Kakvi problemi čekaju novog ministra prosvete i mogu li zaposleni u obrazovanju da se nadaju boljim danima? 1Foto: Nenad Kovačević

Iako je predsednik Srbije Aleksandar Vučić više puta u poslednjih nekoliko meseci najavljivao da će 2024. biti godina velikih ulaganja u obrazovanje, prosvetni radnici nisu optimisti da srpskoj prosveti slede bolji dani.

Plate ispod proseka Republike, loš status zaposlenih, nedostatak stručnog kadra u školama, nedovoljni kapaciteti u predškolskim ustanovama, neuspešne „reforme“, neadekvatno finansiranje visokog obrazovanja, samo su neki od brojnih problema domaćeg školstva koji se godinama ne rešavaju.

Nemali broj puta obrazovanje jeste pominjano kao prioritet u ekspozeima i predizbornim programima najviših nosilaca vlasti, ali su personalna rešenja kada je reč o ministrima slala jasnu poruku koliko im je zaista stalo do prosvete.

– Poslednji ministar od kojeg smo očekivali kakvu-takvu promenu, imajući u vidu njegovo iskustvo i razumevanje načina na koji funkcionise prosvetni sistem, bio je Mladen Šarčević. Možda je zato razočarenje u efekte njegovog rada bilo veće. S druge strane, dva ministra koja su ga nasledila su bili obični apartčici, bez značajnije veze sa načinom funkcionisanja obrazovnog sistema, pa se od njih ništa posebno nije moglo ni očekivati, s tom razlikom da je ministar Ružić imao više vremena da se upozna sa načinom rada, dok se stiče utisak da je ministarka Đukić Dejanović učionicu često poistovećivala sa ordinacijom, bez realnog uvida u stvarnu situaciju u školama – kaže Aleksandar Markov, predsednik Foruma beogradskih gimnazija.

On ne verujem da će prilikom izbora novog ministra biti bitno drugačije i ne nada se epohalnim promenama jer „poučeni prethodnim iskustvom, teško da možemo očekivati da će se novi ministar zadržati dugo na tom mestu“.

– Verovatno ćemo opet pripasti nekome ko se ne raduje baš mnogo toj funkciji, ali će se na kraju pomiriti sa tim što je dobio – komentariše Markov.

Kakvi problemi čekaju novog ministra prosvete i mogu li zaposleni u obrazovanju da se nadaju boljim danima? 2
foto (BETAPHOTO/DRAGAN GOJIĆ)

Njegova koleginica Ana Dimitrijević kaže da zaposleni u prosveti godinama očekuju iste stvari i da brojnim problemima neko treba temeljno da se pozabavi, ali se to ne događa.

– Nama se samo dodaju obaveze. Imamo ogromnu količinu administracije koje bismo mogli biti delom oslobođeni ako bi se prihvatili predlozi Foruma beogradskih gimnazija da se ukine izvođenje uspeha na polugodištu. Tražili smo elektronske đačke knjižice, elektronske matične knjige gde bi se podaci iz es-dnevnika automatski koristili, umesto da satima upisujemo ocene i proseke na kraju školske godine – navodi Dimitrijević neke od teškoća koje muče zaposlene.

Povećanje plata uvek, kako kaže, uvek stigne „na kašičicu“ ali i tada prosveta „kaska“ za republičkim prosekom.

– Nama se najavi povećanje koje željno čekamo, a onda to bude sedam ili devet odsto ili je izdeljeno na delove, tako da to sve inflacija pojede. Ako je obrazovanje na prvom mestu, zna se šta se i kako radi – ističe sagovornica Danasa.

Podseća i da se sindikat godinama zalaže za smanjenje broja učenika u odeljenju.

– Prosek u gimnaziji je 35 učenika, treba svu tu decu ispitati, na sve obratiti pažnju. Sa smanjenjem broja đaka će morati jednom da se počne, najpre od prvog razreda osnovne i prvog srednje škole. To će zahtevati zapošljavanje većeg broja kolega, verovatno i izgradnju novih škola, ali jednom u to mora da se uđe. I naravno tu su i izborni predmeti koji su veliko opterećenje za učenike. Ne znam nijednu državu u kojoj gimnazijalci imaju 18 predmeta. Učenici su preopterećeni. Ako uvodite nešto to mora biti na uštrb nečeg drugog, ne možete samo dodavati, kao što se i nama dodaje administacija – kaže Dimitrijević.

Smatra da bi bilo lepo da postoji neki specijalni program za strane učenike.

– Imamo mnogo Rusa i jako je teško raditi po ovom programima. Oni ne znaju jezik, a mi se snalazimo kako znamo i umemo. Time takođe neko treba da se pozabavi – navodi Dimitrijević.

Zaposleni u predškolskim ustanovama, članovi Samostalnog sindikata predškolskog vaspitanja i obrazovanja Srbije, od novog ministra očekuju pre svega više zalaganja za tu delatnost.

– Korekcija Uredbe o koeficijentima, kompletna u skladu sa predlogom našeg sindikata je na prvom mestu što se tiče zaposlenih. Godinama nepravedna Uredba ostavlja osećaj gorčine u ustima. I taman kada se krenulo sa mrtve tačke kao grom iz vedra neba tehničko osoblje, koje je masovno napuštalo predškolske ustanove, ponovo je u situaciji da sedam meseci u godini bude na minimalnoj zaradi – navodi Bosiljka Jovanović, predsednica Samostalnog sindikata predškolskog vaspitanja i obrazovanja Srbije.

Ona kaže da posebnu ogorčenost članstva izražava nepravedna preraspodela koeficijenata gde je razlika između osnovne škole i lV stepena stručne spreme svega 300 dinara.

Kakvi problemi čekaju novog ministra prosvete i mogu li zaposleni u obrazovanju da se nadaju boljim danima? 3
foto beoinfo

Nezadovoljstvo pokazuju i visoko obrazovani kadrovi, ne zbog rasta minimalne zarade, već zbog razlike u platama koja je sve manja. Sindikat ne odustaje od borbe za raspon najnižeg i najvišeg koeficijenta od 1:3, ali i od pravednije preraspodele koeficijenata – ističe Jovanović.

Poboljšanje uslova za rad zaposlenih i boravak dece kroz proširenje kapaciteta državnih vrtića čime bi se rasteretile prekobrojne grupe i zaustavila tiha privatizacija, još jedan je od problema koji se godinama unazad ne rešava.

– Prijem u stalni radni odnos je goruća tema. Ako nemaš sigurnost na radnom mestu, ako godinama čekaš to rešenje i ne zasnivaš porodicu na vreme i strepiš ako se desi nešto lepo i čekaš prinovu, a ne znaš hoćeš li moći nazad na posao, ne možeš da podigneš kredit…. I to je jedan od razloga što zaposleni traže radno mesto gde će rešenje na neodređeno dobiti odmah ili za nekoliko meseci – prenosi Jovanović mišljenja svojih koleginica.

Otkako je bivši ministar Mladen Šarčević pokrenuo pitanje nestručnih kadrova u obrazovanju sredinom 2018. godine, u rešavanju tog gorućeg problema se praktično nije odmaklo.

Isto je i sa Platformom Univerziteta u Beogradu za unapređenje statusa nastavničkih studija i očuvanje obrazovnog sistema u Srbiji, koju su sačinili dekani fakulteta koji školuju buduće nastavnike.

– Mi smo predali Ministarstvu prosvete dve platforme, jednu Univerziteta i drugu koju je sačinila grupacija prirodno-matematičkih fakulteta. U njoj smo ponudili školovanje dvopremetnih nastavnika, ali država mora da kaže da li je zainteresovana ili ne. Besmisleno je da akreditujemo programe, a da nemamo stav države da li joj to treba. Mi smo bili proaktivni, ali za sada sem jednog sastanka sa ministarkom u decembru nije bilo značajnijih pomaka – kaže za Danas Goran Roglić, dekan Hemijskog fakulteta u Beogradu.

On podseća da je Slavica Đukić Dejanović obećala da će do kraja njenog mandata biti urađena analiza trenutnog stanja i očekuje da se na narednom sastanku razmotri koja su od ponuđenih rešenja moguća i da se napravi strategija za njihovu realizaciju.

Pitanje finansiranja visokog obrazovanja je druga velika tema kojom se univerzitet bavi već neko vreme, ali ni tu za sada pomaka nema.

– Oformljena je Radna grupa za finansiranje visokog obrazovanja koju čine svi rektori državnih univerziteta, predstavnici finansija, prosvete, nauke i po jedan predstavnik svake grupacije fakulteta. Ta komisija se od aprila, kada je formirana, sastala tri, četiri puta i nisu se makli dalje od početka. Imali smo sastanak s predstavnikom Ministarstva finansija krajem novembra na kome smo dobili neka obećanja o dinamici rešavanja naših problema, ali se još uvek ništa nije dogodilo – kaže Roglić.

On dodaje da je jedan od osnovnih problema to što je cena rada u visokom obrazovanju 15 odsto niža nego u osnovnom i srednjem. Napominje da su zarade na univerzitetima u Srbiji na nivou 50 odsto plate u Crnoj Gori ili 60 odsto plate u Republici Srpskoj.

– Govorim o delu koji finanisra država. I tu imate vrlo interesantnu igranku. Fakultetima koji su bogatiji i koji su to kompenzovali iz sopstvenih sredstava dođe DRI ili budžetska inspekcija i kaže da to nije u skladu sa zakonom, a siromašni fakulteti, poput Hemijskog, nemaju tu mogućnost i isplaćujemo samo ono što dobijemo iz budžeta. Mi na hemiji više ne možemo da zadržimo studente, a da ne govorim o ETF-u i Matematičkom fakultetu, gde onaj ko ode da se bavi programiranjem ima tri, četiri puta veću platu nego što bi mu bila na fakultetu kao asistentu – ističe Roglić.

Drugi problem su materijalni troškovi, pre svega za energente.

– Od 2022. struja je poskupela skoro 100 odsto. Hemijski fakultet je ranije plaćao u proseku 60 do 65 evra za megavat, sada je cena 120 evra, što znači da su nam računi za struju duplo veći, a novac koji se izdvaja za troškove energenata je na nivou 2019. godine. Skoro sav novac koji zaradimo na tržištu odlazi za plaćanje energetskih usluga umesto da ga uložimo u renoviranje zgrade i poboljšanje kvaliteta nastave. Za sada imamo samo obećanja da će to u potpunosti biti pokriveno od strane države – kaže Roglić.

Kakvi problemi čekaju novog ministra prosvete i mogu li zaposleni u obrazovanju da se nadaju boljim danima? 4
foto: Aleksandar Veljković

Upitan o očekivanjima od novog ministra prosvete, odgovara da nije optimista. Podseća da svi prethodni ministri u poslednjih dvadesetak godina nisu imali nikakav uticaj na Ministarstvo finansija, čak i onda kada su, poput Gaše Kneževića, bili prepoznati u univerzitetskoj sredini.

– Mi vodimo prilično tešku borbu, a ukoliko ne bude rezultata zaista mislim da može svašta da se očekuje. Grupacija prirodno-matematičkih fakulteta je u solidinoj meri spremna za štrajk i obustavu rada, jer smo sve bliže dnu. S druge strane, na bogatijim fakultetima je drugačija situacija jer su različiti troškovi. Imate eksperimentalne fakultete gde je velika potrošnja vode i struje, i one koji imaju samo učionice. Školarine i broj samofinansirajućih studenata se takođe razlikuju. Pravni ili Ekonomski godišnje upiše 700 samofinansirajućih studenata, a kod nas na grupaciji ako uspemo jednog ili dva godišnje, to je puna kapa. Razlika je drastična i siromašni fakultetu su na ivici da prežive, a oni drugi mogu da pokrivaju materijalne troškove. Međutim, bez obzira na to stav Senata po ovom pitanju je jedinstven – navodi naš sagovornik.

Saveti budućem ministru

Za budućeg ministra prosvete Aleksandar Markov ima nekoliko saveta:

– Da pronađe način da „pomiri“ nastavnike i učenike, da raznim zabranama, poput zabrane korišćenja mobilnih telefona, ne radi na produbljivanju generacijskog jaza, već na približavanju stavova. Da više sluša nastavnike, a što je još važnije da ih više i bolje čuje i da pojača nadzor nad onima koji su odgovorni za funkcionisanje škola u skladu sa zakonom, a to su direktori – ističe Markov.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari