Jugonostalgičari slavili Praznik rada u Subotici uz taktove nekadašnje himne "Hej Sloveni" 1Praznik rada u Mini Jugoslaviji, foto: J. Patarčić

Jugonostalgičari okupili su se i ove godine na svom omiljenom mestu, parku 4. Mini Jugoslavije u Subotici, da bi proslavili Praznik rada. Baš kao u nekadašnjoj im državi.

Red parkiranih automobila niz ulicu dovoljno je govorio o tome koliko su svi koji i danas pamte Jugoslaviju, a sebe smatraju Jugoslovenima, čekali da se nakon dve godine ponovo sretnu na ovom mestu.

“Srećan vam 1. maj!”, čestitali su jedni drugima. Ta rečenica bila je ujedno pozdrav, ali i otpozdrav.

“To je bio naš praznik u socijalističkoj Jugoslaviji. Tamo je radnik slavio što je bio vlasnik kapitala, koji je donosio odluku šta da radi sa njim. Živeli smo kao bubreg u loju”, kaže Blaško Gabrić, počasni predsednik 4. Mini Jugoslavije.

Jugonostalgičari slavili Praznik rada u Subotici uz taktove nekadašnje himne "Hej Sloveni" 2
Foto: J. Patarčić

Upravo je on osnovao ovaj specifičan park još 2003. godine na svom porodičnom gazdinstvu u Subotici ne bi li tako sačuvao sećanje na Jugoslaviju, vrednosti na kojima je počivala, ali i na običnog radnog čoveka koji je od svog posla mogao normalno da živi.

“To je bila najlepša zemlja na svetu”, jasan je Blaško Gabrić.

Od tada se ovde svakog 2. maja slavi Međunarodni praznik rada, baš onako kako se slavio u nekadašnjoj državi.

Opšte narodno veselje pod nazivom “Od Vardara pa do Triglava” otvorila je himna “Hej Sloveni”, koja je probudila posebne emocije kod prisutnih. Uspravne kičme, svi su u glas pevali, dok su pojedini razvili i zastave Jugoslavije da se na vetru vijore.

Jugonostalgičari slavili Praznik rada u Subotici uz taktove nekadašnje himne "Hej Sloveni" 3
Foto: J. Patarčić

Ništa manje emotivno nije bilo ni kada se zapevala “Živela Jugoslavija” i druge pesme koje su ih vraćale u, kako i sami kažu, “neka bolja i srećnija vremena”.

I dok se na centralnoj bini odvijao kulturno-umetnički program koji je „oslikavao“ narode i narodnosti nekadašnje Jugoslavije, u drugom delu parka odigravale su se sportske aktivnosti.

Učesnici svih uzrasta odmeravali su snage u šahu, na prostranoj poljani igrao se fudbal, a mališani su učestvovali u “potrazi za blagom”.

“To je u Jugoslaviji bio jedan od najvećih praznika koji je na pravi način davao dobar osećaj svim radnicima i svima koji su tada gradili Jugoslaviju. To su bile uvek najveće fešte za 1. maj i kada dođe Nova godina. U kalendaru se uvek gledalo kog dana u nedelji pada 1. maj”, objašnjava Goran Gabrić, predsednik 4. Mini Jugoslavije.

 

A, da radnici i problemi sa kojima se suočavaju nisu zaboravljeni, ukazali su predstavnici udruženja “Centar Tito” i “Solidarnost” iz Subotice, koji su razvili svoje transparente odmah na ulazu u park, ne bi li na taj način podsetili da su radnici i dalje u centru pažnje ovog praznika.

“Vole da kažu, skupili se jugonostalgičari. Neka kažu tako, ali bih ja voleo da kažem da to nije prošlost, već naša sadašnjost i naša budućnost. Život zajedno je naša sadašnjost i budućnost”, ističe Mikloš Olajoš Nađ, predsednik udruženja “Solidarnost”.

Da je zaista tako, jasno se vidi u ovom parku, gde su se uz Subotičane, obreli iz ljudi koji su doputovali iz Beograda, Kostolca, Plandišta, Bačkog Gračaca, Banjaluke, Sarajeva i okoline Rijeke kako bi u zajedništvu proslavili ovaj praznik.

“Mi namerno kažemo Jugosloveni, ne jugonostaligičari, zato što oni kažu za sebe da nikada nisu prestali da budu Jugosloveni. Dolaze iz svih krajeva nekadašnje države, često organizovanim prevozom, ponekad i pojedinačno. Po izrazu na njihovim licima vidi se da im sve ovo puno znači. Da se tu sretnu sa ljudima sa kojima mogu da podele svoje emocije, uspomene i sećanja na te dane kada su svi živeli u jednoj zajedničkoj državi”, zaključuje Goran Gabrić.

Vojnički pasulj

Ni ove godine nije izostao tradicionalan ručak, odnosno goveđi gulaš i vojnički pasulj koji su se kuvali u velikim kotlovima i kupovali uz bonove po sindikalnim cenama.

“Vojnički pasulj se tradicionalno vezuje za Jugoslovensku narodnu armiju (JNA), kroz koju su svi mladići prolazili u to vreme. To je ostalo upamćeno kao jedno jelo koje je jednostavno za pripremiti i nema skupe sastojke, a vrlo je kalorično i daje dovoljno snage kada se priprema na pravi način, pogotovo u većim količinama, jer onda dobije specifičan ukus”, kaže Goran Gabrić.

Crveni pasoš

Svi posetioci 4. Mini Jugoslavije imaju jedinstvenu mogućnost da dobiju čuveni “crveni pasoš”. Reč je o personalizovanom suveniru koji sadrži zanimljive informacije o istorijatu Jugoslavije i 4. Mini Jugoslavije, a istovremeno predstavlja i člansku kartu ovog udruženja uz koju im sleduju određene pogodnosti.

“Svakako jedna od najpoznatijih stvari koje sećaju na Jugoslaviju jeste čuveni ‘crveni pasoš’. Trudili smo se da bude isti takav, da bude iste boje i da, iako nema pravnu mogućnost da sa njim možete da prelazite granicu, možete da imate dobar osećaj i da se krećete noseći ga  unutar naše Mini Jugoslavije”, poručuje Goran Gabrić.

Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari