Koliko nam je preventivna medicina dostupna i razvijena i da li je naša lična odgovornost važna? 1foto Aleksandar Roknić

Da li da vakcinišem dete? Kako da se zaštitim od raka? Kada prekomerna težina postaje zdravstveni problem? Da li je sve u redu sa mojim srcem? Da li da posetim ginekologa iako nemam nikakvih simptoma? Suočavam se sa napadima panike i anksioznosti ali, ne znam kome da se obratim za pomoć?

Na ova i mnoga druga pitanja koja zanimaju građane Srbije, najbolji odgovor se dobija kod odabranog lekara opšte prakse. Naime, upravo ova kategorija medicinskih radnika ima ulogu da kroz redovne preglede, skrininge, vakcinacije i savetovanje o načinu života, identifikuje buduće zdravstvene probleme pacijenta i predlože plan reagovanja. I to pre nego što se potencijalne smetnje razviju u ozbiljnija stanja.

Itekako istinita fraza „bolje sprečiti nego lečiti“ pripisuje se Dezideriju Erazmu, holandskom filozofu i teologu iz 16. veka. Princip koji je ovaj izraz veoma brzo popularizovao u zdravstvenoj zaštiti, naglašava važnost da se fokus u medicini usmeri na proaktivne mere za sprečavanje bolesti i zdravstvenih problema. Preventiva je grana medicine koja se bavi ranim identifikovanjem potencijalnih zdravstvenih rizika kroz kliničku i laboratorijsku dijagnostiku. Na osnovu nje, zdravstveni radnici su u mogućnosti da intervenišu na vreme i obezbede personalizovane preventivne mere, kao i prilagođavanje načina života za bolje zdravstvene ishode.

Za kreiranje plana i strategije preventivne medicine jedne zemlje, važno je u obzir uzeti takozvane determinante zdravlja. Šta one tačno podrazumevaju?

U pitanju su brojni faktori koji obuhvataju genetske, socijalno-demografske, ekološke i bihejvioralne elemente. Na genetske i socijalno-demografske karakteristike praktično je nemoguće ili prilično teško uticati, te se fokus okreće ka onim ekološkim i bihejvioralnim. Prve se tiču kvaliteta vode, vazduha, karaktera radne sredine i drugo, dok se bihejvioralne tiču ponašanja i stila života. Kako bi se izbeglo da prve dve determinante, genetika i socijalno-demografska karakteristika, negativno utiču na zdravlje, preporučuju se redovni sistematski ali, i specijalizovani pregledi. Što se tiče stila života, sve je prisutniji trend da lekar opšte prakse obavlja razgovor sa pacijentom na tu temu. U obzir se uzima starosna dob, pol, ishrana, aktivnost, sklonost ka duvanu, alkoholu ili opojnim supstancama. Zaključak o daljem toku nege zdravlja donosi se na osnovu pacijentovih odgovora i njegove motivacije, volje i mogućnosti da štetne navike u svom životu promeni i tako pozitivno utiče na svoje zdravlje. Upravo iz tog razloga, veoma je bitno da svi građani razviju konstruktivan odnos sa svojim odabranim lekarom (ili roditelji sa pedijatrom kada je dete u pitanju), koji će biti upoznat sa njihovom celokupnom slikom zdravlja, kako bi ponudio konkretna i konstruktivna rešenja. Mnogi stručnjaci složni su da najveća efikasnost leži upravo u bihejvioralnim karakteristikama. Kada osoba neguje zdraviji stil života to se reflektuje i na njeno zdravstveno stanje.

A kakve su zdravstvene navike građana Srbije, dece, žena i muškaraca i zašto preventivna medicina kod nas beleži slabije rezultate, odnosno manji broj realizovanih preventivnih pregleda nego u svetu?

Svaka osma žena suočava se sa dijagnozom karcinoma dojke

Iako je često, glasno i jasno komunicirano da preventiva ne samo spasava živote, već i smanjuje finansijski teret povezan sa lečenjem uznapredovalih i hroničnih bolesti, građani Srbije kao da pokazuju određenu dozu skepse prema redovnim zdravstvenim pregledima. Primera radi, u decembru 2023. godine, sprovedena je analiza o svrsishodnosti Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke. Prema podacima koji stižu iz Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“, rak dojke najčešći maligni tumor i vodeći uzrok smrti od malignih bolesti kod žena u našoj zemlji, gde se dijagnoza raka dojke postavi kod približno 4.400 žena. Kako bi smanjila negativnu statistiku, Vlada Republike Srbije 2013. godine osnovala je Nacionalni program ranog otkrivanja karcinoma dojke, čiji je osnovni cilj otkrivanje raka dojke u ranom stadijumu, smanjenje smrtnosti, poboljšanje kvaliteta života obolelih žena i, na kraju krajeva, smanjenje troškova lečenja od ove bolesti i daljih komplikacija. U prilog ovim naporima ide i činjenica da se približno dve trećine faktora rizika odgovornih za nastanak raka dovodi u vezu sa načinom života, što znači da ih je moguće menjati ili potpuno eliminisati. Ipak, brojke se ne smanjuju i danas se čak svaka osma žena može suočiti sa dijagnozom karcinoma dojke. Dakle, šta je rešenje? Pre svega, to je empatičan i informativni razgovor lekara opšte prakse sa pacijentkinjama, i sa druge strane, njihovo odgovorno ponašanje prema svom zdravlju. Iz Batuta poručuju da je potrebno dodatno ulagati u rano otkrivanje bolesti, jer napredak medicine i tehnologija mogu mnogo doprineti krajnjem ishodu, a to je produžetak životnog veka. Očekivani životni vek žene je 78 godina. Posle 60. i 65. godine javljaju određene hronične bolesti, dok se maligne bolesti, a posebno rak dojke, javlja u dobi između pedesete i sedamdesete. Baš iz tog razloga, pregledi za rano otkrivanje raka dojke se u tom periodu najintenzivnije preporučuju.

Ipak, nedovoljno razvijena svest žena u Srbiji o potrebi, ili bolje-rečeno neophodnosti učestvovanja u organizovanom skriningu, jedan je od faktora koji je uticao na nedovoljnu uspešnost sprovođenja ovog programa. Doduše, istom analizom utvrđeno je da nisu obezbeđeni planirani kapaciteti za sprovođenje Nacionalnog programa ranog otkrivanja karcinoma dojke koji bi omogućili željeni obuhvat od 75% ciljne populacije žena u Republici Srbiji. Veliki problem predstavlja nedostatak kadra kao i opreme potrebne za efikasno i efektivno sprovođenje skrininga i uključivanje novih zdravstvenih ustanova.

Nameće se zaključak da je najbolja strategija za postizanje punog zamaha preventivne medicine saradnja između stanovništva, medicinskih radnika i države. Informisanje građana o dostupnim preventivnim pregledima prva je stavka na koju se naše društvo u ovom trenutku mora fokusirati. Prvenstveno zbog činjenice da je u čak 90% karcinom dojke izlečiv ukoliko se otkrije na vreme!

Pored raka dojke, i rak grlića materice značajan je zdravstveni problem kod žena. U pitanju je četvrti najčešći oblik raka kod žena u svetu, a godišnje od njega umre oko 300.000 pacijentkinja. Kada se rano dijagnostikuje, ovaj rak se uspešno pobeđuje.

Naravno, i kod raka grlića materice prevencija se oslanja na redovne preventivne preglede poput Papa i HPV testova, kao i vakcina protiv HPV koja štiti od devet različitih tipova tog virusa, među kojima su dva tipa koja su uzročnici gotovo svih kancera grlića materice. Pored toga, HP virus izaziva i većinu slučajeva raka debelog creva a mogu dovesti do oboljenja genitalija, glave i vrata. Kliničke studije pokazuju da vakcina štiti od zaraze HPV virusom najmanje deset godina! Idealno je da se vakcinišu i dečaci i devojčice u dobi pre nego što su imali priliku da stupe u kontakt sa virusom.

Preventivna zdravstvena zaštita žena veliku važnost polaže i na skrining za osteoporozu i menopauzu. Skeniranje gustine kostiju pomažu u proceni zdravlja kostiju i identifikaciji rizika od preloma. Rano otkrivanje pruža mogućnost sprovođenja preventivne mere, poput modifikacije životnog stila, intervencije u ishrani i prepisivanje odgovarajućih lekova, smanjujući tako rizik od potencijalnih preloma.

Skrining u menopauzi takođe je važan deo preventivne zdravstvene zaštite žena. Procena nivoa hormona služi kao smernica za lečenje i rešavanja neprijatnih simptoma menopauze. Potencijalna hormonskih neravnoteža ili drugi zdravstveni problemi povezani sa menopauzom, na ovaj način se detektuju i tim zdravstveim smetnjama se prilazi kroz pravovremenu intervenciju i planove lečenja prilagođene svakoj pacijentkinji, što znatno unapređuje opšte zdravlje žena i njihovu dobrobit.

Uz preventivnu negu fizičkog zdravlja, nikako ne smemo zanemariti ni psihu. Ključ borbe sa simptomima anksioznosti i depresije leži u otvorenom razgovoru i podršci, kako od zdravstvenih radnika, tako i od partnera i porodice. Kako bi se ženama olakšao postojeći emocionalni, ali i teret svakodnevne životne logistike, na raspolaganju su brojne ustanove koje se bave izazovima mentalnog zdravlja. Ipak, ono što koči preventivu kod mentalnog zdravlja je naš mentalitet gde je odlazak kod stručnjaka za pitanja mentalnog zdravlja – donekle tabu. Zato je važno informisati se i podržati svaku osobu iz našeg okruženja koja se bori sa ovim izazovima.

Prevencija bolesti kod dece

Izlišno je akcentovati koliko je preventivna medicina kod dece važna u promovisanju zdravih budućih generacija. Ishrana, vakcinacija i promocija zdravih navika snažni su saveznici koji sprečavaju ozbiljne zdravstvene probleme i obezbeđuju optimalan razvoj deteta. Naravno, i ovde ključnu ulogu igra odabrani pedijatar. Putem redovnih pregleda, vakcinacije, rane identifikacije genetskih poremećaja, smernica za ishranu, razvojnog skrininga, preventivne stomatološke nege i ostalih bezbednosnih mera, roditelji i medicinski radnici obezbeđuju neophodnu podršku i proaktivnu zaštitu zdravlja naše dece.

Vakcine štite decu od ozbiljnih bolesti i imaju ključnu ulogu u smanjenju smrtnosti i očuvanju zdravlja dece. Nažalost, iako vakcine danas štite više dece nego ikada, a određene bolesti su donekle iskorenile, veliki problem predstavljaju nedovoljno informisana mišljenja pojedinaca, pa čak i većih grupa građana koji se vode predrasudama bez pokrića. Ovde je jedino rešenje verovati svom pedijatru kao stručnom licu i voditi se savetima koji se dobijaju isključivo u zdravstvenim ustanovama.

Nezanemarljiv udeo u preventivi pripada identifikaciji genetskih poremećaja kod dece, kao i klinička i laboratorijska dijagnostika. Genetsko testiranje i skrining omogućavaju rano otkrivanje potencijalnih naslednih stanja i, na taj način, pravovremenu reakciju, intervenciju i personalizovan plan lečenja za određene nasledne bolesti ili stanja.

Preventivna medicina veoma je važna i kod pitanja koja se tiču mentalnog zdravlja dece i mladih. Identifikacijom i rešavanjem ranih znakova emocionalnih i bihejvioralnih smetnji zdrava je osnova za promovisanje zdravog socio-emocionalnog razvoja. Pregled kod dečjeg psihologa ili psihijatra, njihovim uslugama savetovanja i sistemima podrške – pomaže se prilikom rešavanja izazova psihičkog stanja dece i održavanja njihove emocionalne ravnoteže.

Muškarci i preventiva u Srbiji

Kao i kod ostalih grupa, i kod muškaraca je od izuzetne važnosti uredan odlazak na redovne i preventivne zdravstvene preglede. S tim da se preventivni pregledi planiraju u odnosu na procenu odabranog lekara opšte prakse. Procenom opšteg zdravlja prate se vitalni znaci i sprovode se skrining pregledi za stanja kao što su povišeni krvni pritisak, povišeni nivo holesterola ili dijabetes.

Rak prostate ozbiljan je zdravstveni problem i u pitanju je drugi najčešći tip raka kod muškaraca i četvrti najčešće dijagnostikovan rak u svetu. Testovi za prostato-specifični antigen (PSA), u kombinaciji sa rektalnim pregledima, ključni su u identifikaciji bilo kakvih abnormalnosti ili indikacija raka prostate. Rana dijagnoza umnogome povećava šanse za uspešno lečenje i poboljšava ukupne ishode.

Rak debelog creva još jedan je zdravstveni problem koji pogađa muškarce, ali i žene. Najčešći metod skrininga je kolonoskopija – zlatni standard za skrining kolorektalnog karcinoma – dok druge opcije uključuju neinvazivne testove fekalne okultne krvi (FOBT) ili sigmoidoskopiju (pregled unutrašnjosti donjeg, odnosno sigmoidnog debelog creva i rektuma). Prilikom kolonoskopije, sve abnormalne izrasline ili polipi mogu se ukloniti, smanjujući tako rizik od razvoja kolorektalnog karcinoma. FOBT je neinvazivni test koji otkriva prisustvo krvi u stolici, što može biti rani pokazatelj kolorektalnog karcinoma. Sigmoidoskopija uključuje pregled donjeg dela debelog creva i rektuma na abnormalnosti.

Kada je vreme za pregled? Stručnjaci upozoravaju da bi čak i osobe sa prosečnim rizikom trebalo da započnu redovne skrininge od 50. godine pa nadalje. Sa druge strane, osobe sa porodičnom polipozom debelog creva ili drugim faktorima rizika, trebalo bi da započnu sa prevencijom ranije, kao i da se podvrgnu češćim pregledima.

Još jedan rak je veliki bauk za muškarce. U pitanju je rak testisa koji najčešće pogađa mlade muškarce. Dobra vest je da je ovaj rak jedan je od maligniteta koji se može lečiti ako se rano otkrije. Nažalost, još uvek ne postoje standardni skrining testovi za rak testisa, ali redovni samopregledi su i više nego preporučljivi bez obzira na podložnost. Zato je potrebno da muškarci budu detaljno i tačno informisani o normalnoj veličini, obliku i konzistencijom svojih testisa, kao i da momentalno reaguju na bilo kakvu promenu ili abnormalnost.

Baš kao kod dece i žena, ni muškarci ne bi smeli da zanemare svoje mentalno zdravlje. Specifični izazovi i prepreke sa kojima se suočavaju, kao i tradicionalno vaspitanje koje se u velikoj meri neguje u našoj zemlji, vrše veliki pritisak na muški rod. Socijalna očekivanja, pritisak da uvek budu snažniji pol, kao i stigmatizacija i predrasude, prepreka su da se veliki broj balkanskih muškaraca otvoreno suoči sa svojim emocionalnim izazovima i potraži pomoć. Zato, kao deo odgovornog društva, krenimo od sebe. Pokrenimo u svom okruženju otvorene i iskrene diskusije o mentalnom zdravlju. Aktivnosti koje pomažu u očuvanju i unapređenju mentalnog zdravlja svih osoba podrazumevaju individualno ili grupno savetovanje, terapiju, edukacije o tehnikama upravljanja stresom, kao i veštine komunikacije.

Kako do bolje preventive?

Nažalost, naš zdravstveni sistem još uvek nije u dovoljnoj meri okrenut ka prevenciji, kao što je to slučaj u svetu u razvijenim zemljama. Prioritet se u Srbiji i dalje dalje uglavnom kuraciji, iako je poslovično bolje sprečiti nego lečiti.

Ipak, svako od nas može doprineti da se ta slika poboljša i približi pozitivnim primerima iz ostatka sveta. Pušenje je ono što nas najviše odvaja od razvijenih evropskih zemalja. Zajedno sa Grčkom, Bugarskom i Hrvatskom, Srbija je zemlja sa najvećom incidencom pušača. Pored toga, iako po statistikama nismo previše gojazni, ishrana u našoj zemlji nije adekvatna. Svega 20,8% stanovnika Srbije je gojazno, i to je malo ispod proseka zemalja EU. Ali, veći problem od prekomerne težine je to što naša ishrana uključuje premalo voća i povrća, a previše se bazira na žitaricama, mesu i mesnim prerađevinama.

Sve u svemu, oblasti gde bismo mogli da unapredimo kolektivno zdravlje je smanjenje broja gojaznih i predgojaznih, i to kroz promenu navika u ishrani i povećanu fizičku aktivnost, kao i smanjenje broja pušača.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.