žozep boreljFoto: EPA-EFE/MARTIN DIVISEK

Neki događaji su upečatljiviji nego drugi i služe kao odrednice za jedan mandat.

Zauvek ću se sećati da sam prisustvovao ceremoniji u Parizu, u decembru 2019, u čast trinaestorici francuskih vojnika koji su poginuli u Maliju.

Bio je to moj prvi zvanični čin u svojstvu visokog predstavnika Evropske unije za spoljne poslove i bezbednosnu politiku.

Takođe ću pamtiti posetu Nigeru u julu.

Svedočio sam opipljivim rezultatima saradnje EU i Nigera u vidu inauguracije solarne elektrane Gorou Banda u blizini Nijameja.

U Agadezu sam takođe video stotine socijalnih stambenih jedinica izgrađenih uz podršku EU.

Ambicionzne vizije i akcije nigerijskog predsednika Mohameda Bazuma su pružile istinsku nadu u regionu koji je postao plen autoritarizma.

Upravo zato je vojni puč 26. jula, koji se dogodio neposredno nakon moje posete, predstavljao šok za mene.

Posle diskusije sa mojim evropskim kolegama, u prisustvu nigerijskog ministra spoljnih poslova i predsednika komisije Ekonomske zajednice zapadnoafričkih država (EKOVAS), voleo bih da podelim nekoliko misli o situaciji u Nigeru i Sahelu.

Moramo da održimo nepokolebljivu podršku Bazumu, demokratski izabranom predsedniku, „koliko god je potrebno“, zahtevajući povratak ustavnom poretku u Nigeru.

U pitanju je budućnost demokratije širom regiona.

Demokratije koju narod Nigera želi, ona koju EKOVAS promoviše, i ona koju EU brani širom sveta.

Naša podrška EKOVAS-u takođe ne sme da se pokoleba.

Nema mesta za sekundarne aranžmane ili paralelne kanale medijacije.

Kao Evrpoljani, mi smo dugo podržavali potragu za „afričkim rešenjima za afričke probleme“.

U vreme kada EKOVAS zauzima nezapamćeno čvrst i dosledan stav, naše reči moraju da prerastu u akciju.

Pored odbrane demokratskih vrednosti, EU takođe ima veliki interes u tome da se Niger vrati na put ustavnog poretka.

Pad još jedne sahelske zemlje u ruke vojne hunte imao bi dalekosežne negativne posledice po Evropu u smislu bezbednosti, migracionih tokova i geopolitičke ravnoteže moći.

Pogrešno je verovati da vojne hunte mogu efikasno da se bore protiv terorističkih pokreta ili trgovine ljudima.

Najbolja brana protiv takvih pretnji jesu demokratske države sa ambicijom, voljom i sredstvima za stvaranje novih mogućnosti za svoj narod.

Naravno, politika EU prema Sahelu nije bila onoliko uspešna koliko smo se nadali proteklih godina.

Ponekad smo bili previše fokusirani samo na bezbednosnu dimenziju, dok naši napori da ojačamo vladavinu prava i obezbedimo osnovne službe nisu bili adekvatni ili dovoljni vidljivi.

„Strateško strpljenje“ koje smo pokazali prema vojnim huntama u regionu takođe nije imalo neke konkretne rezultate osim što je ohrabrilo nove pokrete.

Uprkos ovoj neophodnoj samokritici, ne smemo zaboraviti da je evropska strategija u Sahelu proteklih godina bila upravo sahelska.

Posvetili smo svoje vojnike, novac i politički kapital tom regionu zato što su sahelske zemlje to tražile od nas.

Šta sada možemo da uradimo?

Možemo da suspendujemo našu budžetsku podršku i bezbednosnu saradnju sa Nigerom; da radimo na usvajanju sankcija; i da pokažemo solidarnost u odgovor na neopravdano proterivanje ambasadora jedne od naših država članica.

Međutim, moramo ići i dalje od toga.

Pošto ne bi bilo razumno nastavljati sa činjenjem jedne te iste stvari a očekivati različite rezultate, moramo da usvojimo drugačiji pristup.

Bezbednosna saradnja, izdavanje viza i programi ekonomskog razvoja moraju da se preispitaju, i moramo brzo da odlučimo šta treba promeniti – kako u vezi Nigera tako i u pogledu drugih zemalja širom Sahela.

Moraćemo da istrajemo u obračunima sa vojnim huntama a da pritom ne upadnemo u zamke režima koji se prvenstveno oslanjaju na manipulacije i dezinformacije.

Hunte u regionu su shvatile da su to njihova najefikasnija oruđa, pošto njihovi napori u borbi protiv terorizma i za ekonomski razvoj pokazuju slabe rezultate.

Sahel je test za celu EU.

Nikome ne bi trebalo da bude drago zbog poteškoća sa kojima se Francuska susreće u regionu.

Ona je postala najpogodniji žrtveni jarac za hunte koje pokušavaju da stvore nacionalnu koheziju dok prikrivaju svoje sopstvene neuspehe i zloupotrebe.

Ali, nije Francuska problem u Sahelu; problem su vojne hunte, zato što im manjka kako sredstava da se efikasno bore protiv terorizma, tako i ambicija da poboljšaju svakodnevni život i izglede za budućnost svog naroda.

Oni koji likuju, u Evropi ili drugde, zbog teškoća sa kojima se suočavaju Evropljani u Sahelu ne shvataju u potpunosti o čemu se radi.

Platićemo visoku cenu ako ne uspemo da ostanemo koherentni i ujedinjeni.

Samo ujedinjena Evropa može da ima uticaj na tok događaja.

Naredne sedmice će pokazati da li smo dorasli zadatku da odgovorimo na očekivanja u ovom strateškom regionu.

Autor je visoki predstavnik EU za spoljne poslove i bezbednosnu politiku i potpredsednik Evropske komisije za jaču Evropu u svetu.

Copyright: Project Syndicate, 2023.
www.project-syndicate.org

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari