Dve kolone "dobitna kombinacija" za opoziciju 1foto FoNet-Aleksandar-Levajković

Sa izvesnošću vanrednih parlamentarnih izbora, nameće se staro pitanje kako bi, odnosno u koliko kolona, opozicija trebalo da nastupi. Ako bi svaka stranka samostalno izašla na izbore, praktično ne bi bilo ni teoretske šanse za eventualnu promenu vlasti. Verujem da je i laicima jasno zbog čega.

 

Suprotan slučaj bi značio udruživanje kompletne opozicije u jednu kolonu. Nekima će na prvi pogled zvučati kao „recept za pobedu“, ali da li je baš tako?

Veliko je, naime, pitanje, koliki bi procenat pristalica ideološki suprotstavljenih stranaka prihvatio da glasa za koaliciju u kojoj se, pored njihovih pulena, nalaze predstavnici protivničke strane.

Da li bi tipičan simpatizer, na primer, Pokreta slobodnih građana imao razumevanja za koaliranje sa Dverima, Zavetnicima i ostalom proruskom ekipom?

U najboljem slučaju – krajnje diskutabilno.

Znači li to onda da bi za opoziciju „dobitna kombinacija“ bila da na izbore ide u dve kolone, od kojih bi, logično, jednu činile sve prozapadne, a drugu sve snage takozvane „patriotske“ opozicije?

Po mom dubokom uverenju – da.

Prvo, rizik od apstinencije glasača koji bi u slučaju nastupa u jednoj koloni bili razočarani neprincipijelnom koalicijom „patriota“ i „evropejaca“ bio bi neuporedivo manji, ako bi ga uopšte bilo.

Drugo, ljudi koji kažu da bi „glasali za opoziciju, ali ne znaju tačno za koga“ bi bili motivisaniji da izađu na izbore, jer mnogo je lakše opredeliti se između samo dve opcije koje su jasno pozicionirane po pitanju strateškog pravca državne politike negoli birati između gomile malih partija i pokreta, od kojih dobar deo teško da bi samostalno prešao cenzus.

Imajući, međutim, u vidu rezultate aktuelnih istraživanja javnog mnjenja, nijedna strategija ne garantuje opoziciji izborni uspeh u smislu kolektivnog osvajanja skupštinske većine koje bi donelo promenu vlasti, ne računajući poziciju predsednika.

Koji svakako neće sedeti skrštenih ruku, naročito ako rejting njegove stranke nastavi da slabi u narednom periodu.

U tom slučaju ne bi bilo iznenađenje da Vučić izbore ipak raspiše za jesen/zimu ove godine umesto na proleće 2024, kako bi predupredio po njega potencijalno opasne posledice daljeg pada rejtinga SNS.

Zbog toga bi opozicija morala što pre da donese odluku o svojoj konačnoj strategiji, makar po pitanju broja kolona sa kojim će ući u izbornu trku.

Ja sam im u ovom tekstu ponudio besplatan, argumentima potkrepljen savet, a njima ostaje da razmisle i vide šta im je najpametnije činiti.

Budu li uspeli da ostvare rezultat koji bi po prvi put od dolaska naprednjaka na vlast ostavio vladajuću koaliciju bez natpolovične većine u parlamentu, otvorio bi se prostor za različite postizborne kombinatorike.

U svakoj od njih bi apsolutna moć, koju Aleksandar Vučić već čitavu deceniju uživa, neminovno bila okrnjena. Sasvim dovoljno za konačan početak kraja jednog, najblaže rečeno, kontroverznog režima.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari