Šta naši sindikati mogu da nauče iz iskustva hrvatskih prosvetara? 1Foto: nszssh.hr

Srpski sindikati iz štrajka hrvatskih kolega nisu naučili – ništa. To za Danas kaže Dušan Kokot, potpredsednik Nezavisnog sindikata prosvetnih radnika Vojvodine, komentarišući najnovije „akcije“ četiri reprezentativna sindikata, koji ponovo demonstriraju nejedinstvo i „igranje sindikalizmom“.

I dok jedan sindikat najavljuje podsećanje na „polivanje Verbića vodom“, kako se nezvanično u vrhu prosvetne vlasti komentariše štrajk najavljen za 17. mart, iz „suprotnog tabora“ Vladi su isporučeni zahtevi na kojima je trebalo insistirati pre usvajanja budžeta za 2020. godinu.

A šta su naši sindikalni lideri mogli da nauče iz štrajka hrvatskih prosvetara?

– Najpre da samo jedinstven i pripremljen nastup može dati rezultat. Sujete pojedinaca, ma koliko oni sebe smatrali važnim, nanose štetu svim prosvetnim radnicima. Drugo, samo jasan i precizan zahtev, a ne sve što nam padne na pamet, zahtev koji će svi razumeti, može dovesti do rezultata. Treće, ne može se jednim štrajkom, protestom… popraviti sve što ne valja. Zahtevi koji se tiču novca ispostavljaju se pre donošenja budžeta, ili kada postoji prostor za pritisak. Kolege u Hrvatskoj su u štrajk ušle pre donošenja budžeta, a pred predsedničke izbore. Kada su zahtevi legitimni, kada se daju braniti, onda se uz pravilan rad može dobiti i podrška javnosti. Bez nje nema uspeha. Štrajk se gradi, a ne proglašava – poručuje Kokot.

Prosvetna javnost u Srbiji pažljivo je pratila dvomesečni štrajk hrvatskih prosvetara, a ključno pitanje u brojnim komentarima na društvenim mrežama bilo je kako su postigli toliko jedinstvo. U štrajku je učestvovalo čak 90 odsto zaposlenih.

Predsednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske Branimir Mihalinec za Danas sumira tok i rezultate najvećeg štrajka prosvetnih radnika u toj državi.

Štrajk su organizirali i vodili Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikat hrvatskih učitelja – dva reprezentativna sindikata koji okupljaju oko 60 odsto zaposlenih u osnovnom i srednjem obrazovanju.

– Za uspjeh najdužeg i najjačeg štrajka, koji je rezultirao i najvećim povećanjem plaća u obrazovanju trebalo se složiti više faktora. Kao prvo, postavljen cilj o povećanju koeficijenta za 6,11 odsto je bio u potpunosti argumentiran i ostvariv. Zahtjev za povećanjem plaća odnosio se na sve zaposlene. Od 1. rujna 2019. počela je kurikularna reforma za koju smo tražili da mora početi i s reformom plaća zaposlenih. Argumente sindikata u potpunosti je prihvatila ministrica obrazovanja – objašnjava Mihalinec.

U prvoj fazi je organizovan cirkularni štrajk, i to prvi put u Hrvatskoj.

– Cirkularni štrajk provodio se u ciklusima: prvi dan frontalno štrajka cijela Hrvatska, a ostale dane svakog dana u štrajku je nekoliko županija prema odlukama štrajkaškog odbora. Na taj način radili smo kontinuirani pritisak, a istovremeno čuvali energiju štrajkaša. Time smo i smanjili štetu krajnjim korisnicima učenicima i roditeljima. U jednom ciklusu od osam dana svatko je zapravo bio u štrajku tek dva dana. Takav oblik štrajka pomogao je da smo dobili i veliku podršku roditelja i cjelokupne hrvatske javnosti. Na taj način uspjeli smo dobiti podršku nečlanova sindikata koji su se u velikom broju priključili štrajku. Tijekom tri ciklusa cirkularnog štrajka uspjeli smo do kraja senzibilizirati i ohrabriti sve zaposlene da ustraju u štrajku. Svakog dana je sudjelovanje u štrajku bilo gotovo 90 odsto – kaže naš sagovornik.

Nakon tri ciklusa štrajka pritisak je pojačan i poslednjih 10 dana se štrajkovalo frontalno u celoj Hrvatskoj. I tu je odziv bio gotovo 90 odsto, uprkos pretnjama da štrajk neće biti plaćen. Održana su i tri protesta ispred Vlade, a u poslednjem, na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, bilo je čak 40.000 učesnika.

Sindikati su se tokom pregovora izborili za sve zahteve, uz samo jedan kompromis, a to je dinamika postizanja cilja. Sindikati su tražili povećanje koeficijenata složenosti poslova za 6,11 odsto u dva koraka tokom 2020, a uspeli su to isto postići u tri.

– Ostvarili smo povećanje plaće za sve zaposlenike u osnovnom i srednjem školstvu. Uz to štrajkom smo postigli i uvećanje osnovice za plaće za sve javne službe za 6,12 odsto. Tako će svi zaposleni u osnovnom i srednjem školstvu imati povećanje plaća od 12,23 odsto tijekom 13 mjeseci. Uspjeli smo postići i da dani provedeni u štrajku budu plaćeni. Prvi rezultati vidjeli su se već na plaći u siječnju 2020. koja je povećana za prvih tri odsto – ističe Mihalinec.

A sa kakvim zahtevom treba da nastupe srpski sindikati? Dušan Kokot kaže da je, u situaciji kada je trećina zaposlenih u obrazovanju ispod minimalca i kada se korekcijom obesmišljava celokupna Uredba o koeficijentima, jedini logičan zahtev korekcija Uredbe.

– Zahtev treba da bude brisanje korekcije, odnosno da za najjednostavniji rad pripada bar minimalna zarada, a zatim pregovarati o rasponima koeficijenata, spram složenosti posla, stručne spreme… naročito u situaciji kada čuveni platni razredi neće skoro zaživeti. Ovdašnje sindikalne centrale prave fasadni sindikalizam. Naime, zahtevom kako su ga tri sindikata ispostavila nadležnim državnim organima, treba korigovati samo najniže koeficijente, a nastavnike sa VI i VII stepenom treba čuvati na postojećim. To znači da sindikati smatraju da su plate zaposlenih dovoljne, pa se onda postavlja pitanje šta žele. Da svi zaposleni u sistemu obrazovanja, od tetkice do direktora ustanove rade za isti novac? Da se uvede uravnilovka? U čijem je to interesu? Odredbe PKU se brane pre usvajanja budžeta, a sada tražiti novogodišnju nagradu je igranje sindikalizmom – ocenjuje Kokot.

On smatra da organizovanje jednodnevnih štrajkova i protesta, što predlaže četvrti sindikat, bez ikakve šanse za uspeh, takođe ne služi ničemu, osim fingiranju sindikalne borbe.

– Nikada posle štrajka nisu urađene analize, nikada nismo sagledali gde smo i sami grešili. Ne može za sve uvek biti kriva „druga strana“. Rezultati će biti taman kakve smo zaslužili – kaže Kokot.

Podrška medija

Branimir Mihalinec dodaje da su veliku ulogu imali mediji, kao i društvene nastavničke mreže, na kojima su se nastavnici i svi zaposlenici međusobno hrabrili i podržavali.

– Uspjeli smo jer nismo bili spremni popuštati u zahtjevima i jer smo dobro osmislili i vodili štrajk. Naravno i predizborna godina, kao i izbori za predsjednika Republike Hrvatske su nam išli u prilog – ističe naš sagovornik.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari