Svaki sabor podno planine Jelice ujedno je i podsećanje na rodonačelnike jedinstvenog zvuka juga Srbije. Kada je 1991. godine ustanovljeno „Majstorsko pismo“ namenjeno svim dragačevskim majstorima nadahnutog zvuka, među njima su bili Bakija Bakić, Junuz Ismailović, Fejat Sejdić…


Tri godine kasnije taj nesvakidašnji oskar majstorluka primili su Milan Mladenović Nefail Isailović, Demko Ajdinović, Jovica Salimović, Aca Maksutović i Slobodan Salijević. Sledeće godine to su: Jovica Ajredinović i Boban Marković…

– Mene ja Sabor rodio! U stvari, ja se na svakom Saboru ponovo rađam. Verujte, godinu dana živim za Sabor. Iako u Guči nisam rođen, iako ovde ne živim ja sam, zbog Sabora u duši Dragačevac. Doći ću iz mog Vranja uvek u Guču, ne zbog pobede već, zbog ovih divnih ljudi – ostale su zabeležene reči Bakije Bakića, koji je nastupao od trećeg do dvadeset šestog nadmetanja u Guči. Od 1963. do 1981. godine Bakija i njegov orkestar osvojili su ukupno 17 nagrada u različitim kategorijama.

Od žirija ocenjivan kao „trubački autoritet“, Junuz Ismailović prvi put je iz rodnog Prekodolca 1964. nastupio u Guči. Tri puta je osvajao „zlatnu trbu“, a dva puta bio drugi. Počivši Ismailović je 1991. godine uvršten među besmrtnike Guče kada mu je uručeno „Majstorsko pismo“.

– „Mesečina“,“Kalašnjikov“ i sve ostalo što smo svirali bilo je kao da nebo padne na ljude – pričao je novinaru Danasa Osman Salijević koji je sredinom devedesetih poneo svoju trubu na nebo. Malešan, ali rečit, nikako nije odavao tajnu kako tako sa skromnim duvačkim kapacitetima uspeva da nadmaši zahteve instrumenta na kome je svirao.

U njegovom orkestru počela je i blistava karijera Bobana Markovića. Ostale su slike i uspomene na Kan, na to kako je čika Osman „specijalno trubom razgovarao“ sa Šeron Stoun u vreme promocije filma „Podzemlje“ emira Kusturice. Prethodno muzika u filmu „Anđeo čuvar“ Gorana Paskaljevića sa Šabanom Bajramovićem.

A šta tek reći o Fejatu Sejdiću.“Vi ste gospodin među svim trubačima“, govorio sam Fejatu Sejdiću, najvećem gospodinu trube. Uvek je bio u belom odelu. Zvali su ga „Bojnički Sačmo“. Uvek je govorio tiho. „Slava prolazi, a mladi treba da nastave put trube“, govorio je. Klonio se klanova i nameštaljki na bilo kom trubačkom takmičenju.

– Ja ni svadbu neću da sviram ako novcem gušim konkurenciju. Moje ime je znak da treba da budemo majstori zvuka koji diže ljude do nebesa, a pare su tek delić doživljaja – ostale su reči Fejata Sejdića. U Guči je ovaj Bojničanin svirao prvi put na devetom Saboru. On i njegov orkestar osvojili su sedamnaest različitih priznanja. Za majstora trube Fejat Sejdić proglašen je 1991. godine.

Trubači u Bariju

Kada je Crvena Zvezda u Bariju 1991. godine postala prvak Evrope, toga dana na stadionu „Sveti Nikola“ u Bariju, bili su Osman i Slobodan Salijević. Trube su odjekivale kao da su sirene za uzbunu – priseća se Slobodan Salijević tih dana.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari