Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva BiH, u pratnji generala Sakiba Mahmuljina, Rasima Delića i Kadira Jusića, obišao je svečani stroj jedinica 3. korpusa Armije BiH, postrojenih u njegovu čast na Kamberovića polju u središtu Zenice.
Esad Hećimović: Garibi: Mudžahedini u BiH 1992 – 1999 (18)
O ulozi mudžahedina u ratu u BiH i posle njega napisano je mnogo tekstova i knjiga. Uprkos tome, pitanja je uvek bilo više nego pouzdanih odgovora. Kako su, i uz čiji blagoslov, stigli? Koliko ih se borilo na bosanskom ratištu, koliko ih je otišlo, a koliko ostalo? Knjiga „Garibi“ poznatog reportera iz Zenice Esada Hećimovića razjašnjava mnoge misterije, enigme i konfuzije o ulozi „Alahovih svetih ratnika“ u Bosni i Hercegovini.
Ovom knjigom su izdavači, list Danas i Medijska organizacija Jugoistočne Evrope (SEEMO), pokrenuli novu biblioteku „Novinari istraživači“ koja ima za cilj da otvori prostor autorima iz čitavog regiona.
Nakon učenja Fatihe, borcima se obratio komandant 3. korpusa Sakib Mahmuljin: ”Allah mi je učinio milost da budem komandant najboljim borcima na svijetu. Ja sam na to ponosan. Neka vas Allah nagradi za sve ono što ste učinili u ovoj našoj pravednoj borbi i veličanstvenoj pobjedi, jer mi smo, s Božijom pomoći, učinili nemoguće. Mi kao narod i Armija moramo učiti i za sva vremena naučiti da možemo opstati samo ako budemo dostojni žrtava i ako budemo zajedno i jedinstveni. Okruženje u kome se nalazimo, priznaje samo jake. Mi smo to dokazali na Vlašiću, na Vozući, na Ozrenu, na Nabožiću i širom Bosne i Hercegovine”, rekao je Mahmuljin.
Iz stroja hiljada postrojenih vojnika, na fudbalskom stadionu, čuli su se tekbiri. „Allahu egber!” Na svečanoj tribini stajalo je vojno rukovodstvo Armije BiH. Pisalo je: „Bosna se brani iz srca”. Vojnicima se obratio general Rasim Delić, komandant Armije BiH: „Uz čestitke za ovaj današnji jubilej, svima vama, svima nama, puno sreće u danima koji dolaze, koji će i dalje biti teški i neizvjesni, ali gledajući ovaj stroj i ine strojeve širom BiH znam i obećavam ovdje, i pred Predsjednikom kao našim Vrhovnim komandantom, i pred građanstvom da će Armija Republike Bosne i Hercegovine svoj zadatak izvršiti do kraja!”
Potom se borcima i građanima obratio Alija Izetbegović: „Dozvolite mi da prvo odam priznanje borcima Trećeg korpusa za tri godine herojske borbe za slobodu. Sada ćete vidjeti smotru. Proći će ljudi i sredstva, ali za mene je to smotra ne ljudi i sredstava, prije svega, nego smotra hrabrosti i sposobnosti našeg naroda. Dobar dio onog što ćete vidjeti vojnici su oteli od neprijatelja. Dakle, svojom hrabrošću su pribavili ta sredstva, a drugi dio napravili smo mi sami, u našim tvornicama, zahvaljujući našem znanju, sposobnosti našeg naroda. Pred nama su izazovi mira, jer rat je čini se prišao svom kraju i neka je prišao. Pred nama stoji istorijski ispit. Hoćemo li ga položiti? Prvi ispit se tiče naših palih boraca, naših obaveza prema šehidima i invalidima. Izašli smo svjetlog obraza iz ovog rata. Hoćemo li taj svjetao obraz sačuvati? Hoćemo li izvršiti naše obećanje? Hoćemo li zaboraviti djecu i porodice palih boraca? Hoćemo li zaboraviti invalide? Ako to učinimo, kako to neki pjesnik neki dan reče, potamniće naš obraz. I na kraju, spomenuo sam izazove mira. Mnogi od vas, otići će iz vojske u građanstvo. Da popunite tvornice, škole i institute. Trebaju nam školovanja za našu djecu. Otvorićemo tvornice. Izgradićemo naše kuće. Vratićemo naše ljude, naše prognanike, naše izbjeglice iz svijeta, iz tuđeg svijeta, vratićemo kućama, učinićemo sve da zločinci budu kažnjeni, obećavamo to s Božijom pomoći, ujedinićemo našu Bosnu i Hercegovinu”, rekao je Izetbegović, ispraćen vojničkim tekbirima.
Izetbegović je s Kamberovića polja, praćen svojim najbližim saradnicima, prešao rijeku Bosnu i otišao na Bilino polje. U blizini su bili njegov sin Bakir Izetbegović sa Senadom Šahinpašićem. Halid Čengić, Irfan Ljevaković i drugi važni logističari, vojnici i policajci. Ispred hotela „Internacional” bila je postavljena svečana bina. Počeo je defile u kome su učestvovale sve jedinice Trećeg korpusa, izuzev jedne. Uz Izetebegovića su stajali Halid Čengić, general Sakib Mahmuljin, s desne i generali Rasim Delić i Enver Hadžiahasanović s lijeve strane. Vrhunac defilea je bio dolazak jedinice „Sedme muslimanske brigade”, na čijem je čelu u otvorenom džipu bio general šejh Halil Brzina, pozdravljajući komandante na svečanoj bini.
U defileu nije bilo Jedinice „El Mudžahedin”. Vođe ove jedinice su tog jutra imale sastanak s komandantom Armije BiH Rasimom Delićem u sjedištu Trećeg korpusa i potom se spremale za večernji sastanak s Alijom Izetbegovićem u zeničkom hotelu „Dom penzionera”.
1. Nećemo dozvoliti da se naša grupa raspusti!
2. Ako mudžahedini napuste Bosnu, neće biti moguće da se vrate. Mora se objasniti Aliju da se mnogi od ljudi plaše mogućnosti borbe između muslimana. Ako se to dogodi, on će biti krivac. Borbe s Ministarstvom unutarnjih poslova se možda pokažu neophodnim ukoliko ne poduzmemo neke mjere predostrožnosti. Trebali bi reći Aliju: „Ovo je naš put“. On je taj koji traži druga rješenja. Ne smijemo odbaciti mogućnost borbe s Bosancima, čak i ako treba da se borimo protiv cijelog svijeta da ostanemo na ovom putu. Moramo razjasniti ljudima da može izbiti sukob između istine i laži.
Imad: Vlada je napravila grešku ne shvatajući ko su mudžahedini i da će cijeli svijet biti neprijateljski prema vladi zbog mudžahedina. Šta će vlada uraditi prema nama? Ni vlada ne želi sukob.
Minna: Raspuštanje jedinice se očekuje već neko vrijeme. Neobične stvari su u prirodi džihada. Trenutne borbe su religijska dužnost koja nam je nametnuta. Predaja oružja je nešto što nećemo prihvatiti. Mora biti napredak u našim razgovorima s Alijem i moramo početi snažno. Moramo tražiti od njega da nam dozvoli da živimo po svome i sa svojim oružjem i svojom organizacijom, i onda mi možemo da raspustimo vojnu jedinicu. Ako rasprava bude vodila u slijepu ulicu, moramo mu reći da imamo neizmirene račune s Britancima, Hrvatima i Amerikancima.
Muhammad B: Ili će se složiti s nama ili ćemo izmiriti račune sa svima. Ali je zatvaran zbog islama i mi smo spremni za takvu sudbinu. Istina počinje da se pojavljuje. On ne bi trebao da daje bilo kakvo mišljenje o našem razoružavanju. Svaki mužahedin bi se trebao žrtvovati za vjeru.
Nastavlja se
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


