Ima i onih koji će prvomajske praznike provesti na drvetu 1Kućica na drvetu Foto: privatna arhiva /Danas

Prava turistička atrakcija nalazi se oko dva kilometra od Banje Koviljače, na samoj obali reke Drine.

U krošnji tri duda, smeštena je kućica na drvetu, sa prelepim pogledom na prirodu, u kojoj mogu da borave četiri osobe.

Nalazi se u turističkoj ponudi grada Loznice, a njen vlasnik i idejni tvorac, pedesettrogodišnji Jovan Cvijić, kaže da 2015. godine, kada je iz hobija počeo da je pravi, nije mogao ni da zamisli da će jednoga dana postati turistčika atrakcija ovog kraja.

Ima i onih koji će prvomajske praznike provesti na drvetu 2
Jovan Cvijić na svojoj kućici na drvetu Foto: privatna arhiva /Danas

„Među posetiocima je bilo Nemaca, Engleza i Šveđana u nekoliko navrata. Najčešće je reč je o turistima koji obilaze Evropu. Kada dođu u naše krajeve, privlače ih neobične stvari kao što je ova kućica i prelepa priroda. Što se domaćih turista tiče, uglavnom je reč o gostima iz Beograda i Novog Sada, nije im daleko od kuće, a najviše ih privlači reka Drina“, kaže Cvijić za Danas.

„Izdajem tokom cele godine i sada za prvomajske praznike je rezervisano. Moji gosti su ljudi koji vole prirodu, mir i tišinu. Obično dolaze porodice, ali ima i parova, a nekada dođe i celo društvo“, objašnjava ovaj Lozničanin, mašinac po struci, koji je stolarsko umeće stekao u radionici svog brata u kojoj već dve decenije, rade zajedno.

„Ideju sam dobio gledajući kanal Diskaveri, u emisiji o kućicama na drvetu u Americi. Video sam kako se šta radi i kako napraviti kućicu a da se ne ošteti samo drvo, što je najvažnije od svega“, objašnajva Cvijić.

„Na celoj obali Drine ima oko 20 stabala duda, a na mom placu je njih šest. Kuća je oslonjena na četiri stabla duda i ima još tri pomoćna stuba koja sam morao da stavim, ali sam imao sreće, jer je dud veoma izdržljivo i tvrdo drvo. Da je bila topola ili vrba, ne bih smeo da se usudim, jer je reč o mekanom drvetu“, kaže naš sagovornik.

„Kada sam krenuo da radim, nikome nisam smeo ni da kažem, jer mislim da me ljudi ne bi razumeli. Dolazio sam ovde u vikendicu, supruga je umrla pre 18 godina, moje dve ćerke su još bile male, i tada je to bio moj beg iz stvarnosti u mir i tišinu. Onda se ispostavilo da, kada mi je novac bio najpotrebniji i kada su ćerke krenule na fakultet, ja sam od prihoda ostvarenih od nje, uspeo sam da školujem decu na fakultetu“, kaže Cvijić i objašnjava da je starija ćerka zavšila grafički dizajn i zaposlila se, dok je mlađa student Poljopivrednog fakulteta u Novom Sadu.

 

Jovan ističe da na kućici ništa nije slučajno napravljeno a da su mnoge stvari rešene na zanimljiv način.

„U jednom delu, stablo prolazi kroz kućicu, a sa spoljašnje strane ima kanap koji je vezan za drvo i spušten dole kroz probušenu terasu. Mnogi gosti pitaju šta je to, ja im objasnim da kanap služi da se, kada kiša pada, voda sliva i zapravo je zamena za oluk, kako voda ne bi ušla“, objašnjava Cvijić.

 

Posebna draž je što poseduje i đakuzi, koji je većim delom smešten iznad reke Drine, na istoj visini kao i kućica, na oko šest metara iznad vode.

„Oko đakuzija sam imao problema, jer on stoji na jednoj cevi na visini, pa je to trebalo dobro učvrstiti, ali sve sam rešio, tako da gosti i kada je napolju minus, mogu da koriste đakuzi, tokom cele godine“, kaže naš sagovornik.

Objašnjava da je spoljašnji deo kuće napravljen od hrastovine, jer je reč o drvetu otpornom na spoljašnje uticaje.

„Bilo mi je protrebno oko 2 kubika, dok je unutrašnjost rađena od čamovine, jer to je mekano i lakše drvo. Morao sam da pazim na teržinu kuće, pa je unutrašnjost kupatila, umesto poločicama obložena lajnerom. Reč je reč posebnom materijalu i specijalnoj foliji od koje se sada rade i mnogi bazeni. Sve je bez silikona, a ipak ne propušta vodu. Krov je od laganog lima“, zaključuje Cvijić i dodaje da su spoljašne dimnzije kuće četiri i po metra sa tri i po.

„Kupatilo je još metar sa dva, plus galerija, što je sve zajedno sa terasama, oko 30 metara kvadratnih, ne računajući đakuzi, koji sam uradio tek prošle godine i koji je postalo najveća atrakcija“, kaže Cvijić

Zanimljivo je i to da u kući u krošnji drveća, postoje i tri male kućice za ptice, koje se tu gnezde, kao i kućica za psa Žućku koja je pre tri godine sama došla kod Cvijića, i zauvek ostala u njihovom malom raju.

Više informacija iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari