Neka vrste crne komedije 1

Ticijano Sklavi (1953) veoma je poznat domaćoj publici. Polovinom 1980-ih godina stvorio je Dilana Doga. Nekoliko decenija bio je scenarista i glavni urednik ove strip edicije.

Početkom 1990-ih godina, kad je Dilan Dog bio na vrhuncu popularnosti u Italiji, Sklavi je razrađivao ideju za još jedan serijal – Zardo.

Sklavi je Zarda radio na tri koloseka: hteo je da napravi novelu, film i strip. Na sva tri je uspeo. Nakon što je objavio novelu, snimljen je 1992. i film Crno, u kome jednu od uloga glumi Hugo Prat, tvorac stripa Korto Malteze. Scenario za strip je, međutim, ostao dugo da čeka u nekoj fioci.

Sve dok ga Sklavi nije izvadio 2019. i poslao crtaču Emilijanu Mamukariju (1975), koji ga je pretvorio u strip. Mamukari je takođe od ranije poznat domaćoj javnosti kroz stripove Dilan Dog, Siročad (objavljivao Darkwood), Napoleon, Jan Diks (Čarobna knjiga), Karavan (Phoenix press), i sjajne naslovne strane rebotovane mini-serije Mister No Revolucija (Veseli četvrtak).

Sklavi ne krije da je za ovu priču bio inspirisan filmovima kao što su Blood Simple (prvenac braće Koen iz 1983) ili After Hours (Skorsezeov iz 1985). Za razliku od Dilan Doga, koji na kraju uvek nekako smogne snage da se izbori sa zlom, glavni junaci ovog stripa, potpuno nemoćni da bilo šta preduzmu, nošeni su iz događaja u događaj, iz ubistva u ubistvo, tonući sve dublje u zločin. Žanrovski, Zardo je neka vrste crne komedije.

Album je luksuzno opremljen na velikom formatu i u boji u izdanju Veselog četvrtka, u prevodu Jelene Galebović. Pored 46 velikih strana stripa, tu se nalazi i kompletna novela Crno, kao i Sklavijeva pisma scenaristima i crtačima, ilustracije i odličan esej Dejana Ognjanovića. Ovo je drugi album iz edicije Međuvreme u kojoj Veseli četvrtak štampa manje zapažena, ali kvalitetna dela devete umetnosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari