"Ubijeni samo zato što su Srbi": "Oluja", sudske činjenice o žrtvama (avgust-septembar 1995) 1Komemoracija u selu Deringaj, opština Gračac, kod pravoslavne crkve Uspenja Presvete Bogorodice Foto: BETAPHOTO/HINA/Zvonko KUCELIN

Povodom godišnjice vojno policijske operacije „Oluja“, REKOM mreža pomirenja, Fond za humanitarno pravo, Documenta i Inicijativa mladih za ljudska prava Hrvatska, podsećaju na sudski utvrđene činjenice o zločinima, čiji svi počinioci još uvek nisu kažnjeni.

Županijski sud u Splitu je utvrdio, a Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je utvrđeno da je 11. kolovoza 1995. godine u poslijepodnevnim satima u mjestu Prokljan, opt. Božo Bačelić kao zapovjednik voda zapovjedio ročnicima Anti Mamiću, Luki Vuki i Jurici Ravliću da se zajedno s njim odvezu vozilom „Renault 4“ do mjesta Prokljan, u koje su došli prije ostalih pripadnika 113. šibenske brigade HV-a.

Došavši ispred kuće obitelji Damjanić, ondje su zatekli Nikolu i Milicu. Zapovjednik Bačelić je Jurici Ravliću naložio da puca u njih, no on je zapucao u zid kuće, a ne u oštećenike. Ravlić je potom začuo iza svojih leđa rafal koji je pokosio starce. Iza njega se nalazio Božo Bačelić pa je sud zaključio da je upravo on pucao u Damjaniće.

Ante Mamić je u tom trenutku izašao iz kuće Damjanićevih, koju je pretraživao, a Luka Vuko se u tom trenutku nalazio u automobilu, jer se „zapetljao oko puške“ prilikom izlaska.

Potom su ova trojica okrivljenika na mrtva tijela Damjanićevih naslagali daske, gume, grane i ribarske mreže i zapalili ih. Sud je također utvrdio da je Božo Bačelić, kao zapovjednik voda izviđačke satnije 113. šibenske brigade HV-a, krenuo u akciju pretraživanja oslobođenog područja, u koju je pozvao ročnike Mamića i Ravlića.

Nakon što je u zaseoku Mandići pronašao Vuka Mandića, pripadnika vojske tzv. RSK, koji mu je predao pušku i predao se, odvezao ga je vozilom „Zastava 101“, u kojemu su bili i Mamić i Ravlić, do napuštene kuće na području Varivoda, koja se nalazila na cesti Đevrske-Kistanje, izveli ga iz vozila, Bačelić ga je postavio uza zid kuće i usmrtio hicima iz automatskog oružja. Vrhovni sud je povisio kaznu okrivljeniku na 7 godina zatvora.

Izvor: Presuda Županijskog suda u Splitu

Stevo Vujnović ubijen je neutvrđenog dana između početka avgusta i 22. avgusta u Oton Polju, a Stevina majka, koja se zvala Marta ili Marija Vujnović, ubijena u tom selu početkom avgusta. U zapisniku o obdukciji Steve Vujnovića navodi se da nije bilo moguće utvrditi uzrok smrti. Raspravnom veću nisu predočeni dovoljni dokazi o uzroku, datumu i drugim okolnostima smrti ovo dvoje ljudi.

Izvor: Presuda Raspravnog veća u predmetu Tužitelj protiv Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača (IT-06-90-T)

Tela Ilinke Ike Dondur, stare oko 70 godina, i Vere Dondur, stare oko 50 godina, pronađena su 23. avgusta u Dondurima, zaseoku sela Žagrović. Predočeni sudskomedicinski dokazi ukazuju na to je smrt Ike Dondur nastupila usled strelne ozlede. Raspravnom veću nisu predočeni sudskomedicinski dokazi u vezi sa smrću Vere Dondur. Sud nije imao dovoljno dokaza na osnovu kojih bi mogao da donese zaključak o počiniteljima.

Izvor: Presuda Raspravnog veća u predmetu Tužitelj protiv Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača (IT-06-90-T)

U Gruborima, zaseoku sela Plavno, 25. avgusta umrli su Miloš Grubor (star 80 godina), Jovo Grubor (star 65 godina), Marija Grubor (stara 89-90 godina), Mika Grubor (stara 53-54 godine) i Đuro Karanović (star između 41 i 44 godine). Raspravno veće konstatuje da je pet gore navedenih žrtava ubijeno iz vatrenog oružja, da je znatan broj kuća spaljen i da su životinje ubijene iz vatrenog oružja ili spaljene.

Raspravno veće konstatuje da su 25. avgusta u Gruborima pripadnici ATJ Lučko Specijalne policije ubili pet gore navedenih žrtva, spalili kuće i ubili ili spalili životinje. U Gruborima, zaseoku sela Plavno, 25. avgusta umrli su Miloš Grubor (star 80 godina), Jovo Grubor (star 65 godina), Marija Grubor (stara 89-90 godina), Mika Grubor (stara 53-54 godine) i Đuro Karanović (star između 41 i 44 godine).

Raspravno veće konstatuje da je pet gore navedenih žrtava ubijeno iz vatrenog oružja, da je znatan broj kuća spaljen i da su životinje ubijene iz vatrenog oružja ili spaljene. Raspravno veće konstatuje da su 25. avgusta u Gruborima pripadnici ATJ Lučko Specijalne policije ubili pet gore navedenih žrtva, spalili kuće i ubili ili spalili životinje.

Izvor: Presuda Raspravnog veća u predmetu Tužitelj protiv Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača (IT-06-90-T)

Opt. Frano Drlja i Božo Krajina su i u ponovljenom postupku oslobođeni krivnje zbog nedostatka dokaza. Prvostupanjska presuda potvrđena je u rujnu 2019, a u obrazloženju presude Vrhovni sud Republike Hrvatske je naveo: „Utvrđena linija zapovijedanja ATJ Lučko, koju nedvojbeno čine zapovjednik i pomoćnik zapovjednika, propustila je poduzeti dužne radnje kako bi se pravodobno otkrili neposredni počinitelji.

Njihove propuste treba promatrati u kontekstu svekolike pasivnosti i potpune nezainteresiranosti i drugih zapovjednika, pozicioniranih više i znatno više od zapovjednika ATJ Lučko. Umjesto učinkovitog otkrivanja odgovornih za ubojstva civila Milice Grubor, Marije Grubor, Jove Grubora, Jovana Grubora, Miloša Grubora i Đure Karanovića, samo zato što su bili Srbi, i paljenje kuća u zaselku Grubori, samo zato što u njemu žive Srbi, na djelu je bila sramotna konstrukcija o izmišljenom četničkom napadu i bešćutna ignorancija ratnog zločina protiv civila“.

Jedinica od 30-40 vojnika stigla je 25. kolovoza 1995. u Plavno, gdje se podijelila u četiri manje grupe pod vodstvom Stjepana Žunića, Bože Krajine, Branka Balunovića i Frane Drlje. Istoga se dana, većina preostalih mještana Grubora zaputila u zgradu Osnovne škole u Plavnom kako bi se prijavili UNPROFOR-u, dok je nekolicina, uglavnom starijih mještana, ostala u zaselku. Putem su uočili grupu vojnika koja se kretala selom, a ubrzo zatim, začuli su pucnjeve i uočili kako gore kuće u njihovu zaseoku.

Nekoliko njih odmah se zaputilo natrag u Grubore, gdje su na nekoliko različitih lokacija pronašli tijela usmrćenih srodnika, a većina je kuća bila u plamenu.

Tom prilikom u Gruborima su ubijeni: Miloš (Marka) Grubor, r. 1915, ustrijeljen u obiteljskoj kući, tijelo pronađeno pored kreveta; Marija Grubor, r. 1905, spaljena u obiteljskoj kući; Milica (Steve) Grubor, r. 1944, ustrijeljena, tijelo pronađeno iza obiteljske kuće; Jovo (Jovana) Grubor, r. 1930, usmrćen uslijed nanešenih ubodno reznih rana, tijelo pronađeno iza obiteljske kuće; Đuro (Luke) Karanović, r. 1954, ustrijeljen iza jedne kuće u zaselku; Jovan (Damjana) Grubor, star 73 godine, nepoznata sudbina, pretpostavlja se da je njegovo tijelo izgorjelo u kući koja je također zapaljena.

Izvor: Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, https://documenta.hr/novosti/zlocin-u-gruborima/

Dana 27. avgusta u Gošiću, nedugo posle 16:00 sati, iz vatrenog oružja ubijeno je sedam ljudi: Sava Borak, Grozdana Borak, Vasilj Borak, Kosa Borak, Marija Borak, Dušan Borak i Milka Borak. Tih sedam ljudi je nosilo civilnu odeću i svi su bili rođeni između 1902. i 1940. godine.

Dokazi ukazuju na to da su nedugo pre ubistva ovih ljudi u selo ušli beli civilni automobil i kamionet s plavom ceradom u kojem su se vozile osobe u maskirnim uniformama, i da su, ubrzo po njihovom dolasku, svedoci čuli pucnjavu. Međutim, Raspravnom veću nisu predočeni dovoljni dokazi o identitetu i pripadnosti počinitelja.

Izvor: Presuda Raspravnog veća u predmetu Tužitelj protiv Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača (IT-06-90-T)

Dokazi ukazuju na to da su Marija Berić (1930), Radivoj Berić (1926), Jovo Berić (1920), Milka Berić (1924), Marko Berić (1913), Špiro Berić (1940), Jovan Berić (1939), Dušan Dukić (1937) i Mirko Pokrajac (1911), umrli 28. avgusta između 17:00 i 21:00 sat u Varivodama.

Iako je tim MOCK u svom dopisu od 7. oktobra 1995. preneo informaciju da su se na leševima videle ubodne rane, Raspravno veće se na temelju ukupnih dokaza uverilo da je smrt žrtava nastupila usled strelnih rana.

S obzirom na prisutnost strelnih rana, pucnjavu koju su čuli seljani i mrlje od krvi na okvirima vrata i u dvorištima, Raspravno veće se uverilo da je devet stanovnika sela Varivode ubijeno. Raspravnom veću nisu predočeni dovoljni dokazi o tome kojim oruz?anim snagama su počinitelji eventualno pripadali, pa stoga sud nije mogao doneti zaključke o identitetu ili pripadnosti počinitelja.

Izvor: Presuda Raspravnog veća u predmetu Tužitelj protiv Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača (IT-06-90-T)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.