Slaviša Radovanović, poznati srpski književnik iz Požarevca objavio je novi roman- Zemunica u Ajdhovenu. Dobitniku Deretine nagrade za najbolji neobjavljeni roman 2006. godine u konkurenciji 157 naslova, inače dugogodišnjem saradniku Braničeva Danas, najnoviji roman objavio je požarevački nedeljnik Rečnaroda .

– Ovim romanom Radovanović širi svoj specifičan pogled na minule ratove kojima se bavio u nekoliko svojih poznatih dela ( „ A,B, Vukovar“, „ Prazne godine“, „ Salašar“, „ Očuh“…) jedinstvenom, do sada u srpskoj književnosti neistraženom tematikom napuštanja Kosova od strane Albanaca 1999. godine, što je prethodilo krupnim događajima poput bombardovanja Jugoslavije od strane NATO pakta, ovaj autor pokazuje vrsno književno umeće i sasvim originalan pristup velikim događajima u istoriji Srbije. Slike masovnog napuštanja Kosova, uzavrelost događanja u logoru Blace, u Makedoniji, nemiri koji proističu iz duše pojedinaca i poprimaju svetske razmere, sagledani iz ugla Holanđanke koja se zatekla u humanitarnoj misiji, menjaju njen lični odnos prema njima. Verovatno jedna od najčudnijih ljubavi u srpskoj književnosti, između Holanđanke i srpskog vojnika, dobrovoljca, zariće se u njenu budućnost, onako kako su se u budućnost Evrope i sveta surovo zaboli događaji na Kosovu. Čitko, briljantno dočarani, teku događaji i osećanja, uporedo sa čitavom životnom filozofijom strica Holanđanke, koji, u dalekom Ajndhovenu, preživljava sve njene stresove, dok oni ne postanu fatalni za njega…

Osam godna posle događanja u logoru Blace i na Kosovu, usamljena, izgubljena u pretraživanjima sopstvene sudbine, Holanđanka rešava da, u Parizu, potreži vojnika koji ju je bio zarobio devedest devete godine, otkrivši samoj sebi da je rob ljubavi prema njemu…

Zemunica u Ajndhovenu potvrđuje većdokazanu spisateljsku vrednost autora. To je jedna divna priča o surovom vremenu i onome što se najmanje očekivalo da će takvo vreme stvoriti – ljubavi, zapisao je urednik i recenzent romana Ilija Dimitrijević. Slaviša Radovanovićrođen je 1951. godine u Prugovu nadomak Požarevca, gde i danas živi. Autor je više zapaženih romana objavljenih u najvećim srpskim izdavačkim kućama- „ A,B, Vukovar“ (SKZ, Beograd, 1992. godine, Edicija Savremenik), „ Prazne godine“ Zavetine, Beograd 1993.), „ Lek za bolesne oči“, Apostrof, Beograd 1995.), „ Salašar“, Apostrof, Zavetine, Beograd, 1996., „A, B Vukovar – Kraj azbuke“, Prosveta, Beograd, 1997.), „Čiča Gorio beogradski“, Narodne knjiga, Beograd 2001.), „Očuh“, Prosveta; Beograd. 2003.), „Legenda o Balzakovom selu, Edicija Braničevo, Požarevac, 2004.), „Francuska kutija šibica“ Dereta, Beograd, 2006.), „Sedmo silovanje“, Dan Graf, Beograd, Libris art studio, Požarevac 2007. godine.

Sa romanima „A, B; Vukovar“ i „Prazne godine“, kritičar Mihajlo Pantić, dve godine za redom, svrstavao je Radovanovića u Novi talas srpske proze, a o njegovim romanima pisali su najugledniji srpski književni kritičari u književnoj periodici i dnevnim listovima. Radovanovićje autor više izvedenih dramskih tekstova i jedne radio drame, na Radio Zagrebu, a roman „Čiča Gorio beogradski“ svrstan je u Antologiju književnosti tranzicije, u Češkoj. Roman „Lek za bolesne oči“ predstavljen je u „Srpskoj književnosti“ u Čikagu, a „Čiča Gorio beogradski“ u „Nezavisnim novinama“ (Toronto, Kanada). Pripovetka „Plavi šljemovi“ (NIN, 1998.) objavljen je u Njujorku, u Antologiji najboljih svetskih antiratnih pripovedaka.

Svoje romane predstavio je u Beogradu, na štandovima SKZ, Prosvete i derete na Sajmu knjiga, u knjižari „Geca Kon“, u KPZ Beograda, u opštini Čukarica, u Đurinoj kući na Skadarliji, u Torontu (Kanada), u Parizu, Požarevcu, Čačku, Kučevu, Donjem Milanovcu…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari