Na Birodijevoj "crnoj listi" lokalni SNS funkcioneri koji ne žele da onemoguće korupciju 1foto (BETAPHOTO/EMIL VAS/EV)

Iako je usvajanje i realizacija antikoruptivnog mehanizma na lokalnom nivou obaveza predviđena Strategijom a time i Poglavljem 23, ali i neophodan korak za ukupni napredak u evropskim integracijama, čak petina od ukupnog broja opština i gradova u potpunosti je odbila da sarađuje sa Agencijom za borbu protiv korupcije koja nadgleda sprovođenje plana.

Veliki deo ostalih lokalnih samouprava samo je usvojio Antikorupcijski plan, koji je osnovni dokument za ceo mehanizam, dok je tek neznatan deo njih zadovoljio oba zahteva i pored plana formirao i Antikorupcijsko telo, koje ima odlučujuću ulogu u funkcionisanju tog mehanizma.

Prema raspoloživim podacima Agencije za sprečavanje korupcije, od ukupno 145 lokalnih samouprava, njih 29, odnosno petina, nije usvojila Plan niti formirala Telo, dok pet opština i grad Čačak neće čak ni da odgovore na upite Agencije.

Dalje, 107 lokalnih samouprava (67 opština i 10 gradova) odnosno 74 odsto njih, samo je usvojilo lokalne antikorupcijske planove, ali nije formiralo telo koje će ih sprovoditi.

Samo 24 procenta ili 29 opština i gradova ispunilo je oba zahteva. Biro za društvena istraživanja, (BIRODI), koji je taj mehanizam stvorio i kroz projekat sa USAID-om ga primenio i isprobao u gradu Nišu, objavio je zbog toga Crnu listu na kojoj su svi gradonačelnici i predsednici opština koji tu obavezu nisu ispunili.

Zoran Gavrilović iz Birodija smatra da oni time opstruišu borbu protiv korupcije, odnosno rade na tome da očuvaju ambijent u kome će korupcija i dalje biti “neometana”.

– Srbija je je od 2005. godine imala u svojoj Strategiji za borbu protiv korupcije i predviđen taj sistem na lokalnom nivou. Greko, deo Saveta Evrope za borbu protiv korupcije preporučio je svim državama koje su nekada bile socijalističke da naprave ovakav sistem na lokalu, do 2011. Iako je to bila obaveza, na tom polju nije urađeno ništa. Birodi je napravio model koji je probno implementirao u nekoliko gradova uz podršku USAID, a kasnije i sam. Probni model u Nišu je bio vrlo uspešan, pa ga 2013. preuzima država i on ulazi u Strategiju za borbu protiv korupcije, a tako i u Poglavlje 23, kao obavezujuća tačka, navodi Gavrilović i dodaje da je rok za ispunjenje obaveze bio 30. jun 2017, te da je nekoliko puta pomeran, zbog lošeg odziva.

– Zbog toga su neophodne Crne liste, koje ćemo mi da šaljemo redovno međunarodnim organizacijama, kako bi se, uz potporu javnosti, izvršio pritisak na gradonačelnike i predsednike opština koji su direktno odgovorni za (ne)sprovođenje antikorupcijskih planova, dodaje Gavrilović.

Agencija na tri meseca objavljuje podatke o tome, šalje izveštaje nadležnom ministarstvu i dalje delovima EU zaduženim za ocenjivanje napretka Srbije u EU integracijama. Gavrilović podseća da je implementacija antikorupcijskog sustema pomenuta i loše ocenjena u svakom Izveštaju o napretku EU, te da bez njegovog uvođenja nije moguće zatvaranje Poglavlja 23, ali ni dalje napredovanje Srbije ka evropskom putu.

– Uspostavljanje ovog mehanizma znači da mi u svakom gradu i opštini imamo fabriku integriteta, da se u tom telu okupe ljudi koji će doprineti stvaranju ambijenta za borbu protiv korupcije. Doneli smo sve zakone i napravili sve institucije, ali nam fali društveni ambijent. jer su političke stranke zarobile i društvo i državu. Međutim, očito je da većina funkcionera na lokalu to ne želi, smatra Gavrilović.

Problemi koji su se javljali su da su pojedini gradovi i opštine pokušavali da nezavisno formiraju svoja lokalna antikorupcijska tela, i da u njih ubace ljude iz stranke ili organa vlasti. Neki su pokušali da formiraju tela suprotno propisanim pravilima. U NIšu, gde je taj mehanizam prvi zaživeo, on je ukinut, a dvoje ljudi koje je radilo na njegovoj implementaciji je premešteno na druge pozicije.

Međutim, sada predviđeni sistem nudi čvrst mehanizam, preciznu proceduru sa jasnim kriterijumima, pa nije moguće da se u njima nađu članovi stranaka ili zaposleni u lokalnoj samoupravi ili bilo kom poslu koji finansira lokal.

– Primera radi, učitelj ne može da bude član tog tela, jer ga plaća opština, dok profesor može, jer ga finansira republika. Kandidati se prijavljuju na konkurs, bira ih komisija u kojoj samouprava nema većinu, Sve se to meri, boduje i sa rang liste bira pet ili tri najbolja člana. Kada se ovo telo poveže sa Savetom i Agencijom, dobija se velika mreža za sprečavanje korupcije. Mi sada imamo “velikog” borca protiv korupcije Akleksandra Vučića koji navodno ne vidi da mu njegovi gradonačelnici i predsednici opština opstruišu tu borbu, navodi Gavrilović.

On ističe da je veliki procenat lokalnih samouprava koje su usvojile samo plan, dok nisu formirale telo, i to vidi kao pokušaj da se izbegne ceo sistem, “već da može da se kaže da su nešto uradili pa da zatim odugovlače”.

– Problem je bilo i dosta kopiranja planova među opštinama, iz čega se vdi koliko korumpiranih lokalaca ne želi da bude kontrolisano. Jasno je da će ovakav sistem izazvati mnogo otpora. Među onima koji se uopšte nisu odazvali zahtevu, osim Beograda je i Vojvodina, koja nastupa kao jedna teritorija, pa bi trebalo da ima pokrajinska tela za bobu protiv korupcije. Oni su me zvali u pomoć, i lično sam formirao predlog za listu kandidata za članove tela, ta lista stoji dve godine, jer skupština neće da ih imenuje, daje primer Gavrilović.

Na sprovođenju LAP-a radila je i Transparentnost Srbije, među drugim nevladinim ili međunarodnim organizacijama, a u okviru tih aktivnosti direktno je pomagala gradovima i opštinama da napišu i usvoje lokalna dokumenta ali i nađu način za njehovovo sprovođenje.

Kako navodie iz Transparentnosti, iz iskustva na terenu jasno je da postoje brojni razlozi slabog odziva opština i gradova. Sigurno da pojedini lokalni funkcioneri odbijaju tu obavezu jer ne žele da se ta oblast kontroliše, ali su brojni i drugi razlozi. Dok kod nekih izvesno postoji volja da se taj mehanizam uvede u praksu, ali je sporan nedostatak kadra, obimnost materije i sama kompleksnosti sprovođenja napisanog u praksi, jedan od starih i opštih problema je i to što ne postoji sankcija za neizvršavanje ove obaveze, pa je i interesovanje samouprava da se time bave malo.

Nemanja Nenadić iz te organizacije smatra da je ovaj mehanizam prilika opštinama i gradovima da pokažu da žele da urade više od onoga što im je zakonska obaveza, jer iako LAP ulazi u mnoge strateške dokumente, ne postoje sankcije za one koji taj sistem ne implementiraju.

– To pre treba posmatrati kao priliku da se nešto poboljša nego kao još jednu obavezu koja nije ispunjena, jer nažalost imaju lokalne samouprave mnogo većih problema koji su im direktno stavljeni na teret jkroz zakon. Takođe, postoji ponekad i problem očekivanja, na koji način će se dalje stvari dešavati, da li telo koje je zaduženo za praćenje Plana treba da radi pre svega ono što je zapisano u tom dokumentu ili će se baviti i nekim sopstvenim ispitivanjima nepravilnosti, da li će uspostavljati direktne kontakte sa građanima i slično. Tako da je to faza koja najviše zavisi od ljudi koji budu izabrani u to telo i kako će oni razumeti svoj zadatak. A pre svega, koliko će ti ljudi imati iskrenu podršku od lokalnih vlasti. Čini mi se da previše toga zavisi upravo od tih pojedinaca iz vlasti i toga koliko su oni spremni da ulože truda i vremena da bi ovi mehanizmi profunkcionisali. Situacijaje takva da je najuticajniji taj ljudski faktor i da bez nekog pojedinca koji će da povuče, “zalegne” i primi taj posao na sebe, ni jedna od ovih antiklorupcijskih inicijativa ne može u praksi da donese rezultate, smatra Nenadić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari