Mediji u Srbiji suočavaju se sa političkim pritiscima, padom kvaliteta sadržaja, problemima u vezi s finansiranjem glasila, kao i teškoćama sa radom lokalnih i regionalnih medija – ističe za Danas Arne Kenig, predsednik Evropske federacije novinara (EFJ). Prema njegovim rečima, novinari u Srbiji su često neplaćeni, izloženi su napadima i pretnjama, a ubistva novinara se ne rešavaju već godinama.


– Nažalost, Srbija nije jedina u kojoj se beleži ovakvo stanje u medijima, jer još u mnogim zemljama postoje slični problemi. Jedan od osnovnih problema jeste i taj što političke vlasti ne preduzimaju mnogo toga kako bi uklonili sve nedostatke u ovoj oblasti. Političari, naime, ne smatraju da je sloboda govora toliko bitna jer mnogi iz državnih institucija žele da kontrolišu medije i ne vole da budu kritikovani – napominje Kenig, koji je u Beogradu povodom održavanja godišnje skupštine EFJ u Hotelu M u Beogradu.

Poslednjih nekoliko godina u Srbiji je veliki broj novinara ostao bez posla, a u većini medija ne postoje sindikati kroz koje bi se borili za svoja prava. Koliko je bitno postojanje sindikata u medijima, odnosno socijalni dijalog?

– U svakoj oblasti, ne samo u medijima, bitno je da se ljudi organizuju u sindikate kako bi zaštitili svoja prava. Naime, ukoliko nema uslova za socijalni dijalog, postoje lošiji uslovi za zaposlene i lošije poslovanje. Određena istraživanja pokazuju da ukoliko postoji manje problema u društvu, veće su mogućnosti za bolju ekonomiju. Sindikati upravo služe za pronalaženje rešenja za mnoge probleme pri radu.

Trenutno kod nas postoji više od hiljadu registrovanih medija. Mislite li da je to možda previše za državu kao što je Srbija?

– U zemljama u kojima je postojao preveliki broj medija, usled velike konkurencije mnogi su se ugasili. Zapravo, broj medija ne može se komentarisati, jer o tome da li ih je previše ili ne ipak odlučuje tržište. Međutim, kada postoji previše medija problem je u tome što se u takvim okolnostima onda više pažnje obraća na ostvarivanje profita i tržišnu utakmicu, što ujedno dovodi do pada kvaliteta medijskog sadržaja. S druge strane, smatram da je potrebno da postoji veliki broj novinara, kako bi građani mogli da budu informisani u svim mestima i o svim oblastima koje ih zanimaju.

Koliko je značajna uloga lokalnih medija, koji su u Srbiji inače u najtežoj situaciji?

– Lokalni mediji su veoma značajni, jer ukoliko ne bi postojali ne bi se mogli pokrivati lokalne vesti i događaji. Naime, lokalni događaji su svakodnevica ljudi. Publiku zanima da li je u gradu kolaps, da li autobusi voze po redovnim trasama, zašto nešto ne radi, postoji li negde korupcija i slično. To se jedino može sa lokalnim novinarima, koji su na licu mesta i imaju dobre izvore.

Kako rešiti problem netransparentnosti vlasništva u medijima u Srbiji?

– Evidentno je da se inostrani vlasnici medija u Srbiji nisu pokazali kao dobri vlasnici. Najbolje bi bilo pronaći ljude koji žele da rade u javnom interesu, pošto većinu današnjih vlasnika interesuje jedino kako da ostvare profit. Bilo je mnogo primera u SAD i u Velikoj Britaniji gde su mnogi mediji koji su dobro radili i ostvarivali određeni profit zatvarani jer je smatrano da ne zarađuju dovoljno. Novinarstvo i izdavaštvo, međutim, jesu oblasti u kojima ne treba sve da bude u vezi s novcem i o tome treba raspravljati i pronaći zainteresovane koji ne misle da će na taj način zarađivati kao što bi u automobilskoj industriji. Kada se to bude shvatilo, verovatno je da će biti manje problema sa transparentnošću vlasništva.

Prvog dana na Skupštini u Beogradu raspravljali ste i o VAC-u. Možete li nam reći nešto o tome?

– VAC je bio vlasnik medija koji je imao ugovor sa EFJ koji nije ispoštovao, zbog čega je ugovor i raskinut početkom ove godine. VAC, naime, nije omogućio socijalni dijalog koji je obećao. Na osnovu iskustva sa ovom kompanijom, raspravljali smo o tome koje smo lekcije naučili kako bi nam se slični gafovi ne bi ponovili u budućnosti.

Kako ocenjujete rad javnog servisa u Srbiji?

– Javni servis je veoma značajan jer pre svega treba da bude model za sve druge medije kada su u pitanju standardi. Javni servis bi u programima trebalo da pokriva sve oblasti društva – kroz vesti, dokumentarce, zabavu, sport. Što se tiče RTS-a, koliko vidim, on ima veliki kredibilitet što potvrđuje velika gledanost domaćih serija i informativnog programa. Shvatam, ipak, da je RTS pod velikim pritiskom javnosti u Srbiji, posebno imajući u vidu i problem koji postoji sa naplatom pretplate.

Spekulacije o hapšenju Mladića

Možete li da ocenite kako su svetski mediji izveštavali o hapšenju Ratka Mladića?

– Mnogo je spekulacija bilo prilikom izveštavanja medija u svetu o hapšenju Mladića. Boris Tadić je, na primer, jasno rekao pre neki dan da država nije znala gde se nalazio haški optuženik sve dok ga nisu uhapsili. Međutim, ni u jednom mediju koji su se bavili tim spekulacijama nisam uočio da je istican izvor koji to i direktno navodi. Jedan od problema danas je to što novinari proizvode mnogo informacija za kratak period, što nužno vodi ka manje kvalitetnom izveštavanju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari