Šta rat u Ukrajini znači za Afriku? 1Foto: Project Syndicate

Do četvrtog kvartala 2020. godine ekonomski rast Afrike uprkos neravnotežama i mnogim sistemskim izazovima, uključujući siromaštvo i nezaposlenost među mladima, bio je drugi po brzini na svetu posle Azije. Međutim, pandemija kovida 19 je usporila rast u podsaharskoj Africi i mogla bi da preinači godine ekonomskog i socijalnog napretka. Da stvari budu još gore, taman što je pandemija počela da jenjava, omogućavajući kontinentu da se usredsredi na oporavak od svoje prve recesije u 25 godina, počeo je rat u Ukrajini.

Konflikt koji je pokrenula invazija Rusije zakomplikovao je izazove i izvore stresa s kojima se Afrika već suočavala. Neki od njih su ekonomski, uključujući probleme s dugovima zemalja s nižim prihodima i prekomernu zavisnost od uvoza sirovina.

Politička nestabilnost i terorizam i dalje su pretnja u nekoliko delova kontinenta, posebno u Sahelu, regionu jezera Čad, Istočnoj Africi i u skorije vreme u priobalnom regionu Zapadne Afrike. Afrika takođe ima teškoća da se izbori sa štetnim uticajima klimatskih promena i nesigurne dostupnosti hrane.

U tom kontekstu ukrajinski rat je intenzivirao socioekonomski pritisak u Africi. Pošto mnoge afričke države dosta zavise od uvoza hrane, zbog novih skokova globalnih cena poljoprivrednih proizvoda i nafte koje je uzrokovao sukob, siromašni su sve ugroženiji, pri čemu veliki pad izvoza ukrajinskih žitarica produbljuje neizvesnost dostupnosti hrane u mnogim regionima.

To preti da rasplamsa latentne konflikte na Rogu Afrike i u Sahelu i može dodatno da ugrozi izglede Afrike da ostvari Ciljeve održivog razvoja do 2030.

Još jedna posledica rata u Ukrajini jeste zaokret u načinu kako Afrikanci vide ostatak sveta. Afrička javnost postaje sve svesnija razlike između resursa koje tradicionalni međunarodni partneri dodeljuju u cilju borbe protiv gladi, bezbednosnih pretnji i kovida 19 u Africi i onoga što mobilišu da bi podržali Ukrajinu. Zato danas afričke vlade više nego ikada ranije pokazuju spremnost da sarađuju s novim partnerima kao što je Kina i to čine sa čak većom brigom za svoje nacionalne interese i željom za balansiranijom međunarodnom saradnjom.

Kao rezultat toga, zajedničko gledište u afričkim medijima i na društvenim mrežama jeste da „ovo nije naš rat“, što je percepcija koja se odražava u međunarodnim stavovima mnogih afričkih vlada. Kada je Generalna skupština UN 2. marta izglasala velikom većinom glasova da osudi invaziju Rusije na Ukrajinu, afričke države su činile gotovo polovinu 35 uzdržanih.

Aktuelna geopolitička kriza predstavlja priliku za Afriku da smanji svoju zavisnost od uvoza hrane s područja izvan kontinenta. Politički odlučioci realizuju i jačaju regionalne odgovore pod pokroviteljstvom inicijativa i organizacija kao što je Područje slobodne trgovine afričkog kontinenta, Ekonomska zajednica zapadnoafričkih država i Afrička razvojna banka. Osim toga, nekoliko nacionalnih i regionalnih programa imaju za cilj smanjenje uticaja rastuće inflacije cena hrane i pružanje podrške lokalnoj proizvodnji.

Afričke zemlje sve više sprovode planove i politike razvoja preko, partnerstva sa, između ostalog, Afričkom razvojnom bankom i UN. Mnoge zemlje, na primer, se usredsređuju na lokalnu proizvodnju nafte i gasa, obnovljive izvore energije, lokalne kapacitete za proizvodnju i zaposlenje mladih.

Dok i dalje postoje ogromni izazovi, afrički narod je usvojio efikasne odgovore na pretnje po zdravlje kao što su kovid 19, ebola i kolera, kao i na humanitarne krize koje potiču od prirodnih katastrofa, nasilnih sukoba i gladi. Sada je na afričkim liderima da unaprede rukovodstvo i donesu smele političke odluke, usredsređene na promociju lokalne proizvodnje i potrošnje i na jačanje međusobno korisne regionalne saradnje. Politička hrabrost uz podršku većeg dela stanovništva će ubrzati oporavak regiona od posledica rata.

Šire gledano, Afrika treba da teži tome da upravlja posledicama klimatskih promena tako što će se fokusirati na bezbednost dostupnosti hrane, poboljšanu ishranu, socijalnu zaštitu, održivost životne sredine i otpornost na šokove. Zarad ostvarenja tog cilja region je pristup obnovljivim izvorima energije za sve i obnovu milijarde hektara zapuštenog zemljišta učinio najvišim prioritetima do 2030.

Mnogi Afrikanci su uvereni da rat u Ukrajini nije njihov problem da bi ga rešavali. Ali neuspevanje da se povrati mir i okonča poremećaj u snabdevanju hranom i energentima će najverovatnije rezultirati sve većom političkom nestabilnošću i socijalnim tenzijama u regionu. To će zauzvrat pokvariti šanse Afrike da iscrta sopstveni put ka prosperitetnijoj i održivoj budućnosti.

Autorka je bivša šefica diplomatije Nigera

Copyright: Project Syndicate, 2022.

www.project-syndicate.org

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari