Hirokazu Kore-eda: O porodici i uspomenama 1Foto: EPA-EFE/ FRANCK ROBICHON

Slojevitost filmova po mišljenju mnogih najboljeg savremenog japanskog reditelja Hirokazu Kore-ede može se posmatrati kroz jedan fini detalj – radnja se odvija u prostoru između scena.

Donesene su odluke seizmičkih razmera, ali ono što vidimo su neznatni tragovi posledica, ne i samo zbivanje. NJegove filmove zapravo odlikuje divna suptilnost u načinu. Tako se opisuju ostvarenja Japanca koji se ove godine iz Kana vraća sa Zlatnom palmom za svoj film „Sitni lopovi“. Još jednu u nizu priča o porodici, od kojih je publika na Zapadu bila u prilici da pogleda svega nekoliko, ali i to je bilo dovoljno da se prepozna lepota i svojevrstan stil.

Nasuprot uvreženom mišljenju da zbog daljine ove zemlje Dalekog istoka ovdašnji svet zapravo ne može i ne ume da razume tamošnji mentalitet, Kore-eda je u svakom svom film onaj svakidašnji, „obični“ Japan približio gledaocima širom planete. Jer, zar ne pripada i ovdašnjem mentalitetu priča o dva brata – starijem koji rano i tragično premine, i mlađem koji ostaje iza njega da nosi čitavo porodično breme, kao i breme te tragedije, a oženjen udovicom koja ima i dete mora da se suoči sa čitavom silom konzervativnih pogleda, pritisaka, ideala. Ali sve to u jednom smirenom, tihom tonu, sa nesrećom koja ostaje zapretena u nekim dubinama, ali i sa katarzičnim razrešenjem, u kome porodica, u kom god obliku bila, pobeđuje. Ili film u kome otac kao autentično svog sina prepoznaje onog biološkog koji je zamenjen na rođenju sa drugim dečakom, a zapravo se kao njegov „pravi“ sin pokazuje dečak koga je odgajio. Upravo ova pitanja pokreće i njegov film ovenčan Palmom, „Sitni lopovi“, u kome mnogobrojna siromašna porodica živi od sitnih krađa, ali u skladu i ljubavi u kojoj ima prostora i za odnekud pristiglu napuštenu devojčicu.

Pamćenje i problem uspomena takođe su ključne Kore-edine teme. U filmu „After Life“ ljudi u zagrobnom životu uz pomoć „službenika“ u tom svetu mogu sa sobom da ponesu jedno, najdraže sećanje. Ono se, štaviše, prema njihovim uputstvima i snima, (re)kreira, baš kao i film. Te otuda ne čudi što, baš kao što je „otkrivena“ veza između sedme umetnosti i snova, Kore-eda naglašava vezu filma i sećanja.

Hirokazu Kore-eda rođen je 6. juna 1962. godine. Pre nego što se opredelio za režiju, studirao je književnost. U Kanu mu je pre ove pripala i nagrada žirija, kao i ekumenskog žirija za film „Kakav otac takav sin“, kao i mnoge druge na brojnim festivalima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari