ĐUKANOVIĆ: Policija nije konsultovala vladu

Crnogorski premijer Milo Đukanović izjavio je na saslušanju u podgoričkom Višem sudu da niko nije imao saglasnost vlade ni njega kao predsjednika za deportacije Muslimana i Srba u maju 1992. godine iz Crne Gore u Republiku Srpsku.
– Ako su pojedinci iz MUP-a smatrali da, ako eventualno imaju saglasnost ministra, to znači i saglasnost vlade, to je njihov problem. Oni su se, ipak, trebali konsultovati šta da se radi, a ne postupiti ovako kako su postupili bez ikakvog traženja savjeta ili konsultacije sa mnom kao premijerom, sa Momirom Bulatovićem, kao šefom države ili predsjednikom Skupštine ili na kraju sa državnim tužiocem – rekao je Đukanović istražnom sudiji Radomiru Ivanoviću.
Zajedno sa Đukanovićem svjedočio je i potpredsjednik Demokratske partije socijalista Crne Gore Svetozar Marović.
– O ovom događaju saznao sam na sastanku sa tadašnjim predsjednikom Republike Momirom Bulatovićem i šefom parlamenta Ristom Vukčevićem. Mislim da je sastanak sazvan na predlog Bulatovića, a da je tražio Vukčević, koji je, valjda, o svemu dobio informacije od potpredsjednika Skupštine Asima Dizdarevića. Ne znam odakle je Dizdarević dobio informaciju u vezi sa ovim događajem. Ne mogu tačno da definišem dan kada je taj sastanak održan. Tada sam prvi put čuo od Vukčevića da je na primorju vršeno privođenje, da su obavljeni informativni razgovori i da su deportovana lica, ne samo muslimanske, već i srpske nacionalnosti, a po nekakvim spiskovima koji su dobijani od državnih organa BIH i Republike Srpske, rekao je Milo Đukanović.

„Neozbiljni“ Marović

Advokat Ulićević ocijenio je da je „Marović bio neozbiljan“, jer, prema navodu u izjavi „ne zna ko su tada bili potpredsjednici Skupštine, već navodi da su bili Asim Dizdarević, Duško Bakrač i neki Šećković“.

– Marović je kazao da je tek na Skupštini čuo od Ćazima Lukača, koji je govorio emotivno, da se ljudi isporučuju i da ima mrtvih, što je u koliziji sa događajem. Lukač je pitanje postavio 3. i 10. marta 1993. godine, a događaj je iz maja 1992. godine – izjavio je advokat Ulićević.

– Kada nas je Vukčević informisao, donijeli smo zajedničku odluku da se sa tim pod hitno prekine. Dobro se sjećam da je predsjednik Republike preuzeo na sebe da pod hitno pozove ministra policije Pavla Bulatovića i da mu naredi da se sa tim odmah, hitno i bezuslovno prestane. U tom trenutku nijesam znao koliko je lica deportovano. Kao predsjednik vlade to sam prvi put čuo tog trenutka, kazao je Đukanović.
On je ponovio da prije sastanka u Predsjedništvu, ni vlada, niti on, nisu imali nikakvu informaciju o ovim događajima, pisanu ili usmenu.
– Kao odgovorni funkcioneri bili smo informisani da se potražuju počinioci teških krivičnih djela sa područja BIH. Čak su se spominjali i bjegunci iz KP doma Foča, a pominjana su i lica koja su izbjegavala vojnu obavezu u Republici Srpskoj. Duboko sam uvjeren da sva lica navedena u zahtjevu za sprovođenje istrage, pa i ona koja su učestvovala u ovoj akciji, nijesu ništa učinila sa predumišljajem i da uopšte nijesu znali, niti su mogli znati da će se deportovanima, pogotovo muslimanske nacionalnosti, jer koliko znam, većinom su stradali, desiti ono što im se nažalost desilo, nakon što su isporučeni BIH i Republici Srpskoj. U ovo sam apsolutno uvjeren – rekao je Đukanović.
Premijer je naveo da „ovo pitanje nije otvarano ni nakon što je državni tužilac Vlado Šušović bio u Hagu i od tužiteljke Luiz Arbur tražio informaciju da li ovaj događaj može biti predmet interesovanja Tribunala“.
– Tada nam je odgovoreno iz tužilaštva haškog Tribunala da nije zainteresovano za ovaj događaj – kazao je Đukanović.
Svetozar Marović, koji je u vrijeme deportacija bio član Predsjedništva Crne Gore, pred istražnim sudijom dao je izjavu na pola strane formata A4, saznaju podgoričke Vijesti. Svjedočenju Đukanovića i Marovića, u nastavku istrage o deportaciji Muslimana i Srba, nisu prisustvovali branioci okrivljenih Branka Bujuića i Milorada Ivanovića. Advokati Đorđije Ulićević i Branislav Lutovac nisu imali poziv da će sudija saslušavati bilo kog svjedoka.