Da li bi ukidanje prava na patente zaista dovelo do jednakog pristupa vakcinama 1Foto: EPA-EFE/ LEGNAN KOULA

Prošlo je više od godinu dana od kada su pojedine članice Svetske trgovinske organizacije predložile da se tokom trajanja pandemije proizvođači odreknu prava na patente za kovid 19 vakcine.

Odricanje bi značilo da farmaceutske kuće poput Fajzera ili Moderne, dozvole drugim kompanijama da proizvode njihove vakcine, što bi posledično i povećalo broj dostupnih doza i smanjilo cenu.

Sve to sa ciljem da se umanje nejednakosti koje od početka prate proces vakcinacije i trenutno u brojevima ovako izgledaju – manje od deset odsto stanovnika Afrike vakcinisano je, dok je u“legitiman zahtev da industrija vrati nazad ono što je javni sektor u nju uložio“ najbogatijim državama vakcinisano skoro 80 odsto stanovnika.

Sagovornici Danasa kažu da ovoj inicijativi na prvi pogled nema šta da se zameri, ali i da pitanje jednake dostupnosti vakcina prevazilazi intelektualna prava.

Konsultant za javno zdravlje dr Dragoslav Popović podseća da je u razvoj vakcina protiv kovida u dobroj meri uložen javni novac te da je „legitiman zahtev da industrija vrati nazad ono što je javni sektor u nju uložio“.

Međutim, on dodaje da to samo po sebi nije dovoljno i da ostaje problem nedovoljnih kapaciteta za proizvodnju vakcine

– Šta vredi ako se farmaceutske kuće odreknu svoji prava, ako na primer u Africi vi ne možete da nađete kompaniju koja bi mogla da proizvodi kovid vakcine, kaže Popović, ističući da prilikom proizvodnje vakcina mora da se zadovolje kriterijumi kontrole kvaliteta. On podseća i da nedostatak proizvodnih kapaciteta za vakcine ima svoju predistoriju i da nije od juče.

– Pre 2000-ih, tek 30 odsto svetske populacije bilo je pokriveno rutinskom imunizacijom što nam pokazuje koliko je zapravo manje vakcina proizvođeno i koliko su proizvodni kapaciteti bili ograničeni. Tokom pandemije ptičijeg gripa proizvedeno je tek 800 miliona vakcina. Sada mi već imamo datih deset milijardi doza vakcine protiv kovida, ali kapaciteti i dalje ne odgovaraju potrebama. Pri tome ti proizvodni kapaciteti moraju imati GMP sertifikat (sertifikat dobre proizvodne prakse) što je skupo, retko i jako zahtevno da se dobije, objašnjava Popović.

I stručnjaci iz Zavoda za intelektualnu svojinu sa kojima je Danas razgovarao objašnjavaju da farmaceutske kompanije često kao argument protiv ukidanja prava na patente navode upravo problem obezbeđenja kvaliteta proizvodnje u manje razvijenim zemljama. Upitani da li je ranije postojao ovakav pritisak javnosti da dođe do odricanja prava na patente, oni podsećaju na devedesete i vreme širenja AIDS.

Tada su izmenjeni određeni međunarodni sporazumi tako da je siromašnijim zemljama, koje nemaju proizvodni kapacitet u oblasti farmaceutske proizvodnje, omogućeno da dođu do lekova. To je učinjeno kroz sistem prinudnih licenci.

– Ovim sistemom se ne obezbeđuje proizvodnja u zemlji sa problemom javnog zdravlja, već se olakšava uvoz potrebnog leka po nižoj ceni od one koja je na redovnom tržištu. Nakon višegodišnjih procedura za izdavanje prinudnih licenci, dozvola za stavljanje u promet i drugih administrativnih obaveza, lekovi za lečenje zaraženih virusom AIDS su postali dostupniji prvo u najsiromašnijim zemljama Afrike, zatim Indoneziji i drugim zemljama u kojima je ova bolest veoma raširena, navode iz Zavoda.

U slučaju kovid vakcina oni kažu da bi možda upravo put prinudnih licenci bio dobar, ali ni on nije bez svojih zamki.

– Tokom 80-ih godina prošlog veka, u SAD je za određene lekove izdato oko 40 prinudnih licenci. Pokazalo se da su kompanije za čije patente su izdavane prinudne licence vremenom prestale da ulažu u istraživanje i razvoj, objašnjavaju iz Zavoda. Oni podsećaju i da farmaceutske kuće često ističu da bi ukidanje prava na „patente umanjilo motivaciju za inovacione aktivnosti u polju farmacije, što bi, navodno, dovelo do usporavanja razvoja novih i poboljšanih terapija“.

Dragoslav Popović takođe navodi da „iako jeste cilj da se svi proizvode omasove i da se svima smanji cena, da bi bili što dostupniji, mora da se shvati da nauka i razvoj puno koštaju“.

– Ako nema ulaganja, nećemo imati ni lekove. A ulaganja u nauku, bar pre pandemije, većim delom je dolazilo iz privatnog sektora, dodaje on.

RNK tehnologija je opšte dobro

Dragoslav Popović ističe i da treba razdvojiti kovid 19 vakcine, od RNK tehnologije na kojoj su bazirane, odnosno da bi bio problem ako bi neko privatizovao prava na razvoj vakcina baziranih na RNK modelu. „Akcije Fajzera i Moderne porasle su drastično, ali ne samo zbog cene vakcine već i zato što su primenili u praksi novu tehnologiju koja otvara ogromne mogućnosti za razvoj vakcina protiv nekih drugih bolesti. Prava na tu tehnologiju moraju da ostanu vlasništvo čovečanstva, da bismo išli napred“, navodi Popović.

Fajzer prihodovao 81 milijardu dolara

Inicijativu za odricanje prava na patente do sada je podržalo na desetine zemalja uključujući i Ameriku. Ovoj inicijativi se ipak protive i države poput Velike Britanije ili Nemačke. Dok se čeka eventualni dogovor članica STO, ove nedelje javnost je saznala da je u 2021. godine Fajzer imao prihod od 81 milijarde dolara, kao i da je prodaja kovid 19 vakcina donela 37 milijardi, što ovo cepivo verovatno čini najunosnijim proizvodom ikada.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari