Porodica Mirkov iz Čente napravila biznis od dva poklonjena praseta mangulice 1Foto: Privatna arhiva

Do pre nekoliko godina, šta su mangulice znali su samo stariji Banaćani. U oborima su bile moderne rase svinja kao što su jorkšir, razni landrasi a autohtonim magulicama pretila je opasnost da nestanu, da završe u zoološkom vrtu ili postanu kućni ljubimci.

Baš tako, kao kućni ljubimci, dva praseta mangulice stigla su na poklon u domaćinstvo Aleksandra i Danijele Mirkov iz Čente. Mirkovi nisu ni sanjali da će im mangulice postati biznis.

– Dobio sam dva praseta mangulice na poklon. To su toliko slatke životinje da su nam bile kućni ljubimci, priča Aleksandar Mirkov, poljoprivredni proizvođač iz Čente. Rasle su i porasle, ali toliko smo ih zavoleli da nismo mogli da ih zakoljemo. Onda sam kupio jednog vepra, i od te dve krmače i vepar nastao je naš današnji čopor, kaže Aleksandar.

Da bi se utovila jedna manuglica koje dostigne i 200 kilograma žive vage, potrebne su dve godine. Mangulice su rasa svinja koja voli da je napolju, pa Mirkovi svoj čopor drže u šumi i na pašnjaku. Svinje su ograđene, čuva ih takozvani električni pastir. Iako su na pašnjaku, mangulice dobijaju i kukuruz, koji Aleksandar proizvodi.

– Meso od mangulice prerađujemo u sve traženije proizvode, priča Aleksandar. Od manuglice pravimo svašta ali najtražnija nam je slanina. Ona čisto bela, debela sa leđa, koju do pre nekoliko godina niko nije hteo ni da pogleda. Pravimo i šunke i kobasice, kaže Aleksandar.

Meso se soli, drži u salamuri a onda suši.

– Sušim na dimu od šljive džanarike. Šljiva da lep miris i lepu crvenu boju, kaže Aleksandar. Ove godine smo preradili 78 manuglica a proizvode prodajemo na manifestacijama ali i od kuće. Supruga je zadužena za marketing, društvene mreže, svako ima svoje zaduženje.“

Aleksandar kaže i da nije mislio da će mu poljoprivreda biti zanimanje a tek o manuglicama nije razmišljao.

– Nasledio sam zemlju i tako je počelo. Prvo sam se bavio čistima ratarenjem, onda su stigle manuglice. Sad planiramo da izgradimo klanicu, da ne zavisimo od drugih. I tako, jedno vuče drugo, pa ko zna gde će nas život dalje odvesti, kaže Aleksandar Mirkov.

Više informacija iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari