački javni servis Dojče vele, Brandtova politika je pokazala rezultate.

Prošlo je 25 godina od kraja Drugog svetskog rata do Brantove potrage za oproštenjem za nemačke grehe. Pre nešto više od dve i po decenije završeni su i ratovi u bivšoj Jugoslaviji, ali region još čeka da političari osude „naše zločince”.

Prema mišljenju kulturologa Aleksandre Bosnić Đurić, „dekonstrukcija nacionalističkih paradigmi“, „po prirodi stvari“ prvo bi trebalo da se desi u Srbiji, jer je izgradnja nacionalističkih paradigmi predratnih, kasnih osamdesetih u Srbiji, kao što znamo, izazvala niz lančanih reakcija u drugim zemljama bivše Jugoslavije”. Nekada se zajednička država raspala u krvi; samo u Bosni i Hercegovini je tokom četvorogodišnjeg rata stradalo oko 100.000 ljudi.

Gde je danas proces pomirenja u zemljama nastalim raspadom Jugoslavije? Ubistvo više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka u Srebrenici, koje je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju proglasio zločinom genocida, član Predsjedništva bosanskih Srba Milorad Dodik i dalje naziva „bošnjačkim mitom“.

Hrvatski premijer Andrej Plenković odbacio je prošle nedelje optužnicu Srbije protiv četvorice hrvatskih pilota, koje Beograd sumnjiči za ubijanje srpskih civila u operaciji Oluja 1995. godine.

„Vlada Republike Hrvatske će, kao i do sada, koristiti sve mehanizme da zaštiti hrvatske pilote, da zaštiti dostojanstvo Domovinskog rata“, rekao je Plenković.

Zamjeran je talas kritika i aktivisti Edinu Ramuliću koji je 30. maja 1992. godine, na 30. godišnjicu masovnih zločina nad Bošnjacima i Hrvatima u Prijedoru, spriječio javno obraćanje entitetskog premijera Fadila Novalića. Ramulić je kasnije za Al Jazeeru rekao da ne želi da političari na komemoraciji komemoriraju žrtve samo jednog naroda u Bosni i Hercegovini.

„To nije u duhu bosanskohercegovačkog društva“, rekao je Ramulić.

„Naši zločini“

Vesna Teršelič iz Centra za suočavanje s prošlošću Documenta rekla je da su predstavnici vlada „naših zemalja” veoma retko spremni da priznaju stradanje svih žrtava i preživelih.

Umesto da u javnim raspravama grade poverenje među ljudima i zajednicama, izražavaju žaljenje zbog stradanja, posebno za ubijene civile i decu, oni skupljaju jeftine političke poene“, rekao je Teršelić.

„Bez samokritičnog pristupa i preuzimanja odgovornosti za sećanje na zločine koje su počinili pripadnici vojske na ‘našoj’ strani ratova, vodeći političari teško mogu da ponude napredak našim podeljenim društvima.

Napori bivših hrvatskih predsednika, poput Ive Josipovića i Stjepana Mesića, ili predsednika Srbije Borisa Tadića, kako podseća Teršelić, učinili su pozitivne korake ka pomirenju postjugoslovenskih društava, ali su ubrzo zaboravljeni nakon što su napustili aktivnu politiku.

Pripadnici nekadašnjih zaraćenih strana Armije Republike Bosne i Hercegovine, Hrvatskog vijeća obrane i Vojske Republike Srpske posjetili su 24. maja Trusinu, Bradinu i Stupni Dol i poklonili se žrtvama tri naroda u BiH i Hercegovini. Ovako retki pozitivni primeri mirovnih aktivista ostaju u senci oštrih političkih reči.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari