Kućni prijatelj sa Dudom i Željkom

U konkurenciji timova kao u košnici, grčki stručnjak pokušaće da se afirmiše kao prvi stručnjak, barem u pristojnim razmerama u odnosu na deceniju asistentskog staža u atinskom velikanu. Nakon 13 godina u ulozi pomoćnog trenera Željka Obradovića u Panatinaikosu, Itudis je dobio jedinstvenu priliku od menadžera Turgaja Kataloluka da u Banvitu pokaže koliko je napredovao sarađujući sa kumom, protiv kojeg će u više navrata odmeriti sposobnosti u šampionatu Turske, jer je Obradović preuzeo Fenerbahče.

Itudis je više nego zanimljiva ličnost. Sa svega 19 godina odlučio je da napusti Grčku. Vođen željom da postane uspešan košarkaški trener došao je u Zagreb 1989. godine nameren da završi, u to vreme, najbolju školu za košarkaške trenere na Starom kontinentu. Te godine je reprezentacija Jugoslavije postala prvak Evrope, pobeđujući rivale sa prosečnom razlikom od 25 poena. To je Itudisa i navelo da upravo u Zagrebu, koji je organizovao šampionat, od samog starta uporedo sa studiranjem počne i praktično da se usavršava. Startovao je u mlađim kategorijama zagrebačke Mladosti, a zatim je vrlo brzo dobio priliku da asistira Bošku Božiću u seniorskom timu Zagreba. Prema kasnijim priznanjima, rad sa Božićem puno mu je pomogao, pre svega zato što je mogao da trenira Gorana Sobina. Zanimljivo je da su Obradovića i Itudisa dani delili da 1991. godine zajedno sarađuju u Zagrebu. Naime, Obradović je imao ponudu istoimenog kluba, međutim na nagovor Dragana Kićanovića odlučio je da se penzioniše i započne sa trenerskim radom u Partizanu. Dimitris se sa decenijskim mentorom prvi put „rukovao“ 1993. kada ga je Dušan Ivković, koga je upoznao 1989. u Zagrebu, dok je Duda vodio Jugoslaviju, zamolio da odnese kovertu Obradoviću, s obzirom na to da su obojica bili na jednom turniru u Holandiji. Duda je omogućio Itudisu da se zbliži sa Obradovićem. Vremenom se okumio sa Ivkovićem, dok mu je Obradović krstio ćerku Aleksandru.

Nakon povratka iz Hrvatske, radio je kao asistent u PAOK-u, a oko tri meseca u ulozi prvog trenera predvodio je Branislava Prelevića i Predraga Stojakovića. Posle boravka u Panioniosu, te sudbonosne 1999. godine, radio je u drugoj ligi Grčke kada je u Solunu, na turniru na kojem je igrala reprezentacija SR Jugoslavije, dobio ponudu o kojoj je mogao samo da sanja. Postao je pomoćnik Željka Obradovića u Panatinaikosu, ne sluteći da će za 13 godina izgraditi nerazdvojno prijateljstvo. S obzirom na to da odlično govori srpski jezik, Itudis je Željku olakšao komunikaciju sa igračima, naročito grčkim. Gotovo od samog početka saradnje Dimitris nije imao poziciju klasičnog pomoćnika. Imao je svu slobodu da sam rezonuje tokom utakmica, da usred meča žustro razmeni mišljenja sa Obradovićem. Najvažnije je bilo da na kraju meča dođu do zajedničkog stava. Isticao je da ima najveću platu u odnosu na sve pomoćnike u Evropi, što je dovoljno ilustrovalo njegov položaj i značaj u Panatinaikosu.

Itudis i Obradović su izvan terena razgovarali na srpskom, jeziku na kojem su se i raspravljali, dok su se igračima obraćali na engleskom. Kad god bi se Željko iznervirao u toku meča i mahinalno počeo da maše rukama, Itudis je znao da je u pravu. Takav odnos samo je dokaz da nisu bez razloga postali kumovi, čime se obojica ponose, kao i kumstvom sa Dušanom Ivkovićem.