Osvetnička pornografija za zakon nije krivično delo 1foto EPA-EFE/SEDAT SUNA

U doba društvenih mreža i široko rasprostranjenog korišćenja interneta, takozvana osvetnička pornografija predstavlja dominantan vid nasilja pretežno nad osobama ženskog pola, a naše zakonodavstvo, nažalost, ovo ne prepoznaje kao krivično delo.

Poražavajući je i podatak da je čak devet odsto srednjoškolki doživelo ovu vrstu nasilja, najčešće neovlašćenjim deljenjem njihovih fotografija u sajber prostoru.

Osveta ostavljenog partnera, ucena, pa čak i borba za starateljstvo nad decom, neki su od povoda zbog kog se eksplicitni snimci ili fotografije postavljaju na internet. Nažalost, u javnom mnjenju u takvim slučajevima ponovo preovladava mišljenje da je žrtva kriva (“zašto se snimala?”) a ne osoba koja takve snimke plasira a čime i bukvalno može da uništi nečiji život.

Sanja Pavlović iz Autonomnog ženskog centra ističe za Danas da je tzv. osvetnička pornografija široko rasprostranjena, a o čemu imamo priliku da čujemo u javnom prostoru tek od nedavno (ako se izuzmu ’veliki’ slučajevi sa Severinom i Suzanom Mančić).

Prema njenim rečima, ova vrsta nasilja se i dalje ne doživljava dovoljno ozbiljno i ne vidi se kao ono što zaista jeste – još jedan vid seksualnog nasilja muškaraca prema ženama koji je u današnje vreme, sa rasprostranjenom upotrebom mobilnih telefona i drugih tehnologija, posebno zaživeo.

– Nemamo precizne podatke o tome koliko je ovaj vid nasilja čest kada je reč o ukupnoj populaciji, ali istraživanje koje je Autonomni ženski centar sproveo 2020. godine sa srednjoškolcima i srednjoškolkama pokazuje da je devet odsto devojčica bilo izloženo objavi videa ili fotografije koja je privatno nekome poslata, a osam odsto njih je bilo izloženo seksualnog uceni da će do toga doći – ukazuje naša sagovornica.

Pavlović dodaje da nam tek predstoje ozbiljnija istraživanja o ovom problemu. Ona objašnjava da žene čiji su snimci/fotografije negde objavljeni najčešće osećaju stid, krivicu, izdaju, usamljenost, a sve to bude praćeno povlačenjem u sebe, nesanicom, anksioznošću, poremećajima u ishrani i socijalnim interakcijama. Podseća da su to inače posledice koje najčešće imaju žene koje su preživele i druge vidove seksualnog nasilja.

– U Autonomnom ženskom centru je bilo slučajeva žena koje su se obraćale zbog ovog problema – neke od njih su želele da krivično gone počinioce, ali većina njih je samo imala potrebu da ti snimci budu uklonjeni sa interneta, odnosno konkretnih pornografskih sajtova gde su objavljeni. Važno mi je da napomenem da smo u najvećem broju slučajeve uspele da skinemo snimke sa pornografskih sajtova i da žene koje se nađu u tom problemu mogu da nam se jave za taj vid podrške na SOS telefon 0800-100-007 svakog radnog dana od 10h do 20h (poziv je besplatan) – naglašava Pavlović.

Naša sagovornica poručuje da ukoliko žrtva ovakve vrste nasilja oseti promene u ponašanju, dobro bi bilo da sa nekim porazgovara o tome, a najvažnije je da zna da nije ona kriva – bez obzira na to da li je sama učestvovala u stvaranju tih fotografija/snimaka ili ni ne zna kada i kako su nastali, ona nije kriva za to što se desilo.

Pavlović podvlači da je odgovornost uvek isključivo na onome ko je izdao njeno poverenje i prešao granicu onoga za šta su imali dogovor.

– Delo ’osvetnička pornografija’ kao delo koje je izuzetno rodno obojeno, nažalost ne postoji u našem zakonodavstvu. Ipak, ono što postoji jesu krivična dela Neovlašćeno fotografisanje, Neovlašćeno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka, kao i krivično delo Ucena (koje često ide ’u paketu’ sa ovim delima). S tim u vezi, načelno postoji mogućnost da se počinioci ovog vida nasilja sankcionišu, ali u praksi dolazi do problema kapaciteta i interesovanja institucija za ovaj vid nasilja, do sekundarne viktimizacije preživelih (pitanjima poput „Zašto si se uopšte snimala sa njim?“ i slično), ili do praktičnih prepreka poput prepreke da se ustanovi da je upravo taj počinilac postavio taj video ukoliko je to uradio koristeći tehnologiju kojom krije svoju IP adresu – ukazuje Pavlović.

Advokat Vladimir Terzić je, kako navodi za Danas, nažalost imao iskustva u “pornografskoj osveti”. Branio je ženu koju je u procesu razvoda i borbi za starateljstvo nad detetom, muž optužio da seksualno zlostavlja maloletnog sina, priloživši sudu njene montirane fotografije i snimke. Na sreću, sud je prepoznao o čemu se radi i presudio u korist žrtve.

– Najbizarniji slučaj sam imao kada je suprug snimao potajno suprugu dok je bila sa njihivim maloletnim sinom, gde se zapravo ništa nije dogodilo, ali je veštom montažom prokazao da ona ide gola kroz stan, ili da dete dodoruje majčine grudi… To nije moglo da prođe – ističe naš sagovornik.

Terzić ukazuje da je potrebno da zakonodavac u budućnosti redefiniše stav prema svim krivičnim delima učinjenim u sajber spejsu, pa i ovim, u smislu strožeg kažnjavanja. Za neovlašćeno deljenje fotografija ili snimaka kaazne su inače novčane, ili do dve godine zatvora.

Kazne

Krivični zakonik predviđa da lice koje objavi ili prikaže spis, portret, fotografiju, film ili fonogram ličnog karaktera bez pristanka lica koje je spis sastavilo ili na koga se spis odnosi, i time osetno zadre u lični život tog lica, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dve godine, kao i da ako delo učini službeno lice u vršenju službe, kazniće se zatvorom do tri godine.

Pomoć

Žene koje imaju potrebu da pokrenu institucionalne postupke mogu da se obrate Autonomnom ženskom centru za pravni savet i pomoć na broj telefona 011/2656-178 svakog radnog dana od 10h do 12h, kao i ponedeljkom, utorkom i sredom od 17h do 20h i četvrtkom od 18h do 20h.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari